• Tov junadi
  • 26.10.2019. 16:30

Riječ stručnjaka: Izbor objekata za tov junadi

Preporučuje se isključivo slobodni način držanja, zato što on pruža više udobnosti i radniku i grlima, povećava produktivnost i dobrobit životinja.

Foto: Agroklub
  • 1.011
  • 84
  • 0

Postoje dva osnovna načina držanja goveda: pojedinačno ili vezano i grupno ili slobodno. Pri vezanom načinu držanja, prostor po grlu je mali i ograničen i zahtijeva puno ljudskog rada, tako da je to sustav koji polako nestaje.

Preporučuje se isključivo slobodni način držanja, zato što on pruža više udobnosti i radniku i grlima, povećava produktivnost i dobrobit životinja. Pri slobodnom držanju, obično se životinje iz iste proizvodne linije i sličnog uzrasta drže u grupama od 4-5, pa i do 20 grla na većim farmama. Goveda za tov se iz praktičnih razloga obično drže u većim populacijama i gušće su naseljena nego krave, zbog toga se javlja manja čistoća grla, agresivno ponašanje i veća mogućnost da dođe do ozljede

Pod može biti potpuno rešetkast ili pun, s prostirkom ili bez 

Sustav držanja s jednom površinom obuhvaća smještaj grla u kojem nema podjele prostora u dijelove za različite namjene. Sve funkcije se obavljaju u jednom prostoru, pod može biti potpuno rešetkast ili pun, s prostirkom ili bez.

Sustav držanja s dva odjeljka sastoji se iz dva dijela, jedan za ležanje i drugi do kojeg se može doći bez ograničenja, koji služi za kretanje i hranidbu. Dio za ležanje može biti s punim ili s rešetkastim podom, s prostirkom ili bez, a eventualno i s kosim podom kod kojeg životinje svojim kretanjem pomažu pokretanje balege i gnojovke kanalu za izgnojavanje.

Sustav držanja s više dijelova podrazumijeva sustav gdje je za kretanje i hranidbu osigurano više od jednog prostora. Jedan od tih dijelova može biti nepokriveni ispust u dvorištu. Tradicionalno, junad se tove u objektima s prostirkom, nedovoljne količine i visoka cijena istih u nekim krajevima, kao i potreba da se smanji količina ljudskog rada i osigura efikasno izgnojavanje, uz smanjenje zagađenja životne sredine, doveli su do razvoja sustava držanja u kojima se koriste i prave rezervoari za skladištenje tekućeg stajnjaka. Rješenja su različita od onih s djelomično rešetkastim podovima, objekta s nagnutim podovima koji vodi tekućii stajnjak u kanale na kraju, a moguće je praviti i liga bokseve. 

Objekti pokriveni prostirkom ne pripremaju papke životinja za hodanje po čvrstim površinama

U objektima s prostirkom, boks i čitav prostor za boravak junadi pokriven je prostirkom, ponekad su to takozvana dvorišta s prostirkom, samo pod krovom, grupe ne bi trebale biti veće od 20 junadi. Objekti potpuno pokriveni prostirkom ne pripremaju papke životinja za hodanje po čvrstim površinama, papci se nekad deformiraju, što može dovesti do šepavosti. Osnovne karakteristike ovakvih objekata su da su relativno jednostavni i jeftini u izgradnji, ali postoje veliki zahtjevi za prostirkom i potrebno je uložiti dosta ljudskog rada. Također, potrebno je izgnojavanje bar dva puta godišnje. Smatra se da kod ovakvih objekata jedan radnik može opslužiti 100 do 300 životinja.

Ako je pod od punog betona, izgnojava se guračem (skreperom), električnim, hidrauličnim ili pogonom pomoću traktora. Tamo gdje se za izgnojavanje koristi traktor, moraju se postaviti ograde na dio s prostirkom, da bi se grla zatvarala za vrijeme izgnojavanja. U ovakvim objektima je manja potrošnja prostirke, od 2 do 3 kg po grlu dnevno. Ako su dijelovi poda za hranidbu rešetkasti, važno je da se smanji količina prostirke koja ulazi u tankove za tekući stajnjak. U objektima s prostirkom i betonskim podom s nagibom neophodno je često izgnojavanje, ali se dnevne potrebe za prostirkom smanjuju na 1 do 3 kg po grlu, nagib poda je 5 do 10%. Princip je da se kretanjem životinja stajnjak potiskuje nadolje gdje se izbacuje potisnom daskom (gredom).

Tov junadi: Izbor pasmine prvi korak do uspjeha

Hranidbeni hodnik je obično po sredini

Kod objekata s rešetkastim podom ne koristi se prostirka, već su grla smJeštena na rešetkastom podu kroz koji balega i tekući stajnjak odnosno gnojovka prolaze u rezervoare ispod poda. Tako se tekući stajnjak sigurno skladišti bez opasnosti po okolinu. Obično je dubina tanka 2,5 m i projektira se tako da se stajnjak tu može sakupljati barem šest mjeseci. Hranidbeni hodnik je obično po sredini, prostor potreban za hranidbu je 0,3 m ako se grla hrane silažom, 0,45 m kada se daje smjesa, 0,60 m - ako se koncentrat daje posebno, odnosno odvojeno od silaže.

Autor: Dragan Jakovljević, dipl.ing.agr., Savjetodavna RS


Tagovi

Tov goveda Slobodan način držanja Objekti pokriveni prostirkom Pod od punog betona Hranidbeni hodnik

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi