Kako je izvrstan urod postao problem, a ne prednost?

Na 700 ha jabučnih nasada u Međimurju, berba jabuka trajala je do kraja listopada. Vrlo rodna godina u Međimurju, sa čak 25 000 tona jabuke, prvi put pokazuje našu samodostatnost u proizvodnji, ali i potrebu orijentacije prema izvozu, što i je dugoročni cilj. No, kažu proizvođači, trebaju pomoć od države. "Prije smo izvozili samo industrijsku jabuku, a sada su nam dostupni i plodovi ekstra kvalitete, koje sada proizvodimo dovoljno za vlastitu potrošnju, ali i inozemnu potražnju."

U Europskoj uniji nema previše proizvođača jabuka, Poljska nam je tako reći, najveća konkurencija jer je veliki proizvođač kvalitetne i nešto manje kvalitetne, one jeftinije jabuke. A tu je i najveći problem. Pošto ima najviše tržišnih viškova, ozbiljna je konkurencija i hrvatskoj proizvodnji jer uvoz jabuka jeftiniji je od domaćeg roda. Na vrijeme je uočeno da će hrvatski voćari imati problem s plasmanom jabuke, i to zahvaljujući tržišnom iskustvu. Kako neki imaju i vlastite skladišne kapacitete, dio je uskladišten u hladnjačama.

Kao prednost, voćari ističu kako je naša zemlja povijesno bila puno manje onečišćena unosom kemijskih tvari poput mineralnih gnojiva ili sredstava za zaštitu bilja, nego što su to bile visokorazvijene zemlje. Da bismo to iskoristili i kako bi to potrošači prepoznali, trebalo bi, predlažu, ispitati kvalitativni sastav jabuke, propisati minimalne standarde i kontrolirati tržište jabuke nacionalno, unutar EU, s novim standardima. No, loše je to što urod drastično varira iz godine u godinu jer većina voćnjaka nema još opremu nužnu za ozbiljan rad. Zaštitne mreže, navodnjavanje i suvremena tehnologija značajno smanjuju ćudljiv utjecaj vremena.

Ulaskom u EU, pokušavaju voćari obnoviti voćnjake, europskim novcem. Veći i ozbiljniji proizvođači se okreću projektima iz Unije, treba se dobro pripremiti, sredstva su značajna, ali cijeli proces je dosta spor. Vremena je sve manje za postizanje konkurentnosti na tržištu. Šteta je, kažu voćari, što se nije prije donijela strategija proizvodnje u voćarstvu, jer kad su se radili operativni programi za podizanje trajnih nasada, onda su to trebali već imati crno na bijelo. "Nije se sagledao cjelokupni problem, a sada nam sve to dolazi na naplatu."

Voćnjaci sađeni prije operativnog programa nedovoljno su kvalitetni, trebaju tehnološka poboljšanja, jer usprkos velikim površinama, mali im je prinos po hektaru. Nemaju ni dovoljno hladnjača, uslijed hiperprodukcije niska je otkupna cijena. Sađeni su voćnjaci, a nisu građene hladnjače. Racionalan treba biti da bi bio uspješan, ističu.

Hrvatske jabuke koje nitko ne želi sve su česća pojava i kod slavonskih voćara. Naši veletrgovci su već kupili svježe (prošlogodišnje) jabuke u inozemstvu, a tko još brine za parolu "kupujmo hrvatsko"? Žalosno je što će ove jabuke otići u Austriju ispod svoje cijene, za 50 lipa po kilogramu. Jedina nada da će biti bolje, najavljeni su natječaji Programa ruralnog razvoja koje svi željno očekuju.

Foto: Ivica Prpić