Kako pravilno primijeniti pinciranje i zalamanje rozgvi na vinovoj lozi?

Skraćivanje zelenih rozgvi u ovo doba godine obuhvaća dvije mjere koje se primjenjuju tijekom vegetacije vinove loze. To su pinciranje, poznato i kao zakidanje zaperaka i zalamanje rozgvi. Razlikuju se po vremenu izvođenja i dužini odbačenog dijela, a posebno po cilju i postignutom efektu.

Zakidanje zaperaka

Zaperci doprinose boljoj ishrani grožđa, rozgvi i zimskih pupova. Međutim, ne smije se dozvoliti njihov neprekidni rast jer tada postaju svojevrsni paraziti trsa te mogu usporiti rast glavne rozgve. Zbog toga se zakidaju na tri do četiri lista. Tako neće više trošiti hranjive tvari za svoj rast nego će biti usmjerene u dozrijevanje grožđa, ishranu rozgvi i pupova. 

Zakidanje treba provesti čim se na zapercima formira pet do šest listića (ne prije i u tijeku cvjetanja). Prvo zakidanje se radi poslije završenog cvjetanja, a posljednje pred šaranje grozdova.  

Zaperci se jače razvijaju kod slabije razvijenih uzgojnih oblika i kratke rezidbe, dok je kod visokih uzgojnih oblika i duge rezdibe njihov razvoj slabiji. Intenzivan je ako je primjenjeno oštro pinciranje rozgvi, a posebno na onima koje rastu uspravno, bliže glavnoj osi trsa. Zakidanje se obavlja nožem ili rukom, a vrijeme potrebno za to je četiri do šest radnih dana po hektaru.

Zalamanje rozgvi 

Redovna je mjera i obuhvaća skraćivanje svih rozgvi na trsu i to onda kada one znatno pređu visinu stupova ili najvišu žicu na špaliru. Na njemu se prilikom zalamanja ostavlja 10 do 16 listova. Izvodi se poslije završenog cvjetanja, ponekad krajem lipnja, uglavnom u srpnju ili kolovozu, ali najčešće kada zelene mladice prerastu gornju žicu naslona za oko 30 cm i počnu se povijati. 

Kako izbjeći greške u zalamanju vinove loze?

Skraćivanje svih rozgvi trsa izvodi se u vrijeme kad prestane intenzivan rast. U pravilu se radi poslije procvjetavanja vinove loze, odnosno kada rozgve prerastu najvišu žicu na špaliru.

Kako za stolne, a kako za vinske sorte?

Rano zalamanje utječe na brojnije izbijanje zaperaka i njihov jači rast, povećanje krupnoće bobica i smanjenje postotka šećera u moštu što je korisnije za stolne sorte. Kasnijim zalamanjem za vrijeme šaranja bobica povećava se postotak šećera u moštu, smanjuje broj zaperaka i potiče njihov porast. Ono je bolje za vinske sorte.

U kišnim godinama i vlažnim krajevima treba ga izvoditi kasnije i to što kraće. U sušnim krajevima i pri suši obrnuto, što ranije i što duže da bi se rozgvi osigurala dovoljna količina vode. Zalamanje se obavlja ručno, uz pomoć škara, a može biti i i mehanizirano. Za ručno su potrebna dva do tri radna dana za hektar i najčešće se ponavlja još jednom, kada vršni zaperci dostignu dužinu oko 10 cm.