Vinarija "Dingač" vinogradarima s Pelješca duguje 50 milijuna kuna!

Pelješki vinogradari sa zebnjom dočekuju jesen i berbu dingača i postupa. Kvalitetno grožđe nemaju kome prodati, a neki od njih idu tako daleko pa kažu da će ga radije u more baciti negoli dati besplatno u vinariju, koja im nije isplatila ni jedne kune za posljednje četiri berbe.

Vinarija je zadrugarim, a njih je 330, za otkupljeno grožđe dužna oko 50 milijuna kuna. A vinarija nije dužna samo njima, već i državi, i to 15 milijuna kuna za neplaćeni PDV. Stoga se novac dobiven od prodaje svake litre vina prisilno skida s računa vinarije pa zadrugarima ništa ne ostaje.

Iako posljednjih godina vinarije na Pelješcu niču kao gljive poslije kiše, privatni vinari otkupljuju tek neznatne količine dingača i postupa, oko tri posto, a za kvalitetno grožđe plaćaju tek sedam kuna za kilogram. Stoga su pelješki vinogradari dovedeni na rub opstanka. S ovakvo niskom cijenom ne mogu pokriti ni uloženo, repromaterijal i zaštitna sredstva, poglavito kada se zna da loza na kamenitim padinama može dati manje od pola kilograma grožđa po trsu.

Strah od dužničkog ropstva

Do sada je njihovo grožđe otkupljivala vinarija “Dingač” u Potomju, koje zbog lošeg poslovanja nije plaćala, pa ispada da su pelješki vinogradari grožđe zapravo darovali. Propašću vinarija propadaju i proizvođači grožđa, a u tom lancu najviše stradavaju oni najmanji pelješki vinogradari, koji žive od svoga rada.

Ovogodišnja jematva započet će jako loše za pelješke vinogradare, pritisnute visokim troškovima repromaterijala, zaštitnih sredstava i vlastitog rada, koje su uložili u svoje vinograde. Mnogi od njih podigli su i kredite za sadnju novih vinograda na osunčanim kamenitim padinama nedaleko od mora. Stoga se boje dužničkog ropstva, jer nemaju novca za plaćanje režija i sve većih troškova svakodnevnog života.

Na spomen vinarije i direktora Ante Martinovića, Pelješčani odmahuju rukom. Izgubili su svaku nadu da će naplatiti grožđe koje besplatno daju u vinariju već četiri godine. Većina ih smatra da treba nužno promijeniti upravu kako bi se spasio barem dio zaliha vina, koje premašuju tri milijuna litara. Uglavnom ne žele javno govoriti niti se fotografirati. Vinarija im pojedinačno duguje od 300 tisuća do milijun kuna za grožđe. O kamatama nitko ne razmišlja. Bili bi sretni kada bi izvukli barem dio svoga teškom mukom zarađenog novca.

- Mladi ne mogu živjeti od rada u vinogradu. Sadašnje stanje najgore je u posljednjih stotinu godina. I država i vinarije poticali su sadnju vinograda na Pelješcu, da bi sada došli u situaciju da se grožđe baca - ogorčeni su vinogradari iz Potomja.

Svi misle da je došao kraj pelješkog vinarstva i vinogradarstva. Neki od zadrugara PZ “Dingač” prizivaju i stečaj misleći da će kroz stečajni postupak naplatiti svoja potraživanja, ali to je, s obzirom na hrvatska iskustva, nerealno očekivati.

- Mislim da bi direktor vinarije trebao otići. Skupština na kojoj je izabran nije bila legalna. Zapravo ga je izabralo dvadesetak “bukača“ i agonija se nastavila - kaže nam Žan Šestanović, koji kao i ostali Pelješčani ne zna kako dalje. Vinarija mu tri godine nije platila grožđe i on bi kao i ostali njegovi susjedi trebao i četvrtu godinu pokloniti ovogodišnju berbu.

Banka zaplijenila i kombi

- Raskidanje poslovne suradnje s “Badelom” i samostalni izlazak na tržište bila je loša poslovna odluka, jer se jedino preko “Badela” mogla prodati tolika količina vina - kaže Šestanović, naglašavajući da se direktor Martinović kocka s njihovim sudbinama.

- Istina, vino dingač je na policama, ali naplate nema, i to što se naplati odmah ide u blokadu za podmirenje dospjelih obveza - pojašnjava on, naglašavajući da je banka zaplijenila i kombi vozilo kojim su prevozili prodano vino.

Pelješke vinogradare čeka neizvjesna jesen. Hoće li grožđe baciti u more ili ga poklanjati vinariji, doznat će se za dvadesetak dana kada službeno počinje berba na vinorodnim padinama.

Autor: Stanislav Soldo

Foto: RGBStock.com