Nije teško kad se voli: Sandra (21) na svom OPG-u ima 300 ovaca, ali i krave, konje, pčele

Dva OPG-a na jednoj adresi u malom ličkom selu Pavlovac, koje se nalazi na pola puta između Gospića i Udbine, godišnje imaju 300 ovaca, 4 krave, 4 konja, šest koza, magarce i pule, 13 košnica pčela i devet pasa. Radi se o Sandri Novković Privratcki i njezinom ocu Zdravku Novkoviću, koji pokazuju da se i u otežanim uvjetima stočarenja, uslijed velike suše po ljeti, mogu uspješno nositi s izazovima uzgoja brojnih domaćih životinja, koje su davno nestale iz ovih sela.

Sandra Novković Privratcki, nositeljica OPG Jadova, kaže da je kiše nešto i palo u rujnu, ali vode još uvijek nema u obližnjoj rijeci Jadovi, po kojoj je i njezin OPG dobio ime, kada se nakon završene srednje poljoprivredne škole, prije dvije i pol godine, vratila na očevo imanje i primila velikog posla.

Čuva 300 ovaca i spašava divlje životinje

"Meni je poljoprivreda bila izbor, a suprugu Viktoru se ona dogodila", smije se 21- godišnja Sandra. Lički zet se odmah, nakon što je na brzinu odradio poziranje sa suprugom, samozatajno posvetio kopanju metar dubokog kanala za vodu. Bilo je to za vrijeme našeg posjeta, koncem kolovoza, kada je u bunaru bilo još samo desetak centimetara vode, pa je jedino rješenje bilo iskopati kanal kako bi javnu vodu iz vodovoda doveli do novog tora s ovcama.  

"Tor smo sagradili ove godine da se ovce više ne pate po ljeti u staji, a napravili smo ga malo dalje od kuće, kako bi svi na domaćinstvu imali dovoljno životnog prostora. Odnosno da nitko nikome ne smeta", pojašnjava vlasnica OPG-a. I stvarno, nahodali smo se za vrijeme obilaska jer nekadašnja tri mala domaćinstva u selu, koje je sa svega 25 mještana polupusto, a gotovo je 50 kuća prazno, već dugo drže, ali i obrađuju Novkovići. Sad je na redu i bazen za ovce, kako bi ih riješili nametnika odnosno bolesti koje uzrokuju šepavost.     

Naime, vidjeli smo da je držanje domaćih životinja na selu, bilo ovaca ili krava, dok su koze, magarci i konji nestali iz ličkih sela prije više od 50 godina, hvalevrijedan pokušaj obnove, ne samo sela već i cijelog, pomalo divljeg krškog krajobraza. Nekad pitomi krajolici, već duže ubrzano nestaju jer nema više domaćih životinja koje najbolje održavaju krške pašnjake. Nažalost i lokalne prometnice se slabo održavaju jer je i malo ljudi, što sve skupa dovodi do njegova ubrzanog propadanja.     

Oko ovaca je puno posla, a sami su ih i šišali ove godine. Tko ne ošiša ovce, kako kažu, trebao bi nositi lički kožun na leđima cijelo ljeto, pa da vidi kakva je to muka. 

Sa Sandrom su na imanje stigle i brojne životinje, prije svega psi, a bilo je i srna, vjeverica i puhova, te divljih pataka na oporavku, a na imanju su, još uvijek, divlje svinje. Tu su i dva turska kangala, koja vjerno čuvaju ovce u toru. I dok se Sandra s njima igra mi smo se radije držali sigurne udaljenosti, odnosno druge strane velike ograde od dva metra.

Njezin osnovni posao je, kaže, čuvanje i skrb velikog stada ovaca. Dva i pol sata ujutro i isto toliko popodne do noći, a tu su i sve druge obveze kod kuće, koje uz pomoć svoje vrijedne i složne male obitelji, stigne obaviti. "Čuvanje ovaca nije težak posao, ako volite to što radite", napominje. No u kraju gdje pastira već dugo nema ni za lijek, to je zahtjevan posao koji ova mlada žena radi s velikom predanošću. U Lici kažu da kod čuvanja ovaca treba im biti 'blizu repa' jer se stado, bilo ono veliko ili malo, može i razdvojiti, a onda će one krenuti svojim putem.

Nekoć ste od prodaje teleta mogli živjeti mjesec dana 

Novkovići imaju i svinje i kokoši koje isto traže svoje, a nastoje biti samodrživi, tako da barem hranu ne moraju kupovati jer je imaju i više nego dovoljno sa svoga gospodarstva. Čuli smo da i u pandemiji Covida-19 odnosno korona krizi, osim jednog kratkotrajnog zastoja, nisu imali problema s plasmanom janjadi. "Imamo jednog, ali sigurnog otkupljivača, i samo jednom se ove godine, još prije ljeta, dogodilo da nije mogao otkupiti našu janjad, ali smo se brzo snašli i to smo riješili", kaže Sandra.

Ipak, njezina baka Dušanka kaže da se nekada od poljoprivrede, posebno ekstenzivnog stočarstva, koje je uvijek bilo zahtjevno, jer radi se svaki dan, nema ni sveca ni petka, a niti slobodnog vikenda, moglo bolje živjeti na selu. Primjerice, ako ste prodali tele, prisjeća se, mogli ste od toga živjeti barem mjesec dana, a sada, od teleta, sve možete staviti u malo veću vrećicu, a 'krava se ne teli svaki mjesec".

"S druge strane, magarica se teli kad ona hoće. Od 12 do 14  mjeseci može nositi pule", kaže Sandra, a koje smo vidjeli i fotografirali blizu ceste, ali su onda i oni preseljeni u malo dublji hlad voćnjaka. Tamo su i krave i konji, koje obožava, a jedino se malo boji pčela, koje znaju biti ljute na paši, ako nema kiže duže vrijeme.

Nisu prošli na natječaju za zemlju, a okolo pustinja

Prvi put za vrijeme našeg razgovora, Sandra je postala ozbiljna i to nije skrivala, kada smo je pitali što je sa zemljom, koliko je obrađuju, odnosno kako se 'snalaze na krškim pašnjacima'? Naime, u mjestu gdje 20 kilometra, na bilo koju stranu, nema trgovine i škole, a i ljudi je sve manje odnosno ima stotine ha neobrađene zemlje i još više zarasle u šikaru i šumu, poljoprivrednici, koji bi to još uvijek htjeli, ne mogu doći do nje, bila ona državna ili privatna.

"Nismo prošli na natječaju za zemlju koja je bliže selu, a ne možemo veliko stado ovaca, svaki dan, tjerati na zemlju koja je i po nekoliko kilometara, uz to je i nepovoljna za pašnjak, daleko od kuće", kaže. 

Inače, oko ovaca je puno posla, sami su ih i šišali ove godine jer ne žele dozvoliti da se životinje, pored jake suše, muče još i sa vunom. Tko ne ošiša ovce, kako kažu, trebao bi nositi lički kožun na leđima cijelo ljeto, pa da vidi kakva je to muka. Uz autohtone ličke pramenke, imaju i solčavsko-jezerske ovce odnosno slovensku autohtonu pasminu koja daje krupniju janjad, brže i napreduje pa će ubuduće njih više uzgajati. Tu je i sedam ovnova, od koji je jedan vraćen na imanje jer se pokazao jalov, a koji su po ljeti u samoizolaciji, kako se ovce ne bi janjile prerano odnosno prije proljeća.