Ivana Mehić: Tila sam učiniti da krave opet budu cool te vratiti mliko ljudima i u tome sam uspjela

Ivanu Mehić, bivšu medicinsku sestru koja je kraj Vodica usred korone hrabro pokrenula proizvodnju mlijeka kupivši jednu kravu, popratili smo prije 4 godine. Od tada pa do danas, njezina je obitelj razvila posao i sada na imanju drže 15-ak krava te sedam teladi imaju već dva prodajna mjesta. Povodom otvorenja vlastitog dućančića u centru Vodica, popričali smo s njom o evoluciji ove jedinstvene farme.

Mehići su u mljekarsku avanturu krenuli još u srpnju 2020. godine. Tata Slaven radi na brodu i njegova se zarada i dan danas ulaže u širenje proizvodnje i prerade. Završava li ikad ulaganje, pitamo Ivanu koja niti za vrijeme intervjua ne sjedi, neg' mete i čisti: "Reka je muž da će bit još 100 godina na brodu. Dok ne umre. Njemu je lakše kad nije tu. Nego ozbiljno, sad imamo dovoljno krava, ali kako ti rasteš uvik ti nešto triba“, smije se.

Od rečenice veterinaru - nađi mi kravu i otkaza do traženih sireva i jogurta

Nisu išli na natječaje za EU fondove, od Šibensko-kninske županije dobiju sufinanciranje i isplaćeni su im poticaji za mliječne krave, tako da su sve ostalo što imaju, stekli sami svojim radom. Sinovi Antonio i Ivan rade na farmi i u sirani, kao i Ivana, bez obzira na doba dana. Znaju raditi i po 19 sati na dan. Ivana sadi masline oko kuće, planira nabaviti agrotunel, urediti stambeni kontejner za radnika, a i stalno nešto treba popravljati. I kredite za kupnju zemljišta treba otplaćivati još 6 godina. Nada se danu kad će se suprug vratiti za stalno.

Na pitanje kad će napokon biti na konju, smije se: "Na konju nikada, ali na magarcu možda! I napiši tamo na Agroklub da još uvik nevistu tražimo!“

Dobili smo onakve turiste kakve smo si sami stvorili

Mehići su u prvu prodaju krenuli s dostavama svog mlijeka, jogurta i sireva. "Tri godine smo dostavljali od Šibenika do Pirovca, a onda su po gradu krenile kamere i čim se zaustaviš, odmah ti pišu kaznu. Nema to više smisla pa smo otvorili prvo kiosk u Šibeniku, a za Advent i trgovinu u Vodicama", opisuje.

Prije godinu i 4 mjeseca postavili su kiosk pred šibenskim trgovačkim centrom Dalmare. Presretni su suradnjom s vlasnicima centra Alenom i Vladom Čovićem, kupci su ih brzo prepoznali te je sve krenulo dobro. Do ljeta, a tada šok.

"Život me uči strpljenju pa sam i ovu školu morala proći. Tamo imamo stalne kupce, ali po ljeti se domaći raspu po vikendicama i izbjegavaju žegu, a ti ostaneš na minimum minimuma. Ostali smo kratkih rukava jer ovi turisti naš kiosk nisu doživljavali. Onaj dan kad je ode bilo 30 iljada turista, ja sam ženo zaspala na štandu“, kazuje.

Ivana je uvjerena da su to turisti kakve smo sami proizveli pretjeranom apartmanizacijom. Oni kupuju u Kauflandu i Lidlu, a hrane se u McDonaldsu. I iako su Mehići izvukli ljeto nekako s gubicima, onda ih je i grom udario.

"Dikod rečem, da nan je stavit kamere bili bismo jači od Kardashiana, Surviver bi ode snimali. Ljetos nas je puka grom i spalija nam novi solarni sustav od 10kW. To je bilo 6.000 eura štete i mi smo ostali po ljeti bez klime, a mlijeka puno“, prisjeća se šokova. U svakoj nevolji treba naći malo sreće pa je sretna da nitko nije poginuo nego je šteta samo materijalna. Jedino što nisu osigurani jer ih tamo gdje jesu, nitko ne bi niti osigurao.

I kako se Mehići kao i svi ostali naši poljoprivrednici moraju svakodnevno prilagođavati novim situacijama, za nadolazeće su ljeto spremni. Kupili su dva hladnjaka i registrirana je ambulantna prodaja, a i vodički su dućan nedavno otvorili.

Bog nikad ne kasni

Restoran Roca naručuje Ivanine sireve, i Pasarela isto, no ljetošnji pad prodaje na kiosku ih je dosta iznenadio. Ipak, nije se predala. "Ma, Bog nikad ne kasni, pa su nas tako zvali iz TZ Pirovac da dođemo na sajam, a kako ćeš na sajam bez frižidera, pa je moj Ante odjurio jedan dan kupiti frižider“. I u dva dana sajma sretni su ispraznili cijeli hladnjak shvativši da u lokalnim zajednicama ljudi kupuju njihove proizvode. Čak je i nešto turista kupovalo na sajmu, a ovi što posjećuju trgovačke centre tamo ciljano idu. Sada su registrirani i za prodaju na tržnicama u slučaju pada prodaje.

Tu su stepenicu već preskočili, ali kako joj se velik broj Vodičana žalio kad je ukinula dostavu, razmišljala je što im je dalje činiti.

"Nije smisao samo u zaradi jer bi mi onda već farmu odavna zatvorili. Kad netko od nas nešto kupi, on je praktički postao član familije jer je kupio i mliko i kravu Ajšu i tele i mene i sve ovo šta ja radim. Nemoš drugačije“, priča Ivana. I krenuli su u potragu za prostorom u Vodicama. Zahvalni su gospodinu Nikici Španji na prelijepom i pristupačnom prostoru koji su uredili i za Advent svečano otvorili na veselje mnogih Vodičana.

Farma i njene potrebe stalno rastu, pa je sin Antonio zaposlen na farmi. Sada imaju već i tri trgovkinje na nepuno radno vrijeme i njima su prezadovoljni. "Valjda mi je Bog za nagradu vratija sve ono što sam loše doživjela. Imamo tetu Zdenku koja je praktički član obitelji, ona me hranila kao nedonošče i institucija je na štandu. S kumom Svijetlom sam u kumstvu 30 godina i ona je vrhunski trgovac, a Suza je bivša kolegica, i prošla je sličnu priču sa zdravljem ka i ja“, ponosno ističe.

Ivana je kaže, potpuno opuštena uz njih jer sve tri rade kao da rade za sebe i muči je samo jedno pitanje: "Kako ti se može dogoditi kao poslodavcu da dopustiš da ti ode dobar i pouzdan radnik?“

Stepenica po stepenica

Ajša, krava koja je prva stigla na farmu, navršila je 13. godinu i baš je u vrijeme našeg posjeta uginula od starosti. "Plakala sam ka da mi je neko moj rođeni umro. Ona je već prije otelila, a kod mene su dvije njene telice, a sada imamo i njenu unuku“, kaže nam.

Na farmi uskoro očekuju baby boom, posao se širi i zapošljavat će radnika za mužnju. U sirani će uskoro biti posla za 3 osobe. Iako je život nije mazio, presretna je dobrim ljudima koji su joj uvijek spremni pomoći jer bez njih farma ne bi postojala. Iskopima Abramović nikad neće moći vratiti sve što su joj pomogli. Zagreb montaža im je poklonila kontejner za radnika, a hvali i ljude iz Pomorske agencije, APPRRR-a, Ureda za gospodarstvo, Županije i Grada, te svog neponovljivog Omera. Kada bi i druge farme u Hrvatskoj imale ovakvu lokalnu podršku možda bi ih bilo malo više.

Vratiti mliko ljudima

Najvažnije joj je da djeca uče od kuda novci dolaze. A živimo u svijetu gdje se dugo poljoprivredu predstavljalo kao nešto sramotno: "Ako ne budeš učija, ić ćeš musti krave!“. Kaže, tu itekako moraš učiti, i veterinu, i agronomiju, i mehanizaciju, i marketing, i prodaju. Ovo je idealan posao za hiperaktivni mozak kao što je Ivanin, gdje ona uživa u stalnom učenju i svladavanju novih vještina.

"I onda ujutro otvorim Dobro jutro, a u sat vrimena 15 reklama za poliklinike, suplemente, lijekove… Ti si nakon dva sata bolesnik i misliš da s tobom nešto nije u redu. Ma, odvedi dite na selo, nek kopa svoj vrtal", poručuje.

Uvjerena je ona da je i njoj dok je živjela u stanu i radila u instituciji mozak bio ispran. "To je polusvijet, a na farmi se detoksiciraš. Ja sam tila učiniti da krave opet budu cool i da vratim mliko ljudima i to sam uspjela“, zadovoljna je. Dodaje, sad je popularna rič "target“. "Pa i ja, gledam, uključio mi se napokon taj matematički čip. Glava računa non-stop. Moraš il ćeš propasti. Previše je Slavenovih novaca uloženo, previše je rada utrošeno, ali dica uče i rade s nama", napominje.

Kako država misli funkcionirati ako nema svoju spizu?

Kaže da je poljoprivreda uči strpljenju i onda ti se oči polako otvaraju. Svi pričaju da im se ne isplati zasaditi svoj vrt, imati svoje kokice, ali pita, kako je isplativije sjediti u kafiću i piti kavu dva sata?

U Americi kad doživiš infarkt, propišu ti kućnog ljubimca i "gardening“. Na vodičkoj farmi zato uređuju i piknik zonu da si ljudi donesu hranu za piknik i iznajme parcelu, a tu ih dočeka aperitiv dobrodošlice i naša priroda. I šator za prezentaciju farme se sprema.

"Ma moš bez svega, bez frizure i noktiju i ovog i onog, al ne moš bez isti i piti. Ma kako ti, kao država, misliš nastaviti funkcionirati ako nemaš svoju spizu?!", poručuje i vladajućima.

A mi ćemo Ministarstvu preporučiti ovu energičnu i simpatičnu medicinsku sestru za sljedećeg ministra poljoprivrede.