Živim 10 kilometara od mjesta gdje se Tesla rodio, 21. stoljeće, a mi nemamo struje

Boris Mandarić, "farmer iz Vrepca“, kako ga znaju svi u tom kraju Like, prije osam godina vratio se iz Zagreba na djedovinu. Radio je i živio u raznim europskim zemljama te pun ideja i entuzijazma došao živjeti u Liku gdje ga je uvijek srce vuklo. Želja mu je bila uzgajati jahaće konje, baviti se seoskim turizmom, ali.

"Došli smo ovdje, svidjelo nam se, lijep pogled, sve idealno. A onda vidiš ne možeš ovo, ne možeš ono, ne može ti nitko doći, sam ne možeš. Najprije smo krenuli s djedovim ovcama, prešli na krave", prisjeća se Boris Mandarić, čovjek u četrdesetim godinama života, kako je bilo kada se prije osam godina vratio u selo Vrebac, udaljeno 15-ak kilometara od središta Gospića.

Stvari se nisu ni približno poklopile onako kako je on htio. Ipak, ne odustaje. "Prošao sam najgore, a po prirodi sam tvrdoglav, Ličanin, pa sam ipak odlučio ostati“, kaže Boris.  

U sustavu krava tele drži 80 goveda 

Ističe da se sada od govedarstva može živjeti, ali najveći problem je krenuti. U sustavu krava-tele ima osamdesetak goveda, simentalki, domaće krave i nešto šarole goveda. "Iz svojih iskustava mladima bih preporučio da dobro razmisle prije nego se upuste u ovakvu avanturu kao što sam ja napravio“, kaže Boris i pojašnjava da su više od godinu dana, kad su došli, bili bez struje iako su tu postojale i žice.

"Živim deset kilometara od mjesta gdje se Tesla rodio, 21. stoljeće, a mi nemamo struje“, kaže Boris i sjeća se da je struja odjednom stigla kada je neki visokopozicionirani političar iz Zagreba obilazio prije 5,6 godina taj dio Gospića. Danas on nije spojen ni na gradski vodovod, sam mora iskopati oko 700 metara do šahta, a to trenutno nije u stanju. A put je posebna priča. Do njegove kuće vode tri puta, nasuto je nešto malo od asfalta na svakom putu, ali onda dalje prema kući ne.

Mora li sve baš biti tako?

"Kad iziđe voda, ne možeš ni proći, bude pola metra vode, a onda pokušavam proći traktorom ili pješice“, kaže Boris i računa da je nasuto svega 300 metara, a njemu trebaju dva i pol kilometra. "Odustao nisam, ali ne možeš sve sam isfinancirati“, pomalo nam sjetno govori ovaj mladi čovjek koji se u vrijeme kada puno mladih odlazi živjeti u gradove ili preko granice, iz grada vratio na selo kako bi radio, živio od svog rada, ali i na takav način upotpunio život šire zajednice.

"Ako neće ići drukčije ja ću se i sam već nekako snaći kao i do sada, ali bih i postavio pitanje ljudima na vlasti - mora li to sve biti baš tako?!, govori za kraj Boris.