Kovrčavost lista breskve jedna je od najopasnijih bolesti breskve i nakon ostvarene infekcije ne postoji način da se zaraza spriječi. Može se suzbiti samo preventivnim tretmanima.
Kovrčavost lista breskve je jedna od najopasnijih bolesti breskve, izaziva je gljivica Tafrina deformans, porijeklom je iz Japana, a u Europi je prvi put opisana 1821. godine u Engleskoj. Danas je ova bolest rasprostranjena širom svijeta.
Gljivica napada breskvu, nektarine, a rjeđe se javlja na bademu i kajsiji. Prezimljava u formi spora na kori, grančicama i ljuskicama pupoljaka. Spore zadržavaju vitalnost dvije i više godina. Infekcija se ostvaruje pri toplom i vlažnom vremenu. Optimalna temperatura za ostvarenje infekcije se kreće od 15,5 do 21°C u trenutku bubrenja i otvaranja pupoljka. Samo u ovim uvjetima gljivica može ostvariti infekciju. Optimalna temperatura za daljnji razvoj bolesti je 20°C. Starenjem breskva postaje otporna na ovu gljivicu. Smatra se da su na ovu gljivicu najosjetljiviji listovi starosti do pet do osam dana u ovisnosti o vremenskim prilikama. Već nakon 14 dana starosti, listovi su otporni na ovu gljivicu. Tafrina deformans nema sekundarnih zaraza i nakon ostvarene infekcije ne postoji način da se zaraza spriječi.
Simptomi se pojavljuju na svim zeljastim dijelovima breskve: lišću, mladim granama, cvijetu i plodu. Oko mjesec dana nakon ostvarene infekcije pojavljuju se prvi simptomi oboljenja na zaraženom lišću. Površina zaraženog lišća je neravna, valovita, sadržaj klorofila se drastično smanjuje, a na listovima se formiraju mjehuri koji, ovisno o sorti, mogu biti crveni ili žuto-zeleni. Na listu se mogu javiti pojedinačni mjehuri ili cijeli list može u potpunosti biti preobražen u mjehurastu masu. Listovi se suše i opadaju. Osim na lišću, simptomi se pojavljuju i na novim granama i plodu. Kao i na lišću, i na njima se zamjećuju zadebljali dijelovi izmijenjene boje koji dovode do sušenja i prijevremenog opadanja. Zaraženi cvjetovi se u cijelosti deformiraju, sasušuju i opadaju.
Ova bolest ne prouzrokuje direktno sušenje stabla voćke, ali dovodi do slabljenja voćke. Stablo postaje osjetljivo na niske zimske temperature, osjetljivije je na napad štetnih insekata i druge bolesti. Tokom tri i više godina, dolazi do postupnog propadanja stabla voćke ukoliko se ne vrše mjere zaštite. Naime, nesuzbijanje bolesti dovodi do potpune defolijacije stabla (potpuno gola stabla) već tokom svibnja i početkom lipnja. Stablo se iscrpljuje jer formira novo lišće tokom lipnja i srpnja.To povlači opadanje plodova, slab vegetativni rast i slabo zametanje pupoljaka za sljedeću godinu.
Zaštita od ovog oboljenja vrlo je složena i sastoji se od čitavog niza preventivnih i sanitarnih mjera. Prilikom sadnje treba odabrati sorte koje su otporne ili djelomično otporne. Već tokom proljeća treba skupiti zaraženo lišće i plodove, orezati zaražene mladice i ukloniti ih iz voćnjaka. Stabla treba navodnjavati tokom vegetacije. Ukoliko dođe do ponovnog listanja, stabla breskve treba pognojiti dušičnim gnojivom i ukloniti suvišne plodove da se biljka ne iscrpljuje, kako bi imala snage da stvori pupoljke za sljedeću godinu.
U jesen se sakuplja i spaljuje zaraženo lišće, orezuju zaraženi mladari. Tada se vrše i tretiranja breskve u cilju smanjenja inokulacijskog potencijala. Kod nas se redovna zaštita breskve vrši nekim bakrenim preparatom. Drugo tretiranje se vrši tijekom proljeća prije pucanja pupoljaka i najavljene kiše.Tretiranja treba izvršiti u danima bez vjetra. Tijekom proljeća mogu se izvršiti dva prskanja pred bubrenje pupoljaka i u fazi "mišijih ušiju".
Za tretiranje breskve može se koristiti i smješa gline i kreča u omjeru 4:1 i koncentraciji gline 3 do 5%. Otopina gline se miješa sa krečnim mlijekom. U 100l vode dodaje se 3,5kg gline i 0,9kg kreča. Glina se miješa u odvojenoj posudi sa 90l vode. U međuvremenu se pripremi krečno mlijeko od 10l vode i 0,9kg hidratiziranog kreča. Otopina gline se sipa u tankom mlazu u krečno mlijeko uz stalno miješanje. Pravilno pripremljena smjesa treba imati neutralnu reakciju. Preparat se ne smije ostaviti za kasniju upotrebu jer mijenja svoje karakterisitke. Ovaj preparat smanjuje onečišćenje životne sredine i smanjuje trošak zaštite. Glina je po svom sastavu puna mineralnih tvari i poboljšava fizičke, kemijske i biološke osobine biljaka.
Postoje i preparati koji se zasnivaju na antagonističkom odnosu gljivica Pseudomonas aureofaciens i Trichoderma lignorum. Ove gljivice se natječu za podlogu sa Tafrinom deformans, izlučuju antibiotike i druge biološki aktivne tvari koje sprečavaju rast mnogih vrsta patogena i inhibiraju njihovu reprodukciju.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorica