Vlasnici očajni, lisice ulaze u dvorišta i kolju perad!

Sve češći, neželjeni gosti u seoskim dvorištima, u sjeveroistočnom dijelu Zagrebačke županije su lisice. Kako tvrdi Elvis Horvatinović, koji živi na imanju u malom selu pored Gradeca, u potrazi za hranom, lisice dolaze i do kuća, zbog čega bi, smatra Horvatinović, nadležne institucije trebale pronaći način kako lukave lije udaljiti od naselja. No, iz Ministarstva poljoprivrede poručuju da je pojava lisica u naselju prirodna, a krivi su ljudi koji bacaju otpatke hrane.

"Prijašnjih smo godina imali probleme "iz zraka", jastrebovi i vrane su se, usred dana, zalijetali u dvorišta i odnosili nam perad. No, unazad nekih 4 do 5 godina sve učestaliji problem su lisice. Iako je moje imanje potpuno ograđeno žičanim pletivom, lisice, koje dolaze sa zapuštenih livada i neobrađenih zemljišta, koja se nadovezuju na šume, nerijetko nađu način kako da uđu u dvorište.

Ulaze mi u štagalj te dolaze i na samo par metara od kuće. U potrazi za hranom, kolju perad, pa niti jedna koka koju navečer ne uspijem spremiti, jer se negdje skrila ili je odlučila prespavati na drvetu, više ne ugleda svjetlo dana. Prizori s kojima se susrećem su uznemirujući. Nekoliko sam se puta usred noći, kada sam upalio svjetlo u dvorištu, našao oči u oči s lisicom koja je jela netom zaklanu kokoš. U pet ujutro, kada odlazim s imanja u grad na posao, redovito susrećem lisice koje trčkaraju selom ili izlaze iz susjednih dvorišta, noseći kokoš u zubima.“, kaže Elvis Horvatinović.

Zatražio je pomoć od lokalnih institucija, no bez uspjeha

Dok je na radnom mjestu u gradu, pernati stanari njegova seoskog imanja prepušteni su, kako kaže, sami sebi, točnije, milosti i nemilosti gladnih lisica.

"Kako bi moje koke mogle, čim svane, izaći u dvorište i u voćnjak, prije nego što odem na posao, otvorim im vrata štale. Na žalost, neki od mojih pernatih prijatelja ne dočekaju me živi. Nedavno sam tako, zaglavljenu u žici, pronašao našu gusku koja je baš sjedila na jajima. Lisica ju je zaklala, no nije ju mogla provući kroz ogradu. Ostao sam i bez koke koja nam je bila kućni ljubimac te se, nakon svega, s posla sada vraćam s grčem u želucu, jer ne znam kakvi će me prizori dočekati na imanju“, kaže Horvatinović.

U razgovoru sa svojim sumještanima, ali i ljudima iz šire okolice, uvjerio se, kako kaže, da nije riječ samo o lokalnom, nego o šire rasprostranjenom problemu, zbog čega se odlučio za pomoć obratiti lokalnim institucijama, no odgovora nema.

Lija je usred dana ušetala i u seosku crkvu

"Prijatelj, koji živi u okolici Varaždina, ispričao mi je da im je nedavno lisica, usred bijela dana, ušla u seosku crkvu. Mještani su ju uhvatili zamkom te su ju pustili u šumu, dalje od naselja, no to nije dugoročno rješenje problema. Kako bih apelirao na nadležne da poduzmu nešto konkretno, obraćao sam se raznim institucijama na razini lokalne vlasti, pa i Ministarstvu poljoprivrede, ukazujući na problem i moleći da se iznađe rješenje kako bi se lisice udaljile od naseljenih mjesta. No, odgovori su se svodili na to da je u naseljenom mjestu lovcima zabranjeno pucati, da je zabranjen odstrel lisica i slično.

Naravno da sam svjestan i zakona i propisa, vezano uz odstrel i zaštićenost divljači, no bojim se da je najezda lisica u naseljena mjesta potencijalni problem, ne samo za naše domaće životinje, već i za ljude. Nisam za to da se ovaj problem riješi po modelu koji su primijenili na divlje svinje, no smatram da bi oni koji su donijeli pravilnike i zakone, morali iznaći rješenje i za problem najezde i divljih životinja u naselja“, tvrdi Horvatinović, koji je od Ministarstva poljoprivrede dobio sljedeći odgovor:

Pojava lisica u naselju prirodna je pojava, kao posljedica primarno ljudskih aktivnosti!

"Člankom 64 stavkom 1. točkom 2. Zakona o lovstvu propisano je da je zabranjeno loviti divljač u pojasu od 300 metara od ruba naselja u nizini i prigorju te 200 metara u brdsko-planinskim područjima. Nadalje člankom 45 stavkom 1 istog Zakona propisano je da se divljač na površinama izvan lovišta i na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljenje lovišta zaštićuje i lovi u skladu s Programom zaštite divljači. Također, člankom 45 stavkom 2 Zakona propisano je da Program zaštite divljači donosi pravna ili fizička osoba koja koristi zemljište ili upravlja zemljištem na kojem se ne ustanovljava lovište, u konkretnom slučaju za naselje, jedinica lokalne samouprave na vašem području uz suglasnost Ministarstva.

Ako se Program zaštite divljači donese za tu površinu, propisat će se između ostalog i način zaštite i lova divljači na tim površinama“, stoji u odgovoru Ministarstva poljoprivrede u kojem se naglašava kako je Zakonom o lovstvu propisano donošenje Programa zaštite divljači za površine na kojima je zabranjeno ustanovljenje lovišta, kao što su i naselja. 

Iz Ministarstva poručuju kako je u konkretnom slučaju na jedinicama lokalne samouprave hoće li, u cilju rješavanja problematike pojave divljači u naseljima, izraditi Program zaštite divljači te omogućiti uklanjanje divljači, pa i lisica.

No, u odgovoru Ministarstva upozorava se i na sljedeće:

"Lisica je, kao uostalom i svaka druga životinja, oportunist te će se u potrazi za hranom premjestiti na područja gdje ljudi ostavljaju otpatke koje ona može koristiti kao hranu, bez izlaganja prirodnim neprijateljima sebe i svog potomstva. Stoga, iako lisice, kao i druge divlje životinje izbjegavaju interakciju s ljudima, pojava lisica u naselju prirodna je pojava, kao posljedica primarno ljudskih aktivnosti u smislu omogućavanja lisicama da lakše dođu do hrane i do skloništa“, upozoravaju iz Ministarstva poljoprivrede.