Škotski ovčar je jedna od najpopularnijih rasa pasa na svijetu. Odličan je čuvar ovaca, jer nema zapovijedi koju ne može naučiti.
Većina nas je bar jednom odgledala film "Lassie se vraća kući". Ali, mnogi ustvari ništa ne znaju o rasi čuvenog psa. Lassie je škotski ovčar, jedna od najpopularnijih rasa pasa na svijetu.
Od kraja 19. stoljeća do danas njihova popularnost ne opada, a razlog tome je njihova inteligencija i lak način dresiranja. Imaju volju da uče nove stvari. Osim toga, ovi psi i brzo uče, a sve što nauče odmah pokažu vlasniku, jer žele da ih čovjek pohvali. Zato su ih i koristili za čuvanje ovaca, jer nema zapovijedi koju ne znaju savladati.
Kinolozi ne znaju točno porijeklo škotskog ovčara. Ono što se sigurno zna o njima je da potječu iz grupe pasa stočara i da su se najprije pojavili u Škotskoj. Pretpostavlja se da su preci i kratkoglakog i dugodlakog škotskog ovčara. Dovedeni su u Škotsku s Islanda, gdje su korišteni kao čuvari ovaca prije više od 400 godina.
Ova rasa skoro pet stoljeća postoji u Škotskoj, ali su se prvi primjerci psa vrlo razlikovali od današnjeg ovčara. Bili su veći, krupniji i sa širom njuškom, a koristili su se isključivo kao čuvari stada i kao spasitelji ljudi iz vode. Krajem 19. stoljeća, ljudi su počeli križati ove pse sa drugim rasama pasa. Tako su sredinom 19. stoljeća nastala dva tipa škotskog ovčara: dugodlaki i kratkodlaki. Bili su identični, a ono po čemu su se razlikovali je samo dužina dlake. S tim što su dugodlaki psi bili ljepši u odnosu na kratkodlake.
Psi žive vrlo dugo - između 14 i 16 godina. Visina mužjaka je od 56 do 61 centimetar, a ženki od 51 do 56 centimetara. Težina mužjaka je od 20 do 27 kilograma, a ženki od 18 do 25 kilograma.
Po prirodi su lijepi psi, glava im je je ravna i postepeno se sužava. Donja vilica je pravilno oblikovana i vrlo je snažna s veoma jakim zubima. Uši su im male, uspravno postavljene. Vrat im je vrlo mišićav i izdužen. U odnosu na visinu grebena, tijelo im je nešto više, a grudi su im poprilično duboke. Ova rasa pasa je obično u tri boje - bijela, trobojna i blue - merle.
Vrlo su osjetljivi psi, koji imaju blagu narav. Škotski ovčar je vrlo umiljat i voli se maziti. Vjeruje vlasniku i vrlo mu je odan i vjeran. Odlično se slaže s ostalim životinjama, posebno s drugim rasama pasa. Škotski ovčar voli se igrati, a zaštitnički je nastrojen i prema djeci. Ono što krasi ovu rasu je to što nisu agresivni i vrlo rijetko ova rasa pasa pokazuje znakove agresivnog ponašanja.
Ukoliko ga na vrijeme socijalizirate, imat ćete odličnog ljubimca, psa čuvara i prijatelja. Međutim, ako se škotski ovčar ne socijalizira na vrijeme i kako bi trebalo, on postaje stidljiv i povučen.
Govoreći o ishrani, stručnjaci navode da bi njihova hrana trebala biti što raznovrsnija. Do njihovog šestog mjeseca preporučeno je da imaju šest obroka, a poslije šestog mjeseca pa do godine, treba ih hraniti tri puta na dan. Nakon navršene godine daje se jedan obrok dnevno.
Škotski ovčar smije jesti sve vrste mesa i ribe, preporučljivo je mlijeko, povrće i žitarice. Psu se ne bi smjela davati hrana za ljude, odnosno previše slana, začinjena niti slatka i masna. Možete mu kupovati i granule, ali pod uvjetom da bar dva puta tjedno dobiva kuhani obrok. Ovo su psi koji zahtijevaju puno vode, pa je preporuka da i zimi i ljeti uvijek ima posudu napunjenu vodom.
Ranije su se škotski ovčari držali isključivo u dvorištu, ali danas ih je sve više i po stanovima. Kao i sa ostalim rasama ovčarskih pasa, i ovim psima je potrebno puno trčanja, prostranstva i istrčavanja. Ovi psi ne podnose najbolje vrućine, pa se ne preporučuje čuvanje ovaca i trčanje kada su ekstremno visoke temperature.
Kada je riječ o njezi, dugoglake je potrebno četkati dva puta tjedno, ali vodite računa na mu ne oštetite podlaku.
Škotski ovčar najčešće oboljeva od kožnih bolesti, a uglavnom od dermatomiozitisa, koja je nasljedna kožna bolest. Procjenjuje se da čak 70% pripadnika ove rase pati od nje.
Foto: Joan Burris/Pinterest
Tagovi
Autor