Kako formula iz Desana može oživjeti 100.000 hektara zapuštene Dalmacije?

Tko god je ikada prošao dalmatinskim zaleđem, vidio je istu sliku: beskrajna prostranstva sivog kamena, makije i drače. Između napuštenih suhozida koje su klesale ruke naših starih, danas caruje tišina.

Samo u Dalmaciji oko 100.000 hektara zapuštenih kraških polja i padina čeka novu priliku, dok je u cijeloj Hrvatskoj pod maslinama tek između 20.000 i 24.000 hektara. Ta usporedba otkriva razmjere propuštene prilike: u dalmatinskom kršu ne leži neplodna zemlja, nego golemo poljoprivredno bogatstvo koje još nismo naučili prepoznati i pokrenuti.

Primjer iz Kule Norinske

A da kamen ne mora biti crna rupa domaćeg agrara, već poluga novog života, dokazuje projekt u Desnama, u općini Kula Norinska. Tamo je, između Metkovića i Ploča, na 14 hektara dobivenih u koncesiju na 50 godina od Hrvatskih šuma unajmljenog krša, još krajem 2004. godine, pod vodstvom tajnika Nebojše Jerkovića i predsjednika skupštine Mije Vukušića započela s radom Proizvodno-uslužna zadruga Modro zelena i postala primjer kako se predanim radom i udruživanjem i najzahtjevniji prostor može pretvoriti u razvojni potencijal.

Ponikla iz Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata, ova je zadruga okupila branitelje koji su odlučili oružje zamijeniti poljoprivrednim alatima. Na 14 hektara čistog, ljutog krša, koji su u početku doslovno krčili golim rukama, podigli su jedinstveni ekološki maslinik. Surovi teren transformiran je u proizvodni prostor na kojem danas raste 3200 stabala maslina od kojih su čak 72 autohtone sorte. Nasad se uzdiže od 50 do čak 420 metara nadmorske visine. Nagib je, znači, preko 40 posto, a maslina su okružene i buhačem i mirisnim poljima lavande.

Zbog ovog nevjerojatnog podviga, zadruga je postala službeni Referalni centar Ministarstva hrvatskih branitelja za sedam obalnih županija, zadužen za resocijalizaciju hrvatskih branitelja.

No, ovo nije samo primjer koji nadilazi okvir braniteljskog poduzetništva

Banka gena i ekstremne klimatske promjene

Uz stručni doprinos mr. sc. Nebojše Jerkovića, agronoma, konzultanta i aktualnog člana Upravljačkog odbora Nacionalne mreže Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), Desne su postale i lekcija o tome kako se pametnom strategijom boriti protiv klimatskih promjena. Primjer održivog korištenja zapuštenog krškog prostora i povezivanja lokalne inicijative s institucionalnom potporom, ondje gdje je ona najpotrebnija.

"Sa 72 autohtone sorte naša kolekcija u Desnama nije samo pokusni maslinik, nego živa banka gena i svojevrsna polica osiguranja hrvatskog maslinarstva", ističe Jerković.

Na prvom prekograničnom panelu maslinara istočnog Jadrana koji će se 22. kolovoza održati u sklopu prvog HerzOliveFesta, Jerković će pojasnti i kako je nasad u Desnama postao prirodni laboratorij u eri sve ekstremnijih klimatskih promjena.

"Kada na istom kamenu, pod istim suncem, uzgajate maslinik sa 72 različite sorte, vrlo brzo shvatite tko može preživjeti klimatski pakao, a tko posustaje. Klimatske promjene, nisu samo visoke temperature. To su brutalne suše, nagli toplinski udari u osjetljivo vrijeme cvatnje, olujni vjetrovi i stalna prijetnja od požara“, pojašnjava Jerković.

Prvi HerzOliveFest u Mostaru slavi uspon hercegovačkog maslinarstva

Nalazi iz ovog braniteljskog maslinika su fascinantni. Tradicionalna Oblica ponovno se potvrdila kao kraljica krša - nevjerojatno je prilagodljiva i otporna na sušu, studen i buru. Lastovka i Drobnica žilavo podnose višemjesečnu žegu bez kapi kiše, dok hvaljena Levantinka prva pokazuje znakove slabosti i bez navodnjavanja u kritičnim fazama ne može dati vrhunski rezultat. Sorte poput Paštrice i Buharice pokazale su zapanjujuću redovitu rodnost i imunost na bolesti.

"U našem domaćem sortimentu već imamo biološki odgovor na klimatsku krizu. Te stare sorte su se stoljećima prilagođavale našim mikroklimama. Naš je zadatak da te gene stručno vrednujemo i koristimo pri podizanju novih nasada, umjesto da slijepo kopiramo tuđa rješenja", upozorava Jerković.

Tri jahača apokalipse hrvatskog agrara

Ako je model iz Desana primjenjiv i održiv, zašto Dalmacija već sutra ne prolista pod maslinama? Odgovor leži u tri golema zida pred kojima mladi hrvatski poljoprivrednici, za razliku od prekaljenih ratnih veterana, najčešće odustaju: administraciji, tehnologiji i nepoštenom tržištu.

Prvi zid je birokratska šuma. Neriješeni imovinsko-pravni odnosi, usitnjene i razbacane parcele, te kronična neusklađenost katastra i zemljišnih knjiga pretvaraju dobivanje državnog zemljišta u višegodišnju agoniju. "Često više vremena i energije potrošimo na rješavanje dokumentacije nego na samu pripremu terena i podizanje nasada", otvoren je Jerković.

Drugi izazov je tehnološki i financijski rizik koji leži u samom kamenu. Melioracija krša je skup, rudarski posao. Potrebno je teškom mehanizacijom usitniti kamen, stvoriti sadna mjesta, sačuvati ono malo plodnog tla od erozije, probiti pristupne puteve i osigurati vodu. Nakon tog financijskog šoka, slijedi nekoliko dugih godina održavanja i strepnje - bez ijednog eura prihoda dok maslina ne uđe u puni rod. Budući da se potpore iz EU fondova često isplaćuju tek nakon što je investicija završena, mladi čovjek mora u startu preuzeti ogroman financijski rizik.

I na kraju, poljoprivrednika dočeka treći, najokrutniji zid - tržište pod kontrolom uvoznih lobija i velikih trgovačkih lanaca.

"Domaći proizvođač koji ulaže u krš, autohtone sorte i ekološki uzgoj jednostavno ne može cijenom konkurirati masovnom, industrijskom uvoznom maslinova ulja. Trgovačkim lancima presudna je što niža nabavna cijena, dok podrijetlo proizvoda i trud lokalnog proizvođača često ostaju u drugom planu“, naglašava Jerković.

Španjolski recept za hrvatski krš

Kako onda animirati državu i fondove da pokrenu obnovu zapuštenog krša? Jerković predlaže jasan i konkretan akcijski plan u tri koraka, inspiriran uspješnim europskim modelima.

"Kao prvo, država i lokalna samouprava moraju okrupniti zemljište, riješiti imovinsko-pravne odnose i osigurati dugoročni zakup na najmanje 30 do 50 godina. Nitko ne može ozbiljno ulagati u višegodišnje nasade bez sigurnosti da će zemlju obrađivati i onda kada ti nasadi dosegnu svoju punu rodnost, odnosno vrijednost“, ističe Jerković.

Osim toga, kaže, mora se izraditi Registar pogodnih površina na kršu. Cilj nije preorati cijelu prirodu, već stručno izdvojiti parcele koje se mogu privesti poljoprivredi bez štete za prirodna staništa i ekologiju. Potreban je Nacionalni program obnove krša unutar Strateškog plana ZPP-a koji mora osigurati predujmove i povoljne dugoročne kredite za mlade. Država ne može poljoprivredniku dati samo goli kamen i reći: "Snađi se". Potpore moraju pratiti proizvođača i u onim prvim, kritičnim godinama podizanja nasada kada prihoda nema.

Treći, možda i najvažniji korak, jest korjenita promjena mentaliteta kroz zadrugarstvo drugog stupnja. Jerković kao sjajan primjer navodi španjolske zadružne divove poput Dcoopa i Grupo Jaencoopa, ili talijansku zadrugu C.A.B. Terra di Brisighella.

"Ti sustavi okupljaju na desetke tisuća poljoprivrednih obitelji. Mali maslinar ostaje vlasnik svoje zemlje i predaje plod lokalnoj uljari, dok velika, krovna zadruga preuzima skladištenje, brendiranje, kontrolu kvalitete i - ono najvažnije - pregovore s velikim kupcima i izvoz. Na taj način mali proizvođač na tržištu više nije sam i nemoćan. Kod nas zadruge prečesto služe samo za prijavu na natječaje, umjesto da budu profesionalno vođene gospodarske organizacije", kaže Jerković.

Ne prodajte ulje, prodajte doživljaj

Na kraju, Jerković ima i vrlo direktnu poruku za sve mlade ljude koji razmišljaju o povratku zemlji: "Zaboravite na proizvodnju ako planirate prodavati masline ili ulje kao jeftinu, anonimnu sirovinu nakupcima. Na kršu se opstaje samo ako stvorite vrhunsku dodanu vrijednost“.

Zato u Desnama planiraju objekt koji će djelovanje zadruge Modro zelena podignuti daleko iznad same poljoprivredne proizvodnje. Pod jednim krovom objedinit će suvremene pogone za preradu, vinariju, prostor za prezentaciju lokalnih proizvoda, kušaonicu i smještajne kapacitete više kategorije, stvarajući mjesto na kojem se povezuju proizvodnja, tradicija, gastronomija i ruralni turizam.

"Poljoprivreda stvara autentičan sadržaj, a turizam omogućuje da taj sadržaj naplatimo na kućnom pragu, bez posrednika. Posjetitelj ne dolazi samo kupiti proizvod, već želi doživjeti krajolik, vidjeti kako nastaje premium ulje i čuti priču o pobjedi čovjeka nad kršem. Berba maslina i grožđa, cvatnja lavande i gastronomske radionice mogu produžiti dalmatinsku turističku sezonu na gotovo cijelu godinu", zaključuje Jerković.

Krš se može pretvoriti u plodan i ekonomski moćan prostor - branitelji iz Desana su živi dokaz. No, hoće li tih 100.000 hektara ostati spomenik demografskom slomu i zapuštenosti, ili će postati nova kralježnica hrvatskog premium maslinarstva, više ne ovisi o maslinarima. Lopta je na terenu države i njezinih politika.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor