Kako je berba maslina u Bolu spojila slavonsko srce i brački kamen

Listopadsko sunce polako se dizalo iznad Vidove gore, obasjavajući suhozide podno kojih se odvija jedna od najneobičnijih i najemotivnijih berbi na Jadranu. U masliniku OPG-a Nikola Bodlović iznad glasovite plaže Zlatni rat u Bolu na Braču i vlasnika brenda MI Olive, vrijednog Ivana Pfeiffera, ove jeseni ne bije se samo bitka s vremenom, već i s posljedicama jedne od najizazovnijih klimatskih sezona u povijesti otoka.

Levantinka jača od klimatskih ekstrema

Ovogodišnja sezona, ne samo na Braču nego i u cijeloj Dalmaciji, bila je obilježena ekstremnim i dugotrajnim ljetnim sušama. Visoke temperature, koje su tjednima prelazile 35 °C, doslovno su ispekle tlo.

"Puna dva mjeseca, u srpnju i kolovozu pa sve do polovine listopada nije palo ni kapi kiše", otkriva Ivan.

Tko nije navodnjavao, plodovi su se sredinom rujna počeli opasno smežurati, stavljajući maslinare na rub očaja. Ipak, spas je stigao u zadnji tren s kasnim rujanskim kišama koje su doslovno reanimirale urod.

"Mi smo navodnjavali pa kod nas nije bilo smrežuravanja", kaže iskusni maslinar Nikola.

Osamdesetih godina, kada je počeo saditi masline, sve se više sadila i lastovka. Uz domaće sorte preporučivane su Pendolino, Leccino, Coratina i druge introducirane sorte. Nikola se odlučio za oblicu i za lastovku, ali je ubrzo shvatio da ni to nisu sorte za njegovu zemlju. Oblica je neredovito rađala pa je na nju i na lastovku prenacijepio domaću levantinku (šoltanku).

"Pokazala se odlična. Naša zemlja je dobra, imamo i vodu, a to se pokazalo idealnim za levantinku koja obilato rađa svake godine", pojasnio je Nikola.

"Od ukupno 300 maslina, sada su u ovom bolskom masliniku samo po jedna oblica i lastovka. Sve ostalo levantike“, dodaje Ivan.

Zaljubio se u masline i lijepu Magdalenu

Njegova je životna priča posebna. Nesvakidašnja i emotivna. On je porijeklom Slavonac. Prije 22 godine stigao je iz Vinkovaca na Bol, zaposlio se kao sezonski radnik u turizmu, zaljubio u masline. Još više u lijepu Magdalenu, kćerku Nikole Bodlovića i ostao. Savladao sve tajne maslinarskog posla tako da se tek ubrani plodovi odmah iz maslinika transportiraju na hladno prešanje u lokalnu uljaru, gdje se prerađuju na temperaturi strogo ispod 27 °C, čime se sprječava svaka oksidacija.

Budući da se berba obavlja u ranoj fazi tehnološke zrelosti kako bi se dobilo vrhunsko ekstra djevičansko ulje, randmani (prinos ulja) su i na Braču trenutačno nešto niži i kreću se između 11% i 13% (što znači da je za jednu litru ulja potrebno ubrati gotovo 9 kilograma maslina). No, Ivan ne žali za količinom. Cilj je isključivo beskompromisna kvaliteta za svjetsko tržište.

Ekonomski pokazatelji ove sezone na otoku jasno ocrtavaju stanje na tržištu. Zbog manjih ukupnih količina uzrokovanih sušom i visokih troškova same proizvodnje, cijena maslinovog ulja u rinfuzi na Braču drži stabilnu visoku razinu. Dok se obično domaće ulje na otoku ove sezone prodaje po cijeni od 13 do 15 eura za litru, vrhunska, ekstra djevičanska ulja s OPG-ova s certifikatom zaštićenog podrijetla penju se na 20 do 25 eura po litri.

Za brend poput MI Olive, koji cilja na premium segment i inozemna tržišta u dizajnerskim pakiranjima, vrijednost i potražnja iz godine u godinu rastu. Osvaja nagrade na najprestižnijim svjetskim natjecanjima, u New Yorku, Tokiju, Berlinu i Dubaiju. Kupci iz inozemstva koji ljetuju na Braču ne pitaju za cijenu - oni traže vrhunski proizvod kao što je ekstra djevičansko ulje MI Olive i autentičnu obiteljsku priču.

Na 300 stabala ubrali 10 tona maslina

Nakon što je njemačka televizija WDR emitirala reportažu o ljubavi Magdalene i Ivana, potraga za ovim tekućim zlatom proširila se diljem Europe i Sjedinjenih Američkih Država. Pritisak na ovogodišnji urod je golem. Grane pune ploda, no u pomoć je stiglo pojačanje - prijatelji iz Bola ali i ravne Slavonije, predvođeni njegovim bratom Dubravkom, koji su slavonske njive privremeno zamijenili bračkim škrapama.

Iako je suša djelomično smanjila ukupnu količinu soka u plodu, donijela je jednu veliku blagodat. Ekstremna žega prirodno je uništila maslinovu muhu i ostale nametnike. Rezultat toga su savršeno zdravi, neoštećeni plodovi, što jamči da će ovogodišnje ulje imati iznimno visoku razinu polifenola - prirodnih antioksidansa koji ulju daju prepoznatljivu pikantnost, ugodnu gorčinu i stabilnost.

"Na 300 stabala u tri i pol dana ubrali smo 10 tona ploda i odmah ga hladno prešali u modernom mlinu Arnerić u Supetru", kaže Ivan i ne krije da je zadovoljan i količinom i kvalitetom.

Za razliku od većine dalmatinskih maslinika u kojima dominira naša najraširenija sorta Oblica, u Ivanovom nasadu od oko 300 stabala glavnu riječ ima autohtona Levantinka (Šoltanka). Pokazalo se da je to bio vizionarski potez. Naime, dok je Oblica, ne otpornija na bolesti, pogotovo na paunovo oko, sklona alternativnoj rodnosti pa zna podbaciti i potpuno "preskočiti" godinu ili dvije, Levantinka se ponovno pokazala znatno otpornijom na bolesti i klimatske ekstreme. Njezin bujni korijenov sustav duboko u bračkom kamenu uspio je izvući i zadnju kap vlage, pa su njezine grane ove jeseni bogato rodile.

Plodovi daju ulje srednje intenzivnog profila, a ovogodišnje već u prvim kušanjima pokazuje raskošne, svježe note artičoke, zelene rajčice i lista smokve. Tijekom berbe posebna se pozornost posvećuje načinu postupanja s plodovima. Masline se beru isključivo ručno, češljevima, izravno na mreže, a potom prebacuju u velike kašete. Važno je da što prije stignu do uljare jer brzina prerade pridonosi očuvanju kvalitete ulja. Osvajanjem zlatne medalje na NYIOOC-u u New Yorku još je jednom potvrđena kvaliteta.

"Od grane do preše ne smije proći više od nekoliko sati", ponavljao je Ivan beračima.

Slavonci u Bol donijeli duh ravnice

Budući da se berba obavlja u ranoj fazi tehnološke zrelosti kako bi se dobilo vrhunsko ekstra djevičansko ulje, randmani (prinos ulja) su trenutačno nešto niži i kreću se između 11% i 13% (što znači da je za jednu litru ulja potrebno ubrati gotovo 9 kilograma maslina). No, Ivan ne žali za količinom. Cilj je isključivo beskompromisna kvaliteta za svjetsko tržište.

Za brend poput njihovog, koji cilja na premium segment i inozemna tržišta u dizajnerskim pakiranjima, vrijednost i potražnja iz godine u godinu rastu. Kupci iz Njemačke i SAD-a ne pitaju za cijenu, oni traže vrhunski proizvod i autentičnu obiteljsku priču.

Naporan rad na oštrom bračkom kamenu, gdje slavonski berači uče kako balansirati na suhozidima i podizati teške kašete, traži i poseban ispušni ventil. Zato je atmosfera u masliniku jedinstvena. Dok s okolnih brda odjekuju tradicionalne dalmatinske klape, Ivanov brat i prijatelji u središte Bola donijeli su duh ravnice. Tako se u pauzama rada, uz slavonski kulen, čobanac, slasne savijače i brački ovčji sir, maslinikom glasno prolomi i - slavonski bećarac!

Otkrića u Lepurima: Više maslina u rijetkim nego u gustim krošnjama!

Cijelu je situaciju s osmijehom promatrao Ivanov punac, stari brački maslinar Nikola Bodlović, legendarno ime ovog OPG-a. Kad smo ga pitali kako su se kontinentalci snašli na otočkom kršu s plastičnim "grabljicama" u rukama, nije mogao sakriti oduševljenje pomiješano s blagim dalmatinskim humorom.

"A slušajte, kad su prvi dan stali na oštri kamen, gledali su u one škrape ka da su na Mjesec sletili! Navikli oni na ravno, pa im noge bižale livo i desno. Ali, kad su uvatili one naše plastične grabljice u ruke, u sekundi se vidilo da imaju mota za zemlju. Rade ti Slavonci ka navijeni, brži su od bure! Istina, malo nam poplaše kosovce u masliniku kad zapivaju onaj njihov bećarac iz petnih žila, ali bez njihove snage i bratskog srca, ova naša Levantinka ne bi ovako brzo ušla u mašinu. Donili su nan i smij i sriću u polje, a to nan je svima tribalo", ističe Nikola

Tiha molitva za Magdalenu

Ova berba ima i duboku, tihu stranu. Svaki ubačeni plod u kašetu ujedno je i tiha molitva i prisjećanje na Ivanovu suprugu Magdalenu, koja je, nakon teške bolesti, preminula prije četiri godine usred berbe. Brend koji nosi njezine i Ivanove inicijale (MI Olive) postao je globalni fenomen, no za Magdaleninog brata Stipu, koji živi u Splitu i ne propušta berbu u Bolu, te Ivanovog brata Dubravka iz Vinkovaca kao i za brojne prijatelje iz Bola i Slavonije, ovo nije samo posao.

Ovo je priča o ljubavi Magdalene i Ivana. Priča o obitelji koja ne zaboravlja i koja je na bračkom kamenu, pjesmom i žuljevima, stvorila obiteljski trijumf dostojan svjetskog vrha.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor