Iz Zagreba na selo: Dejan s 19 godina preuzeo OPG, danas ima 200 ovaca i 85 hektara

"Kao dječak gotovo sam svaki slobodan trenutak provodio na farmi. Vikendi i školski praznici značili su odlazak na selo. Iz znatiželje, postupno se razvila ljubav prema ovom poslu. Sve sam više sudjelovao u obvezama, radio s ocem, učio upravljati traktorom i upoznavao proizvodnju iz prve ruke“, priča Dejan Tomašević iz Šegestina u općini Dvor, mladi 30-godišnji stočar koji već deset godina vodi obiteljsko gospodarstvo s oko dvjestotinjak ovaca i nasadom aronije.

OPG je naslijedio od oca Milivoja, koji ga je osnovao 2002. Prije toga roditelji su se bavili ugostiteljstvom, no ubrzan tempo gradskog života i rad do kasno u noć potaknuli su oca na veliki životni zaokret. Odlučili su zamijeniti grad za selo i posvetiti se poljoprivredi, točnije uzgoju ovaca, vjerujući da je to dugoročno ispravan put za obitelj.

"Bio je to hrabar potez jer smo praktički krenuli od nule. Nismo imali ni zemlju ni mehanizaciju, a površine su bile obrasle i zapuštene. Godinama ih je čistio ručno, uporno i bez odustajanja. Korak po korak gradio je temelje onoga što danas imamo. Od samih početaka usmjerili smo se na ekološku poljoprivredu, što je dugoročno odredilo razvoj gospodarstva“, dodaje.

Poljoprivreda životni poziv

Dejan je rođen u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Nakon mature prvotno je razmišljao o studiju prava, no pronašao se u ekonomiji. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu, smjer Financije, te stekao akademski naziv magistra ekonomije.

"Studentske obveze i rad na farmi nije bilo lako uskladiti. Često bih s predavanja išao ravno na selo udaljeno 130 kilometara, a navečer se vraćao u Zagreb. Ipak, uz organizaciju, upornost i podršku obitelji sve sam uspio posložiti. Očeva odluka o otvaranju OPG-a nije bila jednostavna - mama, sestra i ja ostali smo u Zagrebu dok je on pokretao novu priču“, prisjeća se Dejan.

Uz studij je preuzeo odgovornost za gospodarstvo. Ključan poticaj bila je prijava na prvi natječaj za mlade poljoprivrednike (6.1.1- Potpora mladim poljoprivrednicima) koja mu je dala sigurnost.

"Ne mogu reći da sam krenuo od nule jer je otac već postavio temelje, ali prostora za razvoj bilo je mnogo. OPG sam preuzeo s 19 godina, u razdoblju kada sam morao odlučiti o obrazovanju. U obitelji smo ozbiljno razgovarali hoćemo li nastaviti ili zatvoriti gospodarstvo jer je ocu s godinama trebala sve veća pomoć. Za mene dileme nije bilo. Nisam htio dopustiti da sav trud propadne“, prisjeća se.

Danas poljoprivredu smatra životnim pozivom. Iako je vođenje gospodarstva u potpunosti njegova odgovornost, obitelj mu je velika podrška, otac u svakodnevnom radu, majka gotovo svaki vikend na farmi, a značajnu pomoć pruža i djevojka Tamara. Trenutno raspolažu s oko 85 hektara zemljišta, dijelom u vlasništvu, a dijelom u zakupu.

"Zemlja je temelj stočarske proizvodnje. Naš cilj je osigurati kvalitetnu ishranu za ovce, kroz ispašu i proizvodnju sijena za zimu. Na oranicama sijemo lucernu, djetelinsko-travne smjese i zob kako bismo osigurali hranidbu stada tijekom cijele godine“, kaže.

Rastući ulazni troškovi

Kada je preuzeo gospodarstvo, imao je oko 50 hektara i šezdesetak ovaca. Fokus je bio na povećanju osnovnog stada i postupnoj kupnji zemlje.

"U početku nisam imao razrađen dugoročni plan, već sam postupno razvijao gospodarstvo kroz rad i iskustvo. Ovce su se prirodno nametnule kao ekonomski racionalan i održiv izbor. Trenutno se koncentriramo na stado, ali dugoročno planiram proširiti proizvodnju“, ističe Dejan.

Prijava na mjere 6.1.1. i LAG-a Una omogućila mu je modernizaciju mehanizacije, zamjenu dotrajale opreme i nabavu novih priključaka, povećavajući učinkovitost i smanjujući ovisnost o vanjskim uslugama.

"Pouzdan stroj često čini razliku između uspješne i problematične sezone. Klimatski ekstremi smanjuju prinos sijena, ključno za zimsku hranidbu“, objašnjava.

Dodatni izazov predstavlja rascjepkanost parcela i rastući ulazni troškovi.

"Moj posao kombinira fizički i administrativni rad, a dnevne aktivnosti ovise o sezoni. Tijekom janjenja fokus je na stadu, obilazak, provjera janjaca, hranidba i dohrana. Poslije toga dolaze radovi u polju i administracija“, objašnjava.

Sezonski raspored je intenzivan: zima i ljeto su najzahtjevniji, proljeće i jesen mirniji, s berbom aronije krajem ljeta. Od kasne jeseni do sredine proljeća njegov je fokus gotovo u potpunosti na stadu, s posebnim pažnjom na janjce, koji predstavljaju glavni proizvod. S dolaskom proljeća posvećuje se poslovima u polju, uključujući malčiranje, košnju i pripremu sijena za zimu.

Uz ispašu, zob je za baranjske ovce najkvalitetnija hrana

"Zadovoljan sam jer radim posao koji volim i u kojem vidim smisao. Najveća vrijednost je odgovornost za nešto svoje i sloboda u odlučivanju. Unatoč duboko ukorijenjenim problemima, poljoprivreda kod nas ima ogroman potencijal. Ali volio bi vidjeti stabilnije tržište i predvidiviji zakonski okvir. Česte izmjene pravilnika, posebno oko raspolaganja državnim zemljištem, stvaraju nesigurnost i otežavaju dugoročno planiranje. Uz to, uvijek postoji prostor za tehnološko unapređenje i dodatnu modernizaciju proizvodnje“, dodaje.

Obnova nakon potresa

Potres koji je 2020. godine pogodio Banovinu, teško je oštetio njihove objekte, no životinje su preživjele. Štale su pretrpjele manja oštećenja, dok je kuća dobila crvenu naljepnicu i postala neupotrebljiva.

"Posebno frustrira jest činjenica da, više od pet godina nakon potresa, obnova još uvijek nije realizirana. Kao mladi poljoprivrednik koji želi živjeti i raditi na selu, osjećam razočaranje. Dojam je da ruralni prostor i mladi koji u njemu žele graditi budućnost nisu dovoljno visoko na listi prioriteta. Ne tražimo privilegije, nego funkcionalan sustav i jasne rokove. Obnova za nas nije samo pitanje nekretnine nego preduvjet normalnog života, razvoja gospodarstva i ostanka na selu“, ističe.

Dva puta godišnje provode koprološku analizu i tretman stada po potrebi. Dug niz godina nisu imali ozbiljnijih bolesti, dok se nije pojavio plavi jezik kod ovaca, što je uzrokovalo manji broj uginuća, uključujući i jednog rasplodnog ovna.

"Uz zdravstvene izazove, dodatni problem predstavljaju divlje životinje. Divlje svinje već godinama pričinjavaju znatne štete na usjevima i pašnjacima. Zbog velikog broja rascjepkanih parcela teško je sve učinkovito ograditi. Dio površina ograđen je električnim pastirom, a dio fiksnom žicom, no ni jedna zaštita nije potpuno djelotvorna“, ističe.

Posljednjih godina dodatni problem predstavljaju i čagljevi, čiji su napadi na stoku sve češći i kod drugih poljoprivrednika u okolici. Riječ je o ozbiljnom sigurnosnom i ekonomskom izazovu koji proizvođači teško mogu sami riješiti. Smatra da je nužna sustavna reakcija nadležnih institucija kako bi se broj divljih svinja i čagljeva dovela na biološki prihvatljivu razinu.

"Budući planovi uvelike će ovisit o novom programskom razdoblju ZPP-a i uvjetima koji će biti postavljeni pred poljoprivrednike. Prioritet mi je stabilizirati i dodatno unaprijediti postojeću proizvodnju. Ako uvjeti budu povoljni, volio bih postupno širiti kapacitete i dugoročno razmotriti uvođenje drugih životinja, primjerice goveda", dodaje.

Motivacija za dalje

Nedavno je pokrenuo AgroKompas, tvrtku za savjetovanje u poljoprivredi, kako bi pomagao proizvođačima i početnicima u razvoju i pokretanju projekata.

"Mlađim kolegama bih poručio da u poljoprivredu ulaze samo s motivacijom i spremnošću na rad. Ovo nije lagan posao, ali može biti ispunjavajući. Tržište uvijek pronađe mjesto za kvalitetan proizvod. Najvažnije je krenuti, učiti i biti uporan. Kontinuitet i disciplina dugoročno daju rezultate“, kazuje.

Za svakog tko se odluči na ovaj put, ključno je pronaći unutarnju motivaciju i prihvatiti izazove.

"Bez ljubavi teško je izdržati tempo koji poljoprivreda traži. Odricanja su sastavni dio ovog načina života, posebno kada drugi odmaraju, a vi radite. Upornost je ono što vas drži na putu kada dođu lošije sezone. U poljoprivredi nema ravne linije, ali oni koji ustraju dugoročno opstaju. Bitno je ne odustati i nastaviti dalje“, zaključuje Dejan.