Vinogradarstvo više nije unosan posao

Malo tko još vjeruje da je vinogradarstvo kao nekad, ne baš davno, unosan posao. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća četveročlana je obitelj mogla solidno živjeti od dva hektara vinograda.

Isplata za otkupljeno grožđe bila je redovita, a dobivala se i premija na vrijednost prodanog vina.
Danas više nije tako. Isplata je vrlo neredovita, cijene grožđa, umjesto da rastu, dugi niz godina su ili iste ili niže, unatoč porastu cijene repromaterijala, pa i rada. Takva situacija sve više zabrinjava iločka obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Poticajima države i uvjeravanjima u sigurnost posla godišnje ondje se nakon povratka podizalo i po 200 hektara vinograda. Ratarstvo je gotovo nestalo. Cijelo je područje pokriveno vinogradima.

Razočaranje

I sve je nekako bilo dobro do prije dvije godine. A onda razočaranje. Grožđa je bilo sve više, ali u kućnim blagajma vinogradara sve manje novca. Kriva je, kažu, recesija, kojom se, međutim, danas opravdavaju i loši i dobri gospodarstvenici. U Iloku opravdanost za loš život vinogradara nalaze u slaboj naplati potraživanja za prodano vino. Navodno, u što se može i vjerovati, količine prodanog vina rastu, ali je naplata od kupaca pala i za 80 posto. Kao primjer u Iločkim podrumima navode da se mjesečno plasira vina u vrijednosti četiri milijuna kuna, naplati se tek 600 tisuća kuna, a za podmirenje obveza samo prema kooperantima treba mjesečno osigurati milijun kuna. Kako onda osigurati likvidnost tvrtke?
Ali iako iločki vinogradari očekuju da se situacija popravi, ovih su dana oni postali još zabrinutiji za svoju sudbinu. Razlog je što su na kućne adrese dobili pismo iz Iločkih podruma da ta tvrtka otkazuje sve ugovore o otkupu grožđa sklopljene posljednjih deset godina s 350 kooperanata. Zavladala je panika, počelo se govorkati da se grožđe uopće neće otkupljivati. U pismu se kao razlozi otkazivanja ugovora navode nekontrolirana ekspanzija podizanja vinograda, kako u površinama tako i u sortimentu, znatne zalihe vina sorte traminac i frankovka, koje se slabo plasiraju i naplaćuju, uspostavljanje poslovne suradnje s tvrtkama iz koncerna Agrokor i nemogućnost zaduživanja kod banaka za likvidnost. Na kraju se navode i trenutačna recesijska kretanja, koja se, međutim, ne uzimaju kao glavni uzrok.

Bolji dani?

Mladen Papak, predsjednik Uprave Iločkih podruma, ipak s optimizmom gleda na trenutačnu situaciju i tvrdi da će uskoro za kooperante nastupiti bolji dani.
- Ugovore smo otkazali i zbog novog načina distribucije i naplate vina, preko tvrtke Agrokor. Međutim, najkasnije do 15. lipnja ponudit ćemo nove ugovore svim kooperantima osim onima izvan područja Grada Iloka (Tovarnik, Lovas, Opatovac, Sotin, Vukovar), jer nemamo dovoljno kapaciteta. Nećemo potpisati ugovore ni s obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima koja imaju privatne vinarije jer su ta domaćinstva dobila državne poticaje za podizanje obiteljskih vinarija pa je red da se sama brinu o svom grožđu. I kao sljedeći razlog - sklopljen je ugovor s tvrtkom Agrokor vino o naplati za plasirano vino s rokom od 60 dana. Taj ugovor nam omogućava mnogo bržu naplatu potraživanja nego do sada, pa vjerujem da će i kooperanti već od svibnja imati redovitiju isplatu za otkupljeno grožđe, najvjerojatnije u deset redovitih mjesečnih rata - istaknuo je Mladen Papak.

Što se pak tiče cijena grožđa, iz Iločkih podruma poručuju da će cijene svih sorti ostati iste, osim frankovke, čija će cijena najvjerojatnije imati blagi pad. Za traminac će, kažu, pronaći rješenje, kako ne bi morali snižavati cijenu. I dalje u Iločkim podrumima savjetuju smanjivanje prinosa, što će rezultirati višom kvalitetom grožđa i proizvodnjom što kvalitetnijih vina.

Autor: Sulejman SALIHOVIĆ