• OPG Ranch4Me
  • 31.12.2021. 09:00
  • Šibensko-kninska, Vodice

Ranch4Me: Od rečenice veterinaru - nađi mi kravu i otkaza do traženih sireva i jogurta

Onaj koga je odgojila stara šibenska kirurgija, on se more snaći i na Marsu, kaže medicinska sestra Ivana Šimac Mehić koja se uslijed korone s obitelji preselila iz Šibenika na selo i pokrenula mljekarsku proizvodnju.

Foto: Vesna Mijat
  • 2.496
  • 587
  • 4

OPG Ranch4Me dobio je ime jer su ga osnovala četiri člana obitelji Mehić: mama Ivana Šimac Mehić, suprug Slaven i sinovi Antonio i Ivan. Registriran je 2018. godine na oca, ali ga je uskoro preuzeo stariji sin Antonio. Ovog simpatičnog 23-godišnjeg mladića u okolici dobro znaju jer on preuzima dostavu sireva i mlijeka kad otac obitelji ode na brod, što mu i jest posao. Početak njihove priče budi nadu u neku novu agro-budućnost.

Godinama je, naime, Ivana radila kao medicinska sestra na šibenskoj kirurgiji. Noćne smjene, odgovornost za veliki broj najtežih pacijenata, psihička i fizička iscrpljenost, sve je to utjecalo na njezino zdravlje. Pa, iako voli svoj posao, polako su počela bolovanja: fibromijalgija, gubitak sluha i operacija uha, problemi s kralježnicom i na kraju 2019. upala pluća od koje se oporavljala mjesecima.

Osjećala je da je pred pucanjem, a niti suprugu nije bilo lakše. Stiješnjen mjesecima u brodskoj kabini 2x3m žudio je za otvorenim prostorima. Nakupljeno nezadovoljstvo rezultiralo je zajedničkom odlukom i kupovinom maslinika u zaleđu Vodica. Ali, tada još nisu znali da se ovako zakotrljalo nešto puno veće.

"Nađi mi kravu, rekla sam veterinaru Horvatoviću", priča nam Ivana. 

Koke, ovce, koze pa krave 

Kad je krenula Covid-ludnica, obitelj je prelomila i doselili su u netom postavljeni bungalov na kršu pod vodičkim Okitom. Prvo su nabavili koke da imaju jaja. U to vrijeme Ivana je gutala poljoprivredne časopise i ostalu litraturu pa je pročitala da uz ovce nije potrebno kositi i gnojiti maslinik. Stigle su zato i prve romanovska ovce, a za njima i Me, jarac travničke pramenke. Poslije je suprug dobio kozu Filomenu za rođendan, ali kako su im koze oštetile 20-ak novih maslina, nisu ih dugo držali. Psi su stigli kako bi čuvali stado od lisica, a Ivanu od mraka. Od ove točke povratka više nije bilo.

Prve reakcije na odluku bile su, blago rečeno, negativne, prisjeća se Ivana

Pronašla je svoj novi smisao, dala otkaz u šibenskoj bolnici i uz pomoć veterinara nabavila tele i kravu. "Reakcije su bile blago rečeno negativne. Govorili su mi da nisam normalna, da trebam stručnu pomoć, da ću uništiti vlastitu djecu", prisjeća se naglašavajući da je bila uvjerena da nije pogriješila. Čvrsto je odlučila dokazati sebi i drugima da krave nisu bauk i da se ovako može živjeti.

Objavljivali su Ivana i Antonio redovito fotografije s farme na Facebooku i kad je krenuo lockdown, zabrane okupljanja, ona i njena obitelj nisu niti osjetili gradski stres. A njeni bivši kolege uvidjevši prednosti njenog izbora sada joj znaju reći: "Znaš ti šta, ti si najpametnija od svih nas."

"Bez pomoći veterinara Gorana Horvatovića i Marijane Kozić iz tadašnje HPA, nas ne bi ovdje bilo“, naglašava. Veterinar joj je kupio prvu knjigu o stočarstvu, a zahvalna je i zaposlenicima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, posebice ističe odlična iskustva sa Sidonijom Juras. Sve u svemu, naglašava, ova bi priča teško ugledala svjetlo dana bez podrške ljudi iz državnih institucija.

"Znate šta, bilo je ohoho grešaka. Znale su mi koze oštetiti stabla maslina, jednom su mi psi otjerali dvije ovce, a junica provalila u skladište, najela se smjese i uginula. No, učili smo malo po malo“, iskrena je. Supružnici su naučili uspješno kontrolirati tekute u peradi, izliječili ovce kad se pojavila šepavost, a sustav hranidbe preživača svladali su s iskustvom.

Četiri krave zajedno pasu, preživaju, a znaju se i posvaditi

Reći će Ivana: "Onaj koga je odgojila stara šibenska kirurgija, on se more snaći i na Marsu."

"Kad sam prvi put vidjela 300 krava na ispaši u šibenskom zaleđu, zaljubila sam se u te prepametne nježne životinje. Nisam ništa o njima znala pa sam prvo volontirala kod jednog stočara i proučavala literaturu“, otkriva dalje.

Na ranču žive četiri mliječne krave 

Na ranču uz brojne druge životinje, žive četiri mliječna goveda: holštajnka Ajša, simentalka Desa, Mila-smeđe govedo i Holstein, te Gerda koja je Jersey pasmine. "Desa je kod nas došla kao tele, ali ona je predvodnica, i ujedno najzločestija. Milu je baš danas bockao veterinar pa je malo ćudljiva, ali sve su to naše bebe", kaže nam navodeći da su krave vani dan i noć, a u štalu će se skloniti same uslijed ekstremnog vremena.

"Prijateljice su, zajedno pasu, preživaju, a znaju se i posvaditi, baš kao i ljudi", smije se Ivana koja sijeno naručuje iz Zaprešića. Dodaju im još krmnu smjesu, a ljekovito bilje na kršu same pronalaze. Krave su pitome i slobodno se kreću dvorištem, a kada je vrijeme mužnje same se okupe pred izmuzištem. Sve strpljivo čekaju dok Desa rogovima otvara kvaku i na kraju uspije. "Zbog nje smo sve kvake na farmi morali zamijeniti jer nema vrata koja ona ne može otvoriti", kaže.

Jogurt s medom, orasima i chia sjemenkama

Naglašava i koliko joj je znanje o aseptičnom bolničkom radu pomoglo u proizvodnji mlijeka i sira. "Moj veterinar kaže da nigdje nije vidio da se ovoliko pere. Ali, ja imam taj bolnički sindrom, cijelo vrijeme pratim gdje su čiji prsti bili i ne dopuštam da mi se dogode greške“, naglašava.

Čak je i izmuzište projektirala kao ordinaciju. Malo je, baš za dvije krave, ali čisto i prozračno. Antonio pere vimena s dugačkim crijevom, dezinficira i postavlja muzilicu, dok krave opušteno jedu smjesu iz jasli. Sve je brzo gotovo i tada još dvije krave ulaze obaviti mužnju. Nakon svake mužnje izmuzište se pere i dezinficira, a mirisa nema.

"Nema šanse da bih ja muzla u štali. Odnila sam mliko na analizu u Zagreb i ocijenjeno je kao 10 puta bolje od onog ekstra kvalitete obzirom na somatske stanice i patogene", otkriva. 

Drže i ovce i kokoši 

Izmuzište je vratima povezano sa siranom gdje zakuhava mlijeko proizvodeći na kraju sir i jogurte. S kuhanim sirom je počela jer joj se to činilo najsigurnije zbog zdravstvene ispravnosti. Nakon upita kupaca počela je dodavati začine u sir, vlasac i papriku. Jogurte radi s gotovim kulturama i prodaje u pakiranjima od 1kg. Osim običnog jogurta nježne konzistencije i blagog okusa, sada rade jogurt sa šumskim voćem koje kupuju zaleđeno, te drugi s medom, orasima i chia sjemenkama. 

U trgovinama, kaže, ima onaj jogurt sa chia sjemenkama gdje ih jedva par nađete i njoj je to bilo smišno. Prijateljica drži trgovinu zdrave hrane pa je počela nabavljati chia sjemenke od nje, a med s obližnjih OPG-ova, livadu od Nene Krnića i kadulju od Ivice Crljenka.

"A tek kad sam dodala orahe, ma puška je bio. Svi su ga naši prijatelji morali kušavati", zadovoljno nastavlja priču. 

Bolnička mljekarica

Kako je muž pronašao posao preko Facebooka, onda, kaže nam. shvatiš da je cijeli svijet tamo. Tako su i oni počeli. Prve kupce privukla je u grupi: mame iz Šibenika i online Šibenska pijaca. A, onda se usmenom predajom širila priča o njihovim proizvodima. Sada prodaju sve što proizvedu, a litru mlijeka prodaje za 9 kn. "Ma prodala bih ja mlijeko i za 12 kn jer ovdje nas više nema", dodaje. Dostavljaju na kućnu adresu, a kupci su im na potezu od Tribunja do Vrpolja.

"To su sve stalni kupci, a ponosna sam na gospođu koja je bila moj prvi kupac i još uvijek redovito naručuje“, govori Ivana koja je postala i "bolnička mljekarica" kako sama kaže, jer sad svojim bivšim kolegama i pacijentima redovito donosi svoje proizvode. Kupaca ima i više nego dovoljno, te nema potrebe za oglašavanjem.

"Napišite da tražim snahu koja se ne boji krave“, poručuje nam. 

Planovi su razni, od nabavke bagera za bale i jačeg agregata, preko jačih solarnih panela i nabavke rezervne muzilice. Žele proširiti i proizvodnju na svježi sir s vrhnjem, te  još jedan začinjeni kuhani sir, ali trenutno za to nemaju dovoljno ruku. Trebat će ili zaposliti osobu, ili Antoniu pronaći snahu koja se ne boji životinja, šali se tako Ivana koja je naviknula funkcionirati u petoj brzini. "Znate li kad ću uspjeti ostvariti sve svoje planove? Pa, onda kad me kloniraju i to nekoliko puta", smije se. 

Zatvorili su nas, zgurali pred kompjutere, je li to smisao života?

Mehići će proširiti djelatnost na seosko domaćinstvo jer im je namjera nuditi svoje proizvode i doživljaj suživota sa životinjama. Ta ideja, kaže, ne izlazi iz neke ekonomske računice, nego ona ima  užasnu potribu za životinjama. "Vjerojatno nadoknađujem sve ono što nisam imala ko dite odrastajući u gradu“, kazuje naša sugovornica koja tako vidi i obitelji koje su ih već počele posjećivati, isprva slučajno, a sad dovode roditelji malu djecu da dožive domaće životinje. Pa kad djeca zagrle životinje zasuze se i roditeljima oči. 

"Nije ovo normalno. Zatvorili su nas, zgurali pred kompjutere. Pa je li to smisao života? Ja sam se ovdje radom i životom na svježem zraku izliječila. Ja ne znam što je to infekcija", uvjerava nas ova živahna medicinska sestra.  

Antonio Mehić 

Antonio i mama Ivana zarađuju svoju prosječnu plaću na ovom malom samoodrživom dalmatinskom gospodarstvu, a otac i mlađi sin uskaču kad god zatreba. Nema sumnje da idu dalje. Korona je u zadnjih nekoliko godina donijela tugu, samoću, otuđenost, kraj prijateljstava, ali nekim je obiteljima očito pomogla da resetiraju svoje živote i odrede drugačije prioritete. Iako Mehići nemaju potrebe oglašavati svoje proizvode kupcima, mi želimo oglasiti njihovu priču u nadi da će inspirirati još nekog na povratak zemlji.


Fotoprilog


Tagovi

Ranch4Me Mehići Antonio Mehić Ivana Šimac Mehić Vodice Mlijeko Mljekarstvo Sir Jogurt Krave Ovce Goran Horvatović


Autorica

Vesna Mijat

Više [+]

Zaljubljenik u prirodu, agronom po struci sa šarenim radnim iskustvom od znanstvenog rada u genetici, preko upravljanja poljoprivrednom zadrugom, pa do uvijek prisutnog poljoprivrednog novinarstva. Neispunjena želja joj je da radi direktno za hrvatskog poljoprivrednika.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Kako prilici temperaturi - valja se dobro ugrijati izvana i iznutra 😉