Počela sezona vrganja: Najukusniji su svježi, ali postoji nekoliko načina kako ih sačuvati

Vrganj, Boletus edulis, je gljiva koja pripada porodici vrganjevki, a prepoznaje se po svom masivnom, mesnatom klobuku koji može doseći promjer od 20 cm i više, te po karakterističnoj smeđoj boji.

Ima deblju stabljiku, koja je često zadebljana pri bazi, i spužvastu cjevčastu strukturu ispod klobuka.

Tri glavne klase

Vrganji se dijele u tri glavne klase prema kvaliteti:

• Prva klasa: Najkvalitetniji primjerci koji su u potpunosti zdravi, čvrsti, i bez oštećenja. Oni su najcjenjeniji i dostižu najvišu cijenu.
• Druga klasa: Mogu imati manja oštećenja ili biti nešto mekši, ali su i dalje pogodni za prodaju i konzumaciju.
• Treća klasa: Ova kategorija uključuje vrganje koji su mekani, oštećeni ili već u početnoj fazi propadanja. Uglavnom se koriste za sušenje ili preradu.

Osim običnog, postoje i druge vrste poput borovog vrganja (Boletus pinophilus) i proljetnog, raspucalog (Boletus aestivalis). Ove vrste se razlikuju prvenstveno po boji, izgledu i kvaliteti.

Borov, poznat i kao planinski, raste u crnogoričnim šumama, najčešće u planinskim predjelima. Prepoznatljiv je po tamnijoj, crvenkastosmeđoj boji klobuka i čvršćoj teksturi. Ova vrsta cijenjena je zbog svoje čvrstoće i intenzivnog okusa, te spada u prvu klasu gljiva.

Proljetni s druge strane, raste u listopadnim šumama i na otvorenim livadama zbog čega ga nazivaju i livadar. Ima svjetliji klobuk, obično svijetlosmeđe do žućkaste boje, i nešto nježniju strukturu. Iako je također vrlo ukusan, on je osjetljiviji i podložniji oštećenjima, zbog čega se često svrstava u niže klase kvalitete.

Razlike između ovih vrsta ne utječu samo na njihov izgled, već i na njihovu tržišnu vrijednost. Planinski zbog svoje čvrstoće i otpornosti često postiže veću cijenu, dok se raspucali brže kvari i zahtijeva bržu obradu.

Sakupljanje vrganja

Sakupljanje vrganja zahtijeva znanje i iskustvo, jer postoji nekoliko sličnih, ali otrovnih gljiva koje mogu zbuniti neiskusne berače. Beru se ručno, nožem ili ručnim kidanjem pri osnovi stabljike, pazeći da se ne ošteti micelij koji je ključan za budući rast. Preporučuje se korištenje platnenih ili pletenih korpi kako bi se osigurao protok zraka i izbjeglo nakupljanje vlage koje može dovesti do kvarenja.

Dnevna količina ubranih ovisi o iskustvu berača, terenu i vremenskim uvjetima. Iskusni mogu sakupiti i do 10-20 kg dnevno, dok početnici obično skupe manje. Najbolje vrijeme za branje je nakon nekoliko dana kiše, kada se tlo zasiti vlagom, a temperatura zraka je umjerena.

Skladištenje i korištenje 

Vrganji su najukusniji kada su svježi, ali zbog svoje kratke trajnosti potrebno ih je brzo obraditi ili skladištiti. Postoji nekoliko načina kako sačuvati ovu gljivu:

Hlađenje: Svježe ubrani mogu se čuvati u hladnjaku do pet dana, ali ih je potrebno dobro očistiti i osušiti prije skladištenja.

Zamrzavanje: Nakon čišćenja i kratkog blanširanja, mogu se zamrznuti. Tako spremljeni zadržavaju okus i do godinu dana.

Sušenje je najpopularniji način čuvanja vrganja. Suše se na suncu ili u dehidratoru, a tako spremljeni mogu trajati i nekoliko godina. Sušeni se koriste kao dodatak jelima, posebno u juhama i umacima.

Sušenje gljiva na Suncu, pećnici ili dehidratoru?

Iznimno su svestrani u kuhinji. Od njih se pripremaju ukusne juhe, rižota, umaci, paštete, a mogu se koristiti i kao prilog ili dodatak mesnim jelima. Njihov intenzivan, orašast okus i mesnata tekstura čine ih idealnim za razne kulinarske kombinacije.

Za one koji žele iskoristiti sezonu, važno je napomenuti da se pridržavaju pravila o sakupljanju i skladištenju gljiva kako bi se očuvala njihova kvaliteta i svježina. Neka sezona vrganja bude plodonosna i bogata za sve ljubitelje ove dragocjene gljive!