Švicarska - raj i za mljekare i za krave

Iako se u posljednjih pola stoljeća tradicionalna alpska poljoprivreda uvelike promijenila, jedno je ostalo isto. Svakoga ljeta na ispašu u Alpama slije se švicarsko nacionalno blago - 120 tisuća krava, 350 tisuća teladi, 220 tisuća ovaca i 20 tisuća koza. Dosta sunca i izdašne oborine, ali i raznolikost flore na tamošnjim pašnjacima čine alpsko mlijeko bogatije vitaminima i boljeg okusa od onoga iz dolinskih dijelova Alpa, piše novinar Dragan Nikolić za HRT blog.

Ne iznenađuje stoga što prosječni Švicarac popije 70 litara mlijeka godišnje (233 čaše), a u gradovima je moguće kupiti svježe mlijeko 24 sata na dan, svih sedam dana u tjednu (u Zürichu je jedan takav aparat postavljen nakon što je novac za start-up skupljen crowdfundingom)!

Subvencije na osnovi površine pašnjaka

Od 2014. vlasnici krava u Švicarskoj ne dobivaju subvencije po grlu (jedno može vrijediti od 2.000 do 2.500 švicarskih franaka) već na osnovi površine pašnjaka. Istina, plaća se tzv. naknada za dobrobit životinja (još od 1981. u Švicarskoj je zabranjeno, primjerice, držanje kokoši nesilica u kavezima za proizvodnju jaja), ali ne samo za krave...

Izravna plaćanja države poljoprivrednicima, ne za proizvodnju već za brigu o okolišu održavanjem krajolika tj. pašnjaka (seljaci zapravo obavljaju nešto što je javni interes, plaćeni su za tzv. usluge u ekosustavu), jedan su od ključnih elemenata švicarske poljoprivredne politike. Švicarska inače ima jedne od najviših poljoprivrednih subvencija na svijetu.

Plodno tlo i pitka voda za buduće generacije

Godine 1996. Švicarci, svjetski prvaci izravne demokracije, na jednom od svojih nadaleko poznatih referenduma s tri četvrtine glasova za odlučili su dodati u Ustav članak o multifunkcionalnoj i održivoj poljoprivredi! Ustav kaže da ona mora jamčiti opskrbu stanovništva hranom, očuvanje prirodnih resursa (proizvodnja mora biti ekološka, takva da budućim generacijama ostavi u nasljeđe plodno tlo i pitku vodu), brigu o krajoliku i poticanje decentralizirane naseljenosti (Alpe zahvaćaju 60,2 posto švicarskog teritorija, ali u njima živi samo trećina svih švicarskih poljoprivrednika).

Švicarska uvozi 40 posto potrebne hrane. Ali uvozne restrikcije i visoke carine štite cijenu mnogih tradicionalnih švicarskih proizvoda (govedina je najskuplja u švicarskim mesnicama, kilogram stoji oko 65 CHF). Jedan je i alpski sir (takvo ime nosi samo onaj kod kojega su i mlijeko i sir proizvedeni u Alpama), koji je postao nadaleko poznat još u 17. i 18. stoljeću. Svake godine proizvede ga se 200 tona.

Foto: Pixabay/tjfmmaes