Iako je trenutno stanje u vinogradima, prema procjeni Tomislava Panenića, predsjednika Udruženja vinarstva HGK vrlo dobro i očekuje se još jedna uspješna vinogradarska godina, tržište pokazuje potpuno drugačiju sliku
Hrvatska je prošle godine uvezla oko 36 milijuna litara vina vrijednih 64 milijuna eura, dok je izvoz iznosio svega 3,2 milijuna litara u vrijednosti od 19 milijuna eura. Pokrivenost uvoza izvozom pala je na svega 29 posto, a novi predsjednik Udruženja vinarstva HGK Tomislav Panenić upozorava da je stanje na tržištu ozbiljno i da bi daljnji rast uvoza jeftinih vina mogao ugroziti domaće vinarstvo.
"Hrvatska je postala zemlja koja uvozi jeftino, odnosno najjeftinije vino“, kaže komentirajući aktualne podatke o vanjskotrgovinskoj razmjeni.
Posebno problematičnim smatra uvoz iz zemalja poput Mađarske, Sjeverne Makedonije i Kosova, gdje se prosječna cijena uvezenog kreće oko 80 centi po litri. Dio takvih proizvoda, upozorava, završava na hrvatskom tržištu, a potrošači ih, kao i ugostitelji, očito prihvaćaju.
"Ako se takvo vino može plasirati i na njemu ostvariti dobit, onda ga netko očito i kupuje. Ali mi kao nacija pritom gubimo reputaciju“, upozorava.
Posebno je zabrinjavajuće, smatra, što se to događa usred turističke sezone, kada Hrvatska svoju eno-gastronomsku ponudu predstavlja milijunima gostiju.
"Ako turist dođe na naše more, a mi mu, uz sve napore kojima promoviramo kvalitetu hrvatskih proizvoda, poslužimo uvozno vino, teško možemo graditi autentičnu turističku ponudu. Ne možemo govoriti o hrvatskoj eno-gastronomiji, a istovremeno kupovati namirnice iz velikih trgovačkih lanaca i gostima nuditi vino iz uvoza“, kaže Panenić koji smatra kako bi dio nacionalnog ponosa koji Hrvati pokazuju prema sportskim reprezentacijama trebalo prenijeti i na domaće proizvode.
"Kada usvojimo da je domaći proizvod standard, onda ćemo ga nuditi i našim gostima. Ako ćemo mi biti konzumenti uvoznog vina i to nuditi turistima, nemojmo se čuditi ako jednog dana izgubimo vlastiti identitet“, poručuje.
Iako je trenutno stanje u vinogradima, prema njegovoj procjeni, vrlo dobro i očekuje se još jedna uspješna vinogradarska godina, tržište pokazuje potpuno drugačiju sliku.
"Možemo očekivati još jednu uspješnu vinogradarsku godinu, ali kada pogledamo stanje na tržištu, vidimo ozbiljan problem s prodajom vina“, upozorava dodajući da se posebno osjeća izostanak sekundarnih narudžbi tijekom sezone. Trgovine su pune uvoznih vina, posebice u velikim pakiranjima, dok ni ugostiteljski sektor ne ostvaruje rezultate kakvima su se vinari nadali.
Zbog toga se pred domaće vinogradare i vinare postavlja novo pitanje – što će se dogoditi s grožđem koje će uskoro trebati otkupiti i preraditi?
"Cijena grožđa kod nas ima svoju granicu. Ne može se prodavati za 20 ili 30 centi jer bi to značilo kraj vinogradarstva. Nitko više ne bi želio biti vinogradar ili kooperant jer se ulaganje ne bi moglo opravdati“, kaže Panenić.
Hrvatski vinari pritom se suočavaju s globalnim poremećajima na tržištu vina. Nakon dvije slabije vinogradarske godine, koje su se poklopile s vrlo uspješnim turističkim sezonama, zalihe su se smanjile, a cijene grožđa prošle su godine značajno porasle.
Istodobno, na svjetskom tržištu došlo je do krize prodaje vina, zbog čega velike vinske zemlje pokušavaju viškove plasirati na druga tržišta po vrlo niskim cijenama.
"Takva vina sada dolaze i na naše tržište. Mi kao vinogradari i vinari tu nemamo jednostavan odgovor. Od vinogradara se ne može očekivati da proda grožđe ispod cijene jer će financijski propasti. Isto tako, ne može se od vinara očekivati da od skupog grožđa proizvodi jeftino vino i pritom ugrožava svoju reputaciju“, upozorava.
Smatra da mjere koje su donesene na europskoj razini nisu dovoljno pomogle hrvatskom sektoru.
"Od svih mjera koje smo očekivali, nama je praktično jedna ili dvije vezane uz zlatnu žuticu. Sve ostalo nije dovoljno pomoglo našoj proizvodnji“, kaže.
Za hrvatske vinare turizam je jedno od ključnih tržišta. Dok proizvođači uz obalu dio proizvodnje mogu plasirati kroz vlastite kušaonice, restorane i turističke sadržaje, kontinentalni vinari uvelike ovise o distribuciji prema obali i ugostiteljstvu.
"Većina vina s kontinenta plasira se prema moru. Vinari uz turističke destinacije imaju prednost jer mogu izravno prodavati vino gostima i tako ostvariti veći prihod“, objašnjava naš sugovornik.
No, ponavlja, uvođenje jeftinijih vina iz uvoza, zajedno s usporavanjem ugostiteljske potrošnje, dodatno otežava plasman domaće proizvodnje.
Jedan od problema na tržištu vidi i u načinu označavanja vina u ugostiteljstvu. Posebno ga zabrinjava pojam "kućno vino", pod kojim, smatra, može prolaziti svašta.
"Što je kućno vino? Je li ono iz vlastitog podruma ili je to uvozno iz bag-in-boxa pretočeno u neku posudu kako bi izgledalo kao da dolazi iz podruma? To moramo jasno komunicirati“, upozorava Panenić koji smatra da bi zakonski trebalo precizirati što se smije nazivati kućnim vinom i na koji način ono treba biti označeno.
"Trenutno imamo nered i pod tim svašta prolazi", ogorčeno zaključuje.
Osim tržišnih problema, domaće vinogradarstvo suočeno je i s ozbiljnom prijetnjom zlatne žutice. Bolest se proširila velikim dijelom kontinentalne Hrvatske, a postoji opasnost njezina širenja prema Dalmaciji.
kako se radi na novom akcijskom planu, no problem zahtijeva koordinaciju više institucija, od Ministarstva poljoprivrede do Državnog inspektorata.
Zlatna žutica vinove loze - postoji prevencija, ali se još nedovoljno koristi
Potrebno je sustavno uklanjati zaražene vinograde, riješiti problem parcela čiji vlasnici nisu poznati ili ne žele provoditi mjere, osigurati dovoljan broj inspektora te sankcionirati one koji ne postupaju prema propisima.
"Ako ozbiljan vinar izvadi vinograd i obnovi ga novim cjepovima, vrlo je izvjesno da će kroz tri ili četiri godine ponovno imati zlatnu žuticu ako se problem u okolini ne riješi. Uzalud je da pojedinac bude odgovoran ako na kraju sam ne može uspjeti“, upozorava.
Kao novi predsjednik Udruženja vinarstva HGK, Panenić najavljuje rad na zajedničkoj viziji razvoja sektora.
"Svjesni smo da u Hrvatskoj nemamo jasnu strategiju vinarstva niti dovoljno jasno definiranu sliku o tome kako vidimo sektor u budućnosti“, kaže i dodaje da će jedan od prioriteta biti povezivanje četiri regionalne organizacije vinara i definiranje zajedničkih aktivnosti, posebice u promociji domaće proizvodnje.
Smatra da treba ponovno snažnije komunicirati vrijednost domaćeg vina i pomoći potrošačima da prepoznaju razliku između kvalitetnog domaćeg proizvoda i jeftinog uvoza.
Pritom upozorava i na problem percepcije cijena hrvatskih vina. Prošle godine, kada se govorilo o navodno enormnom rastu cijena, Panenić je među svojim vinarima proveo anketu koja je, kaže, pokazala da su se one uglavnom povećavale između nula i deset, odnosno najviše 15 posto, dok neka vina uopće nisu poskupjela.
"Nije bilo vinara koji je, primjerice, povećao cijenu sa sedam na 15 eura. Takve tvrdnje stvorile su pogrešnu sliku o cijelom sektoru“, ističe.
Dodaje kako se većina vina prodaje u rasponu od četiri do osam ili devet eura, posebice u veleprodaji, dok se premium segment, koji čini relativno mali dio ukupne proizvodnje, često pogrešno uzima kao reprezentacija cijelog tržišta.
Smatra da je potrebno više pažnje posvetiti promociji vina koja čine najveći dio proizvodnje i od kojih domaći vinari zapravo žive, a ne samo premium segmentu.
"Ako je premium segment desetak posto, jasno je da on ne donosi puno ukupnom sektoru. Moramo promovirati i vina od kojih vinari žive“, poručuje te za kraj ponavlja na vrlo jeftina vina čija, ne samo kvaliteta, nego i podrijetlo mogu biti upitni.
"Svi volimo kupiti povoljno, ali moramo biti oprezni. Potrošač mora znati što kupuje i mora dobiti točnu informaciju o proizvodu. Problem više nije samo u tome koliko nego i kakvo vino dolazi na hrvatsko tržište, kako se označava i kako se predstavlja potrošačima i turistima", zaključuje.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica