Hoće li naši unuci gledati hrast lužnjak, hrast kitnjak, jelu, crniku?

Da je stanje sakupljanja šumskog reprodukcijskog materijala na registriranim sjemenskim objektima loše, znaju i ptičice na grani. Doduše, one prve, jer iz godine u godinu imaju sve manje hrane. No sve je očitije kako klimatske promjene uzimaju svoj danak i vrste s kojima smo se ponosili, postaju pravi problem koji se očituje u sve slabijim urodima pa je upitno hoće li naši unuci za 100 godina gledati hrast lužnjak, hrast kitnjak, jelu, crniku… o jasenu da i ne govorimo. Javnost jedva dočeka ovakve informacije i prst upire u šumare. Teško je priznati da svi mi snosimo odgovornost.

Svaki put kad upalimo auto, klima uređaj, cigaretu, kupimo avionsku kartu ili svinjetinu iz Brazila doprinijeli smo takvoj situaciji. Za klimatske promjene nisu krivi šumari niti bilo koja druga struka već društvo u cijelosti. Navikli smo se na ugodan život, sviđa nam se "ekologija“ ali smatramo da taj danak treba platiti netko drugi.

Urod sjemena pokazatelj je stanja prirode

Ima li smisla uopće navoditi urod hrasta lužnjaka od 1.423 kg? Trebamo li biti sretni što smo nakon 4 godine bez uroda, u 2022. godini skupili 292 kg žira hrasta kitnjaka? Je li to pokazatelj dolaska boljih dana? Nije. Upravo je urod sjemena pokazatelj da nešto s prirodom nije u redu i svim "protivnicima klimatskih promjena“. Stabla se protiv bilo kakvih promjena bore na način da odbacuju ono što im nije primarno bitno za preživljavanje a to je sjeme za čiju produkciju biljka koristi znatnu količinu energije.

Projekt "Memoire“ koji je nedavno prezentiran na Fakultetu šumarstva i drvne industrije dao je zanimljive rezultate. Za 100 godina spačvanski bazen neće biti pogodan za vrste poput hrasta lužnjaka. Čak štoviše, za njega će bolji uvjeti biti u Lici nego u Slavoniji. Tome u prilog najbolje govori podatak kako se na području UŠP Vinkovci nije sakupilo ništa žira već je većina od ukupno sakupljene količine žira sakupljeno na sjemenskim objektima UŠP Sisak. 

Zagovornicima zabrane gospodarenja šumama taj se podatak sigurno neće svidjeti a postavlja se i pitanje svrhe Natura 2000 područja prema kojoj štitimo staništa, ako će ona nestati u vihoru klimatskih promjena.

Prošlu godinu kao i prethodnih 15-20 godina obilježila je suša, ovaj puta jača negoli prethodne tri godine. Samim time, urod je osuđen na propast. Bolje od 2021. godine prošla je bukva iako ne možemo reći kako su to velike količine, ali naspram nule iz prethodne godine, u 2022. je sakupljeno 4.326,85 kg sjemena. Treba reći i kako se sve do prošle godine smatralo kako je bukva otporna na klimatske promjene no u 2022. su i kod nje primijećeni znakovi slabljenja tako da je samo pitanje vremena kada će doći do prijelomne točke.

Kod četinjača, jela je imala bolju godinu nego prethodnu gdje je sakupljeno 529 kg češera iz kojih je dobiveno 68,20 kg sjemena. Niti to nisu nikakvi rezultati koji bi nas trebali radovati. Crni bor je podbacio, kao i alepski čijih češera je ukupno skupljeno 277 kg. Svi oni predstavnici medija koji spadaju u "mrzitelje“ alepskog bora i redovno objavljuju članke gdje ga predstavljaju kao glavnog krivca za požare u našem priobalju vrlo vjerojatno će obradovati, no zanimljivo je što će pisati kada više ne bude bilo sadnica za sanaciju požarišta.

Podaci za kreiranje šumarske strategije 

Za spomenuti je jedino urod divlje trešnje od 552 kg ploda iliti 82,70 kg sjemena. No, u skladu s već spomenutim projektom "Memoire“, treba navesti kako su neke vrste koje su alohtone rodile, što prema našem skromnom mišljenju treba svakako popratiti.

Crni orah, američka vrsta, u 2021. godini dao je 4.746 kg ploda, što je 4,5 puta više nego prošle godine. Europski ariš, koji je doduše europska vrsta, ali kod nas je od prirode vrlo rijedak, dao je 808 kg češera od kojih je sakupljeno 15 kg ploda. Primorski bor, koji je u nas također rijedak dao je 141 kg češera dog je obična američka duglazija dala 446 kg češera. 

Priroda nam preko uroda govori što je dobro saditi, a što ne. Zapadne zemlje su već složile strategiju za šumarstvo o čemu smo također pisali u našem časopisu. U nju su uvrstili i strane, alohtone vrste. Hrvatska je s projektom "Memoire“ konačno dobila podatke za kreiranje šumarske strategije za budućnost. Vrijeme je da počnemo nešto raditi po tom pitanju.