Branko Roglić: Vino je emocija, nasljeđe, identitet, povezanost s mjestom rođenja

"Tamo gdje bi mnogi vidjeli kamen, ruševinu, zapuštenu zemlju, ja vidim potencijal. Gdje bi mnogi osjećali samo nostalgiju, meni je to energija za novu priču odnosno pripovijest koja se piše vinom, škripom kamena, zrnom zemlje i vodom kap po kap", kaže Branko Roglić, jedan od naših najuspješnijih poduzetnika koji je u srcu Župe Biokovske na krajnjem istoku općine Zagvozd, podigao vinariju vrijednu gotovo dva milijuna eura.

U njegovim vinogradima danas su Chardonnay, Pinot Sivi i Žilavka, sorte čije vino ponosno nosi etiketu "Župska derčina“. Tu je i Postup, vrhunsko crno vino od sorte Plavac Mali, iz vinogorja koje se proteže južnim padinama Pelješca.

Obnovu vinograda započeo je sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća. Prvo s tri tisuće trsova i skromnom vinarijom, a s vremenom je priča rasla.

Naglasak na kvaliteti

"Danas se naša proizvodnja proširila i na Pelješac, gdje su posađene vinogradske parcele za Postup i Dingač. Međutim, ključni je korak novo zdanje u rodnom mjestu, vinarija koju smo, što se kaže, izgradili “od temelja”. To je prostor dvoetažnog objekta s podrumom, kapacitetom koji može doseći pedeset tisuća litara vina, i najmodernijom opremom", ispričao je Roglić uz napomenu da mu je, iako je kapacitet velik, namjera da se ograniče na dvadeset tisuća litara. Važnija mu je, veli, kvaliteta nego količina.

Otkriva i da je dosad proizvodnja bila "razbacana“. Na nekoliko lokacija, u više pogona grožđe iz obližnjih vinograda slijevalo se u staru vinariju, dok je Postup obrađivan na Pelješcu. Ali sad, sve se “mulja”, fermentira i odležava u Župi.

U novoj vinariji, koja je moderna po svim svjetskim standardima, gdje su procesi optimizirani, gdje se obrađuje s poštovanjem prema zemlji, ali i s tehnologijom dostojnom globalne vinske scene. Sobe za fermentaciju, bačve, kontrola temperature, kontrola zraka… Svaki korak je propisan.

"Enologija ovdje nije puka riječ, to je dnevni posao, disciplina i strast", ističe.

Glavni enolog Bojan Šalinović, istaknuo je da su ovogodišnji prinosi od četrnaest tona u župskom vinogorju, bili optimalni. Omjeri šećera i kiselina nikad bolji.

Čuvanje tradicije

Inače, Roglić zna često ponavljati da mu proizvodnja vina ne znači ništa – osim duše. Ta izjava otvara ono bitno: profit jest važan za svaku veliku firmu, za svaku korporaciju, posebno onu koja godišnje postiže enormne prihode i zapošljava na tisuće ljudi. Ali vino nije nešto što se mjeri u brojkama, barem ne cijelo. Vino je emocija, tvrdi, nasljeđe, identitet, povezanost s mjestom rođenja, s okom koje se sjaji kad grozd dozrije, rukom koja ga bere i mirisom koji potvrđuje da je tradicija živa.

Kako bi pridonio razvoju svog mjesta u kojem danas živi tek tridesetak stanovnika, i na druge načine pokušava povratiti život. Obnovio je stare kamene kuće, kapelicu Gospe Lurdske, a uskoro se završava i gradnja nove umjetničke galerije u kojoj će se izložiti djela vrhunskih hrvatskih umjetnika poput Džamonje, Meštrovića i drugih umjetničkih zaslužnika.