Stočari vrličkog kraja o bedrenici: Tko je zakazao, oni najbolje znaju

Kako je najavljeno, danas kreće cijepljenje goveda na području zahvaćenom bedrenicom.

"Bolest je tu, idemo je zaustaviti kako ne bi više svjedočili ovim strašnim scenama u našim stajama i na pašnjacima", smatra Ante Batalić, koji je zajedno s bratom Tomislavom, imao desetak uginuća na njihova dva gospodarstva.

I on kao i većina podsvilajskih vlasnika krava, nakon onog što su čuli na konferenciji za medije resornog ministra i veterinarskih službi, imaju isti zaključak.

"Sve mi se čini da ni oni ne znaju o čemu pričaju. Tanka im je 'spika' koja ne drži vodu. Da je suprotno onda ne bi okrivljavali nas stočare da su lešine na institut došle u raspadnutom stanju. Zašto odmah nisu rekli da se ne mogu vršiti analize zbog "loših" lešina. Umjesto toga, rekli su nam da je isključena svaka zaraza", podsjeća na ugibanja i analize koje su potrajale od 7. do 18. srpnja kada je potvrđen jedan pozitivan nalaz na antraks.

Dosta im je neizvjesnosti

Kaže, što se tiče njegovog slučaja, samo četiri sata nakon misterioznog uginuća, Agroproteinka je odvezla uginulu kravu. "Gdje su oni s njom, ja ne znam. Ali je odvezena nedugo nakon uginuća. Siguran sam da je još nekoliko njih 'friško odvezenih sa stratišta. Tko je zakazao, oni najbolje znaju. Neka se sami preispitaju", dodaje Batalić, ističući da se generalno radi o velikoj šteti ne samo za njih nego cijeli vrlički kraj, gdje se napasa preko tisuću goveda.

Vlajčić: Situacija s bedrenicom je krizna, svi moramo ostati hladne glave

Još tijekom prvih uginuća i slanja lešina put metropole, vlasnici nesretnih životinja su zagovarali da se iste odvozi hladnjačama kako ne bi došlo do ovakve situacije odnosno "zamaskiranja“ prirode bolesti. Na što je naglasak stavila Andrea Humski, ravnateljica Hrvatskog veterinarskog instituta.

"Želja nam je bila da se što prije završi ova agonija. Sada bar znamo na čemu smo. Postupat ćemo prema onom što će nam odrediti struka. Trenutno je na snazi zabrana prodaje mesa. Što je neupitno. Glavno da znamo što nam je činiti", smireno će Ante Batalić. Dosta mu je neizvjesnosti. Zato će poštovati sve mjere biosigurnosti, koje je najavio Gordan Jerbić, načelnik veterinarske inspekcije. A odnosi se na protokol što s uginulim životinjama, te da svi koji su s u kontaktu sa životinjama moraju imati zaštitna odijela. Također, istaknuo je Jerbić, napravljen je i popis svih ljudi koji su bili u kontaktu sa životinjama. Stoga su uvedene posebne mjere i uspostava sustava.

Međutim, jedna od informacija sa konferencije za novinstvo koja je čini se prošla ispod radara, je i izjava o nemogućnosti utvrđivanja točne dijagnoze uginuća za preostalih dvanaest jedinki čiji su uzorci stigli na analizu. Već nakon prve analize, zarazne bolesti, posebno bedrenica, isključena je kao mogući uzrok uginuća. Prebacujući odgovornost na moguće trovanje, što u početku ni sami stočari nisu isključili kao glavni uzrok mističnog uginuća krava. Mada su cijelo vrijeme govorili o mogućoj zarazi, nakon viđanja velikih dronova tijekom noći nad Maovicama, stvorila se fama da su goveda otrovana.

Ako moje blago umre, idem i ja s njim

Pretpostavljalo se, a i danas nekolicina njih zagovara trovanje kao glavni uzročnik ugibanja, da se tijekom noći otrovni medij izbacuje na više manjih lokacija po pašnjacima lokalnih poljoprivrednika. Zato se pitaju zašto se navodno odustalo od toksikološke analize. Mada ministar, čulo se na konferenciji, ne isključuje ni tu mogućnost.

Sada je na veterinarskim službama da odrede bedrenički distrikt gdje će se cijepiti životinje. Ali to je preventivno, kazalo je to i Tatjana Karačić, ravnateljica Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane. Ako je životinja oboljela, ona će uginuti. Također iz tog distrikta se ne smije vani nositi ni sijeno. Upravo da bi se zaustavilo njeno širenje.

Određeni bedrenički distrikti u dvije županije, evo o kojim općinama je riječ

Ipak, ono što najviše zabrinjava vlasnike krava, to je mogućnost prenošenja bolesti na ljude. Ukoliko se liječi na vrijeme – većina ljudi ozdravi.

"Ako moje blago umre, idem i ja s njim. Meni lijekovi ne trebaju, šta Bog da. Nemam drugo šta reći. Kad nema njih, nek' nema i mene", javno je sa suzama u očima poručio Jure Turudić, jedan od nekolicine maovački stočara kojima je briga oko krava jedini izvor prihoda.