Drvo - naš strateški prioritet

"Hrvatske šume imaju jasno određenu ulogu, bave se ekološkim i gospodarskim aspektima gospodarenja šumama. Već duže vrijeme provode restrukturiranje i jačanje vlastite konkurentnosti, ali stječe se dojam da se svojim odlukama više bave drvnom industrijom. Njihova pretpostavka je da samo nekoliko pilana treba opstati, a sve ostale zatvoriti. Hrvatski drvni klaster ocjenjuje da unutar 700 subjekata koji se danas aktivno bave preradom drva, razvoj treba minimizirati na najmanje 200 tvrtki koje dobro posluju. Šume su prošle godine usvojile novi model prodaje sirovine s presloženim i za mnoge netransparentnim kriterijima, imaju listu privilegiranih kupaca kojima jamče veće kvote i povoljnije rabate čime se održava polarizacija drvnog sektora. Hrvatski drvni klaster začuđen je činjenicom da će Hrvatske šume investirati u energane na biomasu, da će napraviti tvornice peleta, jer tu se ipak radi o poduzetništvu, a njihova uloga je održivo gospodarenje šumama." Riječi su to Marijana Kavrana, direktora Hrvatskog drvnog klastera, za Poslovni.hr.

Ulazak u EU naglasio je loše ispregovaranu industrijsku politiku, jer za drvnu industriju nemamo nijkakvo prijelazno razdoblje, dok je primjerice Slovenija za prilagodbu Direktivama o zaštiti okoliša, imala šest godina. Unatoč tome, neke njihove tvrtke završile su u stečaju, jer nisu mogle platiti kazne za neprovedene mjere. EU će upravo u prvoj godini članstva, rigorozno provoditi kontrolu primjene Direktiva, čiji sadržaj naša industrija još niti ne poznaje.

Hrvatskom gospodarstvu, u globalu nedostaje strategija, a to je posebice vidljivo u dijelu razvoja i većeg korištenja drva kao jednog od glavnih sirovinskih resursa. Drvoprerađivači očekuju da im politika konačno dodijeli status jedne od nacionalnih industrija te, naravno, predvidi sredstva kako u nacionalnom proračunu tako i kroz iniciranje sektorskih projekata koji će omogućiti korištenje sredstva iz EU fondova.

Zakon o preradi i uporabi drva, proizvodima od drva i namještaju, koji bi domaćim tvrtkama zajamčio pravo na 70% drvne sirovine, bio je dosad dva puta u proceduri. U Hrvatskoj, drvna sirovina i šumsko zemljište imaju strateški značaj, a time i drvoprerađivačka industrija. Dio krugova u šumarstvu i drvnoj industriji smatra da takav sektorski zakon možemo donijeti i unutar EU, što nije točno, jer takvu vrstu zakonodavstva gdje ćemo resurs za jednu industriju štititi više nego za druge, na razini Unije neće biti prihvaćen.

Hoće li drvnim sektorom dominirati stranci?

Mali drvoprerađivači bi mogli uskoro zatvoriti svoje pogone uslijed gubitka starih tržišta i nedostatka sirovine. Kako je rečeno na skupštini Hrvatskog drvnog klastera, 20-ak poslovnih subjekata u hrvatskoj drvnoj industriji u potrazi je za strateškim ulagačima, a ne nađe li ih, više od 30% malih drvoprerađivača, moglo bi uskoro prekinuti proizvodnju. To je možda posljedica nedostatka prave strategije.

Usprkos nesređenom tržištu i problemima, razvoj su možda jedini uspjeli ostvariti - parketari. Mnogi među njima u drvni biznis su ušli kroz obiteljske pilane, no nakon desetljeća mukotrpnog rada, dio njih shvatio je da jedino specijalizacijom može naći dobru tržišnu nišu. Već nekoliko godina hrvatski parketari u samom su svjetskom vrhu, četvrti smo u proizvodnji masivnog parketa. U razvoj novih tehnologija i intelektualno vlasništvo investirali su ogromna sredstva. Za opstanak domaće proizvodnje namještaja, potrebno je brendiranje. To je projekt u koji se moraju uključiti svi, od ministarstava, klastera, udruga do proizvođača. Kako se radi o dugom i mukotrpnom poslu, svi od njega nažalost - bježe. Ali, dokad?

Foto: freepik.com