Istarski stočar Resul Maliki: Bez ovaca nema pašnjaka, ali poticaji su mizerni

Značajni krajobraz Donji Kamenjak i medulinski arhipelag jedno je od floristički najvrijednijih područja Hrvatske, s izrazito heterogenim mozaikom travnjaka, makije, bušika i kamenjara. Otvorena staništa, oblikovana dugotrajnim tradicionalnim korištenjem prostora, ključna su za očuvanje brojnih rijetkih i ugroženih vrsta, uključujući i više vrsta i podvrsta orhideja.

Javna ustanova Kamenjak provodi mjere sprječavanja sukcesije, poput ručnog uklanjanja drvenaste vegetacije, kontroliranog paljenja, malčiranja te ispaše koja se pokazala kao ekološki najdjelotvornija metoda, saznajemo od ing. agr. Nine Skoko, stručne voditeljice Odjela zaštite, održavanja i promicanja zaštićenih prirodnih vrijednosti JU Kamenjak.

Treba spomenuti i da su Ujedinjeni narodi 2026. godinu proglasili Međunarodnom godinom pašnjaka i pastoralizma, a kako bi se mozaičnim krajolicima dala zaslužena i nužna pažnja.

Kontrolirana ispaša i očuvanje suhih mediteranskih travnjaka

Prostranim livadama na južnom rtu Istre, značajnom krajobrazu Kamenjaka posljednjih mjeseci slobodno je paslo stotinjak ovaca. Dio je to europskog projekta Inovativne zajednice bioraznolikosti (Central BIC - Biodiversity Innovative comunities) kojemu je cilj sačuvati travnjačka staništa i obnoviti stočarstvo.

Naime, napuštanjem stočarstva i ispaše smanjuju se površine mediteranskih travnjaka koji onda zarastaju drvenastim kulturama. Kako bi se to spriječilo na prostoru Donjeg Kamenjaka već godinama pase 7 boškarina, istarsko autohtono govedo a od kraja prošle godine i stado ovaca.

Resul Maliki, vlasnik je stada ovaca, a ovo mu je prva godina na Kamenjaku, za koju kaže da je bila probna, ali najavljuje ponovnu suradnju za kraj godine kada namjerava dovesti veći broj. Prisjeća se zaraštenog područja na Maloj Učki, kada se kao 6-godišnjak doselio s obitelji iz Makedonije.

Prednosti ispaše kraj mora su višestruke

"Bez obzira što će količinski mlijeka biti manje, ono će biti puno zdravije kao i sama životinja" istaknuo je Maliki koji kaže da je na tom području, kraj mora trava kvalitetna, biljke sadrže dosta soli pa životinjama nije potrebno dodavati ju u prehranu. Imaju Maliki još jedno stado u Vodnjanu i Režancima (Savičenta) u Istri ali čim su udaljenije od mora, fali im soli.

Ova je obitelj na Malu Učku stigla 1974. godine i od tada se bave stočarstvom. Trenutno njihov OPG Maliki drži 600 ovaca. U obitelji, svatko je uključen u proizvodnju i brigu o njima. Resul je u posao uveo i svoja dva sina koji danas imaju svaki po svoje stado. Svi oni uzgajaju polu merino ovcu - pasminu izdržljivu na različite temperaturne uvjete, s čijim je uzgojem započeo još njegov otac, a naš sugovornik nastavio.

U sklopu OPG-a imaju siranu u kojoj prizvode svoj brendirani Učkarski sir. "Njegova specifičnost je što se radi na starinski i prirodni način, bez aditiva. Nema tu nikakve tajnosti, glavno da se radi od čistog ovčjeg mlijeka", kaže on dodajući da sve proizvode, mlijeko, sir i skutu prodaju odmah na kućnom pragu, kao i janjetinu. Godišnja proizvodnja ovisi od klimatskih uvjeta, ali i same paše.

Inače, osim ovaca, Maliki na svom gospodarstvu drže i krave pasmine angus. Trenutno imaju 35 krava, ali namjeravaju povećati i njihov broj.

Dan našem sugovorniku započinje u 6 sati ujutro kada kreće sa hranidbom životinja, mužnjom, spremanjem za van iz tora, a nastavlja se s poslom oko proizvodnje sira. Predvečer je ponovno mužnja i tako cijeli dan, bez bolovanja ili godišnjeg. Na sreću, u posao je uključena cijela obitelj, pa uvijek netko uleti ili nekoga zamijeni.

Problem radne snage: Nema više pravih čuvara

Stado na Kamenjaku čuva 25-godišnji Marokanac, pastir kojeg je zaposlio. "Ali, nema više onih pravih čuvara na koje se možeš osloniti, da su samostalni i da znaju svoj posao i snaći se u svim okolnostima. Današnja radna snaga je prekomotna, bez volje za rad", komentira i dodaje da zbog toga on mora odrađivati i dio njihovog posla.

Prisjeća se kako je njemu bilo, kada mu je otac dao 300 ovaca na čuvanje, po završetku osnovne škole. Učio je, stalno bio uz njih, promatrao i primjenjivao znanje od starijih, ali i sam se snalazio. Tako je iz čiste dosade, sam čistio ovcama papke. "Ako se ovako nastavi s radnom snagom koja nema volje raditi, u budućnosti nećemo ni čuti blejanje ovaca", žali se Maliki. Sada kada može postaviti pastir žicu, lakše je jer ne mora plaćati radnike, a s njom se zagradi velika površina.

Svi bi htjeli jesti pravi domaći sir ali teško bez većih poticaja

Svaka država mora imati "sluha" kako bi se stočarstvo održalo na životu. Maliki za svaku ovcu dobiva 8 eura poticaja, što smatra mizernim, dok se u Makedoniji dobiva 73 eura, a na Kosovu 56 eura po ovci. "Čak i Srbija i Crna Gora daju više poticaja stočarima nego li Hrvatska", tvrdi te za usporedbu daje i europske zemlje kao što su Njemačka, Austrija, Švicarska, koje, po njegovim riječima cijene svoje stočare pa se ondje stvara dojam suživota prirode i ljudi.

Hrvatska slobodna od goveda, ovaca i koza: Kako smo izliječili bolest ubivši pacijenta

"Svaku površinu iskoriste maksimalno, na jednoj strani su zgrade, a na drugoj stoka, uz postavljanje pastir žice, ne ugrožava se nikog, a poštuje sve", ističe on.

Upitali smo Resula, što je sa zmijama, obzirom da se kreću i pasu na površinama gdje ih ima. Kazao je kako bude slučajeva da zmija ujede ovcu, ali mora se biti spreman na sve okolnosti, pa i na te, sa zmijama. Baš jučer su, kaže, imali slučaj ugriza zmije. "Ovcu sam spasio na svoj način, bez dodavanja antibiotika ili seruma. Uzme se igla i "izbuši" mjesto ugriza kako bi otrov izašao. Obično zmija ugrize na području glave, oko vrata. Protiv krpelja pak postoji lijek koji se stavlja na leđa ovce, a isti se koristi i protiv šuge", otkriva nam ovaj stočar.

Prije je ovčju vunu spaljivao, a sada ju poklanja jer je potražnja za njom sve veća. Naime, vuna zadržava vlagu, pa je ljudi koriste u svojim voćnjacima.

Kako se šiša ovca? Evo savjeta o tehnici, ali i održivom korištenju vune

Kod ovih ovaca nema stresa što se tiče promjene staništa, navikle su one, sutra će već biti prevezene u Režance, a odatle do Male Učke će prohodati. Nomadski je to način života, težak ali zdrav.

Čovjek sa stadom ne može bez psa

Na ovim područjima ima dosta čagljeva koji bi mogli napasti ovcu, ali kada je pas u blizini, nema opasnosti. Svaki pas, ako se uči od malena, može postati čuvar stada, ali mora biti od početka sa životinjama jer u protivnom ga ovce neće prihvatiti i bježat će od njega kao i od ostalih pasa, kada se pojave u blizini.

Prije su Resulu stado čuvali šarplaninci, ali zbog sve većeg broja izletnika i ostalih ljudi sa psima, odlučili su se na manjje i mirnije pse. Stado ovaca na Kamenjaku čuva trogodišnja kujica u tipu ptičara, miroljubiva Lara.

Ovakav tihi i uredan način upravljanja nad oko 100 hektara kamenjačkih travnjaka uspješno su odradile ovce, a očuvana je i biološka raznolikost unutar ekološke mreže Natura 2000.

Pastoralizam se nastavlja nakon završetka turističe sezone.

Staništa s brojnim ugroženim vrstama

Prepoznatljivi mozaik travnjaka, makija, bušika, šuma i kamenjara rezultat je dugotrajnog ljudskog djelovanja, ponajprije tradicionalnog stočarstva i periodične sječe. Upravo su ti procesi tijekom stoljeća sprječavali sukcesiju i omogućili razvoj otvorenih staništa bogatih vrstama, kao što su istočno submediteranski i eumediteranski travnjaci, staništa od prioritetnog značaja prema Direktivi o staništima EU.

"Na njima pronalazimo brojne ugrožene vrste vaskularne flore, poput zimskog jednolista i izuzetno rijetke žute kičice", zaključila je ing. agr. Nina Skoko.