Koje govedo uzgajati za meso? Križanjem pasmina do bržeg rasta i kvalitetnijeg trupa

U govedarskoj proizvodnji razlikuju se mliječni i mesni proizvodni tipovi, dok su kombinirane pasmine namijenjene proizvodnji koja objedinjuje oboje. No, kako objašnjava prof.dr.sc. Goran Kušec tržišni zahtjevi i ekonomska računica sve više potiču specijalizaciju za određenu vrstu proizvodnje.

"Kad govorimo o mesnim tipovima goveda, njih karakterizira visok udio mesa u trupu, snažan okvir, brzi rast i lakoća teljenja", ističe profesor.

Ipak, to ne znači da kombinirane pasmine gube svoje mjesto u proizvodnji. Kako kaže, simentalac, tradicionalno zastupljen u Hrvatskoj, primjer je goveda koje uz dobra svojstva za proizvodnju mesa zadržava i druge proizvodne karakteristike. Njegova vrijednost ne očituje se isključivo u količini proizvedenog mesa, nego i u njegovoj kvaliteti.

Križanje pasmina zbog bržeg rasta i veće mesnatosti

Upravo se kombiniranjem različitih pasmina nastoji postići ravnoteža između svojstava važnih za reprodukciju, rast i tov. U tom kontekstu profesor izdvaja heterozis, odnosno pojavu pri kojoj križanci u određenim svojstvima mogu nadmašiti roditeljske pasmine.

"Kod križanaca se obično radi o ubrzanju rasta, postizanju lakšeg teljenja i poboljšanju konformacije", navodi naš sugovornik.

Pritom se od majčinske linije očekuje da osigura zdravo i vitalno potomstvo, dok se od očinske linije nastoje dobiti izraženija mišićavost, robusnost i brži rast. Odabir pasmina tako postaje dio proizvodne strategije, a ne samo pitanje tradicije ili izgleda životinja.

Zanima vas nešto na ovu temu? Pitajte našeg stručnjaka u komentarima ili na e-mail: isavjeti@agroklub.com

Brzina rasta pritom ima i izravnu ekonomsku učinkovitost. Ako životinja u kraćem razdoblju postigne željenu tjelesnu masu, smanjuje se broj hranidbenih dana, a time i ukupni utrošak hrane i rada po proizvedenoj životinji.

"Rast je često zanemarena karakteristika, ali ako gledamo kroz hranidbene dane, jasno je da u manjem broju dana dobivamo jeftiniji proizvod, uz manje rada i manje utrošene hrane", naglašava Kušec.

Simentalac i mesne pasmine kao osnova križanja

U hrvatskom govedarstvu već postoji iskustvo s različitim pasminama i njihovim križancima. Simentalac se, primjerice, može križati s mesnim pasminama poput hereforda kako bi se zadržala određena poželjna svojstva, a istodobno poboljšali brzina rasta i mesnatost potomstva.

"Zadržavamo neka poželjna svojstva, poput mliječnosti i lakoće teljenja, ali nešto ubrzamo rast i dodamo koju kilogramu mišićnog tkiva, što uopće nije loše kada dođemo na klaonicu", kaže sugovornik.

Takav pristup povezuje proizvodnju na gospodarstvu s konačnim rezultatom na tržištu. Nije, naime, dovoljno promatrati samo svojstva žive životinje. Važno je i kakav će trup ona dati nakon klanja, odnosno koliko će proizvedeno meso odgovarati zahtjevima kupaca i prerađivačke industrije.

Junetina tražena, ali domaća proizvodnja ima svoje izazove

Prema riječima profesora, trenutačni tržišni odnosi otvaraju prostor za proizvodnju goveđeg mesa. Dok su cijene svinjskog mesa u pojedinim razdobljima niske, junetina postiže visoke cijene, a ponuda ne zadovoljava uvijek potražnju.

Hrvatska pritom ima dugu tradiciju svinjogojstva i proizvodnje prerađevina od svinjskog mesa. Kod govedine i junetine, smatra sugovornik, manje je prepoznatljivih domaćih proizvoda koji bi se izdvojili visokom dodanom vrijednošću.

Istodobno, kvalitetu goveđeg mesa ne određuje samo količina mišićnog tkiva. Važni su i boja, mekoća te tekstura, odnosno svojstva koja utječu na izgled proizvoda i iskustvo potrošača.

Jedan od problema koji se pojavljuje u proizvodnji jest takozvano tamno juneće meso. Ono je neuobičajeno tamne boje, a može biti čvršće i imati nepovoljnija svojstva vezana uz zadržavanje vode.

"To je mana mesa, ono je tamno, suho, ima nizak udio vode i teško se reže. Nastaje zbog potrošnje glikogena, nakon čega se procesi u mesu odvijaju u nepovoljnom smjeru", objašnjava Kušec.

Takva svojstva mogu utjecati na prihvatljivost mesa na tržištu, osobito ondje gdje kupci i otkupljivači imaju stroge kriterije kvalitete. Sugovornik navodi da se na razvijenim tržištima, poput talijanskoga, posebna pozornost posvećuje boji mesa.

Govedarstvo prilagođeno našim uvjetima

Uz genetiku i tržišne zahtjeve, važan čimbenik buduće proizvodnje bit će i prilagodba promjenama klimatskih uvjeta. Pasmina koja daje dobre rezultate u jednom proizvodnom sustavu ne mora nužno biti jednako uspješna u drukčijim uvjetima uzgoja.

Zbog toga profesor smatra da bi se u Hrvatskoj moglo ozbiljnije pristupiti osmišljavanju programa genetskog unapređenja goveda, uz veće uključivanje samih uzgajivača i stručnih institucija.

"Ne bi bilo loše da se napravi nekakav program koji bi izbacio na tržište neko naše govedo prilagođeno našim klimatskim uvjetima. Klima se danas rapidno mijenja i svakako je treba uzeti u obzir kao kriterij za genetska poboljšanja stada", ističe.

Navodi da pasmine prilagođene vlažnoj sjevernoeuropskoj klimi mogu pokazivati lošije rezultate u vrućim i sušnim ljetima koja su sve češća u kontinentalnoj Hrvatskoj — sporiji rast, slabija plodnost, veći zdravstveni rizici. "Upravo zato bi kriterij tolerancije na toplinski stres trebao postati sastavni dio svakog ozbiljnog programa genetskog unapređenja stada", dodaje.

U ovakvom programu, kaže, dragocjenim bi se pokazale autohtone pasmine poput Boškarina ili Slavonsko-srijemskog podolca.

"Poznato je da te pasmine imaju svoje mjesto upravo tamo gdje komercijalne pasmine teško mogu konkurirati, a to je u uvjetima ekstenzivnog uzgoja uz minimalna ulaganja u hranu i smještaj", pojašnjava. Dodaje da njihova vrijednost nije u brzini rasta, nego u prilagođenosti specifičnim uvjetima i potencijalu za brendiranje lokalnog proizvoda s visokom dodanom vrijednošću.

"Geni odgovorni za te karakteristike mogli bi se pokazati ključnim u prilagodbi visokoproizvodnih pasmina novim klimatskim uvjetima nastalim globalnim zatopljavanjem", zaključuje.

Takav bi pristup trebao povezati proizvodne osobine životinja, uvjete na gospodarstvima i potrebe tržišta. U konačnici, pitanje nije samo koja pasmina daje najviše mesa, nego koja kombinacija svojstava omogućuje održivu i konkurentnu proizvodnju u hrvatskim uvjetima.

Ovaj materijal nastao je u sklopu projekta "Učinkovit prijenos znanja u poljoprivredi putem interneta - iSavjeti" koji se financira u sklopu intervencije 77.03 - Potpora za EIP operativne skupine iz Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske 2023.-2027.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor