Kozji sir iz Čačinaca

Obiteljsko gospodarstvo Šimanović, supružnici Snježana i Tomislav, te sinovi Hrvoje i Tomislav, iz Čačinaca, jedini je registrirani proizvođači sira u Virovitičko-podravskoj županiji. Na svom imanju u predjelu Lipovac obitelj Šimanović uzgaja pedesetak koza, od kojih dobiva od tri do pet litara mlijeka dnevno i približno tonu sira godišnje.

Njihovi mekani i polutvrdi sirevi te sirni i mliječni namazi, jogurti, ribanci i sirevi obogaćeni plemenitim plijesnima osvojili su nepca gurmana, a svaki od proizvoda na specijaliziranim izložbama i sajmovima dobio je priznanja te zlatne, srebrne i brončane plakete. Sirevi Snješko i Plemko su na Izložbi hrvatskih ovčjih sireva u Svetom Martinu, u konkurenciji 170 sireva, proglašeni šampionom kvalitete i dobili najveća priznanja!

Gurmani ne pitaju za cijenu

Šimanovići su prvobitno uzgajali krave, a onda su ih, zbog zdravstvenih problema u obitelji, prodali. Nekoliko godina staja je zjapila prazna, što gospođa Snježana, puna ideja i radne energije, nije mogla podnijeti, pa su 1997. godine odlučili kupiti koze.

- U početku sam radila sir samo za osobne potrebe, a onda sam, na nagovor onih koji su ga kušali, otišla na savjetovanje u Poreč. Kada su i stručnjaci rekli da su naši sirevi fini, odlučili smo ih registrirati pa su već sljedeće godine došla i prva službena priznanja - prisjeća se gospođa Snježana početaka.

Prema vlastitoj recepturi

Sve proizvode na obiteljskom gospodarstvu Šimanović rade prema vlastitoj recepturi, a kozji sir s plemenitim plijesnima Plemko njihova je inovacija.

- Plijesni sam dobila u zagrebačkom Probiotiku da pokušam napraviti takav sir jer njima to nije pošlo za rukom. Kada sam ga, nakon 12 dana, donijela na kušnju, svi su bili oduševljeni pa smo ga odmah registrirali i poslali na izložbu. Snješko je autohtoni, izrazito meki sir, zbog čega ne traje dugo. No, vrlo je ukusan i cijenjen, a pravim ga od kuhanog mlijeka, kako su to radili moji roditelji. To je prvi sir iz naše proizvodnje koji je proglašen šampionom - priča Snježana. Sedam osnovnih proizvoda, sirevi Snješko, Lipovački slanac, Slavonski biser, Šokac, Plemko te mliječni i sirni namazi za sada se mogu kupiti samo u ekskluzivnim trgovinama delikatesa u Zagrebu, te na izložbama i sajmovima. Donedavno, sirevi su bili na jelovniku hotela Šulentić u Virovitici. Brojni gurmani iz okoline osobno dolaze k Šimanovićevima kupiti njihove proizvode, a nemali broj naručuje telefonom pa ih dostavljači City expressa širom Hrvatske odvoze na kućne adrese kupaca.

Plasman najveći problem

- Plasman je veliki problem jer riječ je o mekim sirevima koji imaju kratak rok trajanja. Da smo bliže Zagrebu, gradu koji je naše najveće tržište, proizvodili bismo i prodavali mnogo više - kaže Tomislav Šimanović i dodaje da na prodaju utječu i predrasude koje među potrošačima vladaju prema kozjim sirevima zbog navodnog intenzivnog okusa i mirisa.

- Istina je da neki sirevi imaju takav okus, ali se kod ozbiljnih proizvođača to ne događa. Znamo da na prodaju utječe i cijena, kozji sirevi su skuplji, ali troškovi proizvodnje su takvi da nam se ne bi isplatilo prodavati ih jeftinije. Gurmani, međutim, ne pitaju za cijenu i nije im teško izdvojiti 120 kuna za kilogram kozjeg sira, a za Plemko, koji košta 180 kuna, još nitko nikada nije rekao da je skup - objašnjava Snježana.

Uskoro kušaonica sira

Na obiteljskom gospodarstvu Šimanović zaokružena je proizvodnja jer hranu za koze proizvode na 26 hektara vlastite zemlje koja se nalazi podno Papuka, što jamči ekološki uzgoj koji osigurava zdravo stado i vrhunsku kvalitetu mlijeka. No, ta je površina mala jer za idealan uzgoj 80 koza, koliki je kapacitete staje, potrebno je najmanje 60 hektara zemlje, a oni je ne mogu dobiti u zakup.

Ova bi godina trebala biti prekretnica za obiteljsko gospodarstvo Šimanović, jer u planu je završetak gradnje sirane s prostorijama za obradu mlijeka i mesa te kušaonica za šezdeset osoba, a u planu je i uređenje soba za goste kako bi cijeli posao završili agroturizmom.

Goran GAZDEK