Ilegalci u vlastitom vinogradu

Velik dio plodnog imotskog polja ostao je izvan granica Europske Unije, a zanimljivo je da su oranice na hercegovačkoj strani, više od 90% u vlasništvu hrvatskih proizvođača vinogradara, koji ih obrađuju već naraštajima. S obzirom da Hrvatska još nije potpisala Schengenski sporazum, kao cilj je postavila 2015. godinu za ulazak na prostor Schengena - koji u mnogočemu funkcionira kao područje jedne države, s tradicionalnim kontrolama za one koji ulaze i izlaze iz područja, ali bez unutarnjih graničnih kontrola. No, sada doista imamo problem s vinogradima koji su dijelom na bosanskoj strani, jer sukladno Uredbi Vijeća Europe, koja se od 01. srpnja 2013. godine primjenjuje i na Republiku Hrvatsku, na teritoriju Europske unije, zabranjeno je grožđe, mošt, sok od grožđa i vino podrijetlom iz trećih zemalja prerađivati u mošt, vino, vinski ocat i ostale proizvode od grožđa i vina. To znači da se na teritoriju Europske unije grožđe iz trećih zemalja ne smije preraditi u mošt ili vino, ni u vinski ocat. Grožđe iz trećih zemalja može se uvesti, ali za konzumaciju u svježem stanju ili preradu u druge proizvode, a koji nisu vinski.

Tko to može pojesti?

Tako je Zoranu Babiću iz Runovića, na granici s Bosnom i Hercegovinom, nakon ulaska Hrvatske u EU - postrožen granični režim koji mu onemogućava prodaju grožđa iz vlastitih vinograda, koji se eto, nalaze na bosansko-hercegovačkoj strani granice. Babić naime, ima prijavljen OPG u Hrvatskoj, no ni to ne olakšava situaciju u kojoj se nalazi, jer ne želi biti ni švercer ni kriminalac, a ne riješi li Hrvatska uskoro taj problem, velika količina vinskog grožđa, ne samo njegovog nego i drugih poljoprivrednika, jednostavno će propasti.

"Ne možemo ni voziti, ni transportirati, ni prodavati, ni ući u registar vina, možemo samo za konzumne potrebe odvesti grožđe do kućne adrese. Ja vas pitam, tko će ovo sve pojesti?", rekao je Zoran Babić u izjavi za Plodove zemlje.

Zoran, kao i 50% vinogradara iz Runovića, uz pograničnu propusnicu može prenijeti grožđa samo za osobne potrebe, ali ne i za obradu i prodaju, samo iz razloga što je sazrelo u susjednoj državi. Pisali su i nadležnima i agencijama, ali bez ikakvog odgovora. Kažu da u Bosni i Hercegovini čak još nema ni propusnica, a dok dođu iz Sarajeva, sve grožđe će propasti. S propusnicama mogu nesmetano prelaziti granicu, ali ne mogu ih ni dobiti.

Trenutno je riječ o grožđu, ali doći će i na red kukuruz ili krumpir. Oni ne mogu biti upisani u Upisnik poljoprivrednih proizvođača u Hrvatskoj, jer im je većina zemlje u BiH koja je zemlja njihovih djedova. Sade više kultura - žitarica, voća, povrća, a to će biti velik problem za prevesti u Hrvatsku. Problem je i dolaska na svoje posjede jer iziskuje gorivo i vrijeme, a sada je i to gotovo nemoguće.

Nova pravila o posjedu i vlasništvu, a vinogradari na gubitku

Zbog drugih pravila, prva berba grožđa u Europskoj uniji mogla bi toliko zakomplicirati život tamošnjih poljoprivrednika koji moraju urediti papirologiju, iako to zahvaljujući birokratskom aparatu u susjednoj državi, ali i našoj, može neograničeno potrajati.

I tko je za to kriv? Poljoprivrednici ili državni aparat koji je trebao na vrijeme upozoriti poljoprivrednike? Čak i oni poljoprivrednici koji su upisani u poljoprivredni registar, a vinogradi su im u susjednoj državi, imat će problem. Kada se k tome uzme u obzir da mnogi od njih nisu sredili papirologiju o vlasništvu u Bosni i Hercegovini, situacija se dodatno komplicira. A za to je trebalo otići u matične urede Grude, Sovići ili Drinovci, ovisno gdje se poljoprivredno zemljište nalazi - prijaviti se, zatim vidjeti na koga je to zemljište upisano, jer posjed je jedno, a vlasništvo drugo. Zatim bi poljoprivrednici trebali otići na sud u Ljubuški i tamo čekati potrebne papire. No, čak i kada sve bude regularno, propusnice za malogranični prijelaz koje izdaju službe u Bosni i Hercegovini, dobit će tek za nekoliko dana, jer uređaji za izdavanje još nisu u funkciji. A dok oni sređuju papirologiju, grožđe zrije.

No, ako se i to riješi, onda se samo na jednom malograničnom prijelazu može prenijeti, a to je na Sebišni. Sve više od toga čini se prekršaj. "Hajde da se prenese grožđe, no ako hoćete sa svojih njiva prenijeti krumpir, onda na prijelaz u Metković, 60 kilometara tamo, 60 ovamo, a njiva vam pedeset metara od kuće. Zakon je zakon i moramo ga se držati. No, naši ljudi misle, lako ćemo, mogli smo tristo godina prelaziti tamo-ovamo, ali toga više nema. I ja sam među takvima. Ako želim, a želim poštivati zakon, bojim se da ću izgubiti cijeli urod i stvoriti velike štete. A živim od poljoprivrede", rekao je Zoran Babić za Radio Imotski.

U župskom listu Runovići, Perica Tucak pisao je o svim tim problemima. Između ostalog kaže “Kako voditi evidenciju i prijaviti grožđe uneseno iz Bosne i Hercegovine. Svi oni koji su registrirani kao vinogradari i vinari moraju prijaviti berbu i količinu vina. Vinogradi u Bosni i Hercegovini ne mogu se zavesti u Hrvatskoj kao proizvodne površine, pa će se pojavljivati viškovi grožđa i vina. Odvođenje, primjera radi, i životinja na ispašu u samo nekoliko metara susjedni teritorij, povlači to da se više ne smiju vratiti u naše staje.”

Zanimljivo je i da je granična propusnica hrvatski dokument, a morate je tražiti u drugoj državi. Pogranični imotski poljoprivrednici na velikom su gubitku, vide izlaz iz problema, ali ga sami ne mogu riješiti. Ispoštuju li zakon, izgubit će urod, a nisu ni krivi, ni dužni. Ako se ovo pitanje ne riješi, zemlja će samo ostati ležati, neiskorištena. Je li to cilj Europske unije? Poljoprivrednici će najvjerojatnije napustiti zemlju, a opstanak na ovom području bit će nemoguć. Ostali su samo mediji da upozore na problem, a državne službe - da se što prije pokrenu.

Foto: www.blog.responsivehealth.com