Međimurski vinari: Zvonko Kerman iz Nedelišća

Odrastao je u njedrima svetourbanskih bregova u kojima mu je srce ostalo zauvijek. I sam pogled na meku zaobljenost krajolika djetinjstva Zvonku Kermanu (52) donosi spokoj. Diplomirani inženjer elektrotehnike i poduzetnik Zvonko Kerman sa suprugom Ljiljanom te djecom Inom, Dašom i Filipom živi u Nedelišću u kojem vodi obiteljsku tvrtku, a iz svog ureda ima pogled uživo na brežuljke rodnog Svetog Urbana:
- Kad me pritisne stres, kad ne mogu naplatiti dugovanja, što je danas svakodnevica većine poduzetnika, tad bacim pogled na monitor... i u trenutku kad ugledam kako vjetar svija lišće u vinogradu, odmah mi bude lakše - kaže Zvonko koji je sa Svetim Urbanom putem kamera neprekidno u vezi.

Godine 1992. Zvonko Kerman vraća se svojim korijenima te se počinje baviti (i) vinogradarstvom nakon što je od roditelja naslijedio posjed u Svetom Urbanu.
- Ispočetka mi je to bio hobi i mjesto na kojem se obitelj odmarala, no kako su godine odmicale, okrupnjavali smo posjed koji se sada prostire na 5 hektara pokrivenih vinogradima u Svetom Urbanu te na Martinovskom vrhu. Uzgajam zeleni silvanac, pušipel, graševinu, žuti muškat, traminac, pinot sivi, chardonnay, sauvignon, rajnski rizling te dvije sorte crnog grožđa: zweigelt i cabernet sauvignon. U nastavku njegovanja obiteljske tradicije pomažu mi i braća Branko, Zdravko i Josip te šogor Darko Lovrec, a od velike mi je pomoći i obitelj Ivana Peteka iz Sv. Urbana. Uredili smo i kušaonicu koja je u potpunosti u fukciji i u kojoj održavam edukacije te druženja o raznim prigodama. Podrum, osim u Svetom Urbanu, imam i u Nedelišću u kojem se moja vina također mogu kušati i kupiti. Vinogradarska se tradicija u mojoj rodnoj obitelji s koljena na koljeno prenosi nizom generacija. Na jednoj staroj bačvi mog davnog pretka Franje Kermana upisana je 1909. godina, što predstavlja prvi pisani trag o obiteljskoj vinariji. I pokojni je otac Ivan o uzgoju vinove loze i vinu znao puno te je u ovom kraju mnogim ljudima, osobito vikendašima, pomagao savjetima. Danas je vinogradarima lakše zbog tehnološkog napretka te dostupnije edukacije. Velika su nam podrška stručnjaci iz poljoprivredno-savjetodavne službe Marijan Čižmešija te Milorad Šubić - kaže Zvonko Kerman.

Vino u duši, ali ne i u krvi

- Vinogradarstvo i vinarstvo tijekom proteklih godina potpuno me obuzelo. U emocionalnom smislu, mogao bih reći da sam ovisan o tom poslu. Za mene je to, zapravo, više od posla. S vinogradima sam gotovo svakodnevno u kontaktu. Često odlazim u duge šetnje posjedom i provjeravam stanje loze i grožđa, što ima odličan antistresni učinak, a i dobro mi dođe kao rekreacija nakon dugih sati u uredu ili automobilu. Dobro vino ne može se odnjegovati bez potpune predanosti i velike ljubavi. Vino mi jest u duši, ali ne i u krvi jer zastupam stav da ga nikako ne treba zloupotrebljavati u smislu opijanja. Čovjek se treba napiti vode, ali vina ne. Samo u dozama od decilitra do dva dnevno vino na ljudski organizam daje puni terapijski učinak. Jedino na taj način ono može biti i hrana i lijek i okrepa. Ali i eliksir mladosti te afrodizijak. Od davnina ljudi prepoznaju terapijska svojstva vina te su ga upravo u malim količinama koristili kao lijek protiv nesanice i bolova te za bolju cirkulaciju. Primjerice, za pinot sivi stručnjaci kažu da obiluje antioksidansima kojima danas pripisuju svojstva važna za očuvanje mladolikog izgleda i opće vitalnosti. Pinot sivi meni je zakon - dodaje naš sugovornik.

Strogoća u podrumu

Uz dva zlata (za pinot sivi i charodnnay) na nedavnoj izložbi Vinea u Vinici Zvonko Kerman osvajao je diplome i na drugim izložbama (Vinovita, Mesap, izložba u Molvama...):
- Zlata sam ranijih godina dobio za žuti muškat i rajnski rizling, srebra za graševinu i mješavinu Urbanska kapljica itd. Na izložbe ne idem reda radi ili zbog “skupljanja” medalja, već ih smatram važnom provjerom godišta i postignutog rezultata. Vrlo sam kritičan prema svojim vinima te ih najradije degustiram s prijateljima jer mi se tada redovito čine boljima. No, kad biram uzorke za izložbe, činim suprotno. Odabirem ih sam, bez ičijih sugestija - kaže Z. Kerman koji veliku pažnju posvećuje svakom poslovnom detalju - od suradnje s enolozima, preko vlastite nadgradnje i edukacije za sommeliera, do grafičkog rješenja etikete nastale uz stručnu pomoć akademskog slikara - grafičara Darija Štokića. Rezultat: jedna od rijetkih etiketa na tržištu kojom ne dominira kič.

Autor: Željka Drljić