Berba Solarisa krenula već početkom kolovoza: Dario Poštek bilježi male prinose zbog suše

Berbe grožđa zbog klimatskih promjena počinju sve ranije, a nekada uobičajeni termini sredinom rujna danas su pomaknuti tjednima unaprijed. Koliko se sezona promijenila, pokazuje i Gupčev kraj, gdje je Dario Poštek na stubičkom Kamenjaku već početkom kolovoza brao Solaris.

"To je jedna izuzetno otporna njemačka sorta bijelog grožđa, nastala križanjem rajnskog rizlinga, sivog pinota i muškata ottonela. Rano dolazi za berbu i jako dobro nakuplja šećer. Dobro podnosi hladniju klimu i dosta je otporna na gljivične bolesti, poput sive plijesni i pepelnice. Zbog toga je često ne treba prskati, pa je jako zanimljiva i za ekološki uzgoj“, priča nam Poštek.

Ovaj vinar, ujedno i predsjednik Udruge vinogradara i vinara "Peharček“ Donja Stubica, prije desetak je godina bio pionir u sadnji Solarisa u Krapinsko-zagorskoj županiji i drugi u cijeloj Hrvatskoj.

"Vinogradarstvom se bavim praktički otkad znam za sebe. I moj otac se time bavio, a ja sam to s vremenom unaprijedio i proširio. Iako mi je primarno hobi, danas proizvodimo oko 25.000 litara vina godišnje. Pod vinogradima imam oko 0,8 hektara“, dodaje.

Solaris - rezistentna sorta

Sorte Solaris i Johanniter zasadio je još 2014. godine, nakon što je proučavajući njemačke izvore naišao na informacije o PIWI sortama. Riječ je o rezistentnim sortama vinove loze nastalima križanjem europske plemenite vinove loze (Vitis vinifera) s otpornijim vrstama, s ciljem stvaranja sorata koje bolje podnose gljivične bolesti i zahtijevaju manje tretiranja fungicidima.

"U Institutu u Freiburgu najdalje otišli s razvojem takozvanih loznih cijepova treće generacije. Kod tih cijepova grožđe je po karakteristikama potpuno jednako kao i kod drugih vinskih sorti, poput graševine ili rajnskog rizlinga, ali su izbjegli metalni, odnosno lisičji miris. Te PIWI, odnosno rezistentne sorte, iako su već godinama na tržištu, u javnosti se još uvijek malo spominju“, priča nam Poštek.

Već nakon dvije-tri godine, kada su stigle prve berbe, pokazalo se da je riječ o izuzetno kvalitetnom grožđu vrlo dobrih karakteristika. Nijemci i Francuzi te sorte već godinama sade i na njima razvijaju svoju priču, smatrajući ih budućnošću vinogradarstva. Riječ je, ističe, o sortama koje uglavnom zahtijevaju vrlo malo tretiranja fungicidima.

"Berbu sam imao 4. kolovoza. Grožđa ima i izuzetno je zdravo, ali zbog dehidracije bobica ostala je samo suha tvar. To znači da imamo visoku koncentraciju šećera i kiselina, što će rezultirati visokim postotkom alkohola. Izmjeren je šećer od 110 °Oe, a kiselina 10,5 g/l, što je također izuzetno visoko“, kazuje.

Zbog dugotrajnih suša i toplinskih valova već je odavno krenula dehidracija bobica, odnosno grožđa. Trs crpi vlagu i tekućinu iz grozdova kako bi preživio, a u bobicama pritom ostaje doslovce suha tvar - šećer i kiselina. Zbog toga su mu prinosi izuzetno mali. Randman je na ovoj berbi bio oko 50 posto. I prošle i pretprošle godine vinograde je pogodila suša, a pretprošle godine berba je bila već 30. srpnja.

"Ove godine realno sam trebao brati tjedan ranije, između 22. ili 25. srpnja, što bi bio rekord svih rekorda. To je moj grijeh i moj propust što nisam na vrijeme više pratio vinograd, dozrijevanje i sve ostalo jer sam zaokupljen nekim drugim poslovima. Kad smo ovaj vikend ja i sin išli mjeriti, to je jednostavno bila katastrofa“, objašnjava.

Zlatna žutica

Unatoč većoj otpornosti na bolesti u odnosu na ostale sorte, ni Solaris nije otporan na zlatnu žuticu, bolest koja svake godine uzima danak među vinogradarima zagorskog i međimurskog kraja. Zbog nje, procjenjuje Poštek, iz njegova kraja godišnje odustane barem desetak do dvadesetak vinogradara.

"Ovdje još nemam toliko zaraženih trsova. Evo, već sam zasadio i treći nasad. To su Sauvignon Rytos i Sauvignon Nepis, također PIWI sorte. Sadnice su došle iz Italije, iz jednog rasadnika koji je u Europi najjači i najpoznatiji po tim loznim cijepovima“, kaže.

Može li zagorski Casanova ponoviti uspjeh pušipela i škrleta?

Zbog zaraze je već morao poništiti tri vinograda. Jedan od njih, uklonjen 2022. godine, ponovno je zasadio istom sortom - Johanniterom, koju je među prvima u Hrvatskoj počeo uzgajati. Iako je novi nasad sada u četvrtoj godini, već je više od 30 posto trsova zaraženo zlatnom žuticom.

"Trs još nije ni formiran kako treba, još nije pošteno odrvenio i nije dobio pravo deblo, a već ga je napala žutica. Sljedeći tjedan idem sa stručnjakom u vinograde da pogledamo situaciju i da struka kaže ima li uopće smisla dalje se mučiti od iduće godine ili sve opet treba počupati. Četvrta je godina. Koliko samo koštaju sadni materijal, gnojivo, priprema tla i sve ostalo. Katastrofa. “, dodaje.

Sve manje vinogradara u Zagorju

Udruga vinara i vinogradara Peharček iz Donje Stubice iduće će godine obilježiti 30 godina postojanja. Pokriva područje Gornje Stubice, Donje Stubice i Stubičkih Toplica, no posljednjih godina bilježi sve manje članova jer se sve manje ljudi bavi vinogradarstvom. Stariji više ne mogu, a mladi ne žele.

"Naša je udruga nekad imala 140 do 150 članova, a sada smo spali na nekakvih 60 do 70. Vinari koji su se do jučer bavili vinogradarstvom poništili su vinograde i jednostavno se više time ne bave. Zagorje, ali i Međimurje, cijela ta naša sjeverozapadna hrvatska regija, strašno je pogođena“, objašnjava Poštek.

Njegov brend vina nosi naziv Kamenjačka suza, prema Stubičkom Kamenjaku u Donjoj Stubici, brdu na kojem se nalazi mnogo vinograda. U ponudi ima sortna vina poput muškata, silvanca, graševine, rajnskog rizlinga, sauvignona, ali i već spomenutih Solarisa i Johannitera. Dio proizvodnje puni u boce, a već treću godinu zaredom proizvodi i pjenušac pod nazivom Pjenušava suza.

"Za sada su to manje količine, po 500 do 600 boca godišnje. Nije to neka velika proizvodnja, čisto malo za osobne potrebe, malo za prijatelje, malo za reklamu, a dio prodajem i lokalima u mojoj blizini“, zaključuje Poštek.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor