Na obiteljskoj farmi muznih krava svatko ima svoj zadatak: Ništa bez ženske radne snage i robota

Nakon što su uveli robotsku mužnju prije nešto malo više od godine dana, rad na farmi Ive i Katarine Stojanović iz Babine Grede znatno je olakšan. Sada imaju više podataka o svakoj pojedinoj životinji, a drže ih 145 od čega ih je 127 u mužnji.

Posebno mjesto na ovom gospodarstvu ima najstarija od četvero djece, kći Ivona, koja je zadužena za reprodukciju i umjetno osjemenjivanje krava.

Obitelj kao tajna uspješnog posla

Priča ove obitelji započela je prije više od dva desetljeća. Prve korake je Ivo zajedno s mlađim bratom Franjom, o kojemu smo već pisali, napravio s tek nekoliko krava. Postupno i posve samostalno su povećavali proizvodnju i ulagali u razvoj gospodarstva. Danas imaju ozbiljnu mliječnu farmi na kojoj svatko ima svoj zadatak.

Upravo je obiteljska povezanost, ističe Katarina Stojanović, jedna od ključnih stvari koje omogućuju da svakodnevni posao funkcionira.

"Zajedno radim sa svojim suprugom Ivom. Svi sudjelujemo u svemu, imamo još četvero djece i svatko ima svoj dio posla. Ivona je zadužena za osjemenjivanje i reprodukciju, muž vodi hranidbu, a ja sam, kako kažem, za sve što treba“, samozatajno nam priča žena koja je, budimo iskreni - Katica za sve.

Na farmi je danas 145 grla, od kojih je 127 krava u mužnji. Prije godinu dana napravljen je velik korak u modernizaciji proizvodnje. Uvedena je robotska mužnja.

Robot donio manje fizičkog opterećenja i više podataka

U novu staju grla su uselila 25. lipnja prošle godine, kada je započeo i novi način mužnje. Prelazak na robotizirani sustav, kaže Katarina, donio je veliko olakšanje u svakodnevnom radu.

"Puno je lakše fizički, a i psihički smo manje opterećeni. Istina, novi sustav daje puno više podataka koje treba pratiti, ali prije je sve bilo zapisano na papirima i u bilježnicama. Sada otvorite program i sve vam lijepo pokaže. Milina“, pokazuje nam tablice na računalima u uredu.

Robotizirana mužnja omogućila je detaljnije praćenje svake krave. Od proizvodnje mlijeka i laktacije do zdravstvenog stanja, vremena mužnje, osjemenjivanja i teljenja. Sustav također upozorava ako se kod pojedine životinje pojavi nešto neuobičajeno, što im omogućuje bržu reakciju.

Krave, pritom, same odlučuju kada će otići na mužnju, a to mogu činiti i više puta dnevno. Svaki odlazak povezan je i s hranom koju tada dobiju kao nagradu. "Većina njih ide zbog hrane. Onda, kad su već tamo, usput se i pomuzu“, kaže Katarina kroz smijeh.

Na farmi prevladava holstein pasmina, koja se, prema njihovom iskustvu, pokazala najprikladnijom za robotski sustav mužnje. U ranijem razdoblju imali su i simentalska grla, no s prelaskom na robotizaciju odlučili su se više usmjeriti na holstein.

Dugogodišnje zaposlenice dio su obitelji

Iako se u poljoprivredi sve češće govori o nedostatku radne snage, Stojanovići imaju nešto što je danas prava rijetkost - dvije zaposlenice koje su s njima već 17, odnosno 18 godina. Obje žive u okolnim mjestima i svakodnevno sudjeluju u radu farme.

"One su praktički dio obitelji. Tu su svaki dan i odrade sve što treba. Sada, kada smo prešli na robotsku mužnju, i njima je puno lakše i zadovoljnije su“, ističe Katarina.

Upravo je takva podjela poslova, uz uključivanje svih članova obitelji, ono što omogućuje da gospodarstvo funkcionira bez dodatnog širenja radne snage.

Od nekoliko krava do 145 grla

Na početku je obitelj krenula s nekoliko krava, a zatim postupno povećavala broj grla. Prva veća staja izgrađena je 2004. ili 2005. godine, kroz jedan od tadašnjih programa ulaganja u poljoprivredu. Uslijedilo je daljnje širenje, a danas obitelj smatra da je dosegnula kapacitet kojega može kvalitetno pratiti.

Franjo Stojanović: Moja generacija je najnesvrstanija - nisi mladi, a ni stari poljoprivrednik

"Ovo je sada maksimalan kapacitet. Za sve veće od toga trebala bi nam dodatna ulaganja u opremu i još ljudi. Ovako još uvijek možemo sve pohvatati i držati pod kontrolom. Kada dođemo u štalu, znamo svaku životinju, znamo što se s njom događa i kako je“, kaže ova poljoprivrednica.

Obitelj proizvodi i vlastitu hranu za stoku, a obrađuju oko 100 hektara zemljišta, od kojih je oko 60 hektara u sustavu potpora. Dio zemlje je vlastiti, a dio zakupljen ili se koristi na druge načine.

Ivona: "Reprodukcija je moj zadatak na farmi“

Posebnu ulogu u gospodarstvu ima najstarija kći Ivona. Ona je zadužena za reprodukciju krava i umjetno osjemenjivanje. Iako je po struci fotografkinja, odlučila je ostati na farmi. "Prije šest godina odlučila sam otići u Sloveniju na edukaciju za umjetno osjemenjivanje kako bih pomogla svojima i tako olakšala posao“, kaže Ivona.

Njezin posao zahtijeva dobro prepoznavanje ponašanja krava i praćenje njihovog reproduktivnog ciklusa. U tome joj danas pomaže i tehnologija. Program putem senzora prati svaku životinju, bilježi podatke o proizvodnji, zdravstvenom stanju, teljenju, osjemenjivanju i drugim važnim čimbenicima. Na temelju tih podataka lakše je odrediti pravi trenutak za osjemenjivanje.

Za Ivonu je to posao koji je prirodno postao dio njezina života. Odrasla je na farmi i odmalena je bila uključena u svakodnevicu gospodarstva, a danas svojim znanjem doprinosi jednom od važnijih segmenata proizvodnje.

Uvijek može bolje

Na ovoj se farmi dnevno proizvede između 3.500 i 4.000 litara mlijeka, koje plasiraju Vindiji. No, kao i u svakom poslu, prostora za napredak uvijek ima. Jedan od najvećih izazova je održati reprodukciju stada na visokoj razini. Krava mora ostati steona kako bi se nakon teljenja nastavila proizvodnja mlijeka, a na uspješnost reprodukcije utječu brojni faktori, od hranidbe do vremenskih uvjeta.

Poseban problem predstavljaju visoke ljetne temperature. Krave tada teže podnose toplinski stres, manje jedu, a mogu se pojaviti i problemi s reprodukcijom.

Unatoč svim izazovima, ne razmišljaju o odustajanju. Njihov je cilj održati proizvodnju na razini koju mogu sami kvalitetno pratiti i nastaviti ulagati u tehnologiju koja im olakšava posao. Kažu da ona ne može zamijeniti čovjeka nego je tek alat koja im omogućuje da bolje upoznaju svoje životinje, brže reagiraju i kvalitetnije organiziraju proizvodnju.

A kada je riječ o budućnosti, najvažnije im je, čini se, da svatko u obitelji pronađe svoje mjesto. Netko u hranidbi, netko u reprodukciji, netko u brizi o životinjama, davanju imena, a možda će se jednog dana netko od mlađih članova obitelji pobrinuti i za projektiranje novih staja.

Za sada, Stojanovići ostaju na 145 grla. I, kako kažu, to je broj koji mogu držati pod kontrolom - zajedno.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor