Ispašom protiv požara - kako preživači kontroliraju zapaljivu biomasu?

Svijet je u srpnju zabilježio najvišu temperaturu ikad, a u lipnju je evidentirano 12 mjeseci uzastopnog rasta prosječne površinske temperature. Istraživanja pokazuju da će barem jedna od sljedećih pet godina biti najtoplija ikada.

Klimatske promjene između ostalih pojava dovode do nesagledivih suša, čime se pojačava mogućnost šumskih požara, čemu smo, nažalost, svjedoci ovih dana.

Vinariji Bibich požar progutao maslinike, vinograde i štalu, jedan vatrogasac ozlijeđen

U njihovoj prevenciji može biti ključna ispaša, koja je pored toga i vrlo važan izvor stočne hrane, a pritom doprinosi i provedbi mjera za dobrobit životinja.

Kontrola biomase

U određenim podnebljima, poput mediteranskog, ovaj vid hranidbe je prepoznat kao učinkovit način za smanjenje rizika od šumskih požara jer pomaže u kontroli biomase koja ih može potaknuti. Drugim riječima, preživači aktivno rade na reduciranju količine goriva za vatrenu stihiju. 

Prema Civil Protection mreži Europske unije, integracija ispaše u upravljanje šumskim požarima povećava otpornost na iste. Kako kažu, istraživanja pokazuju da preživači, konzumirajući travu i grmlje koje bi inače poslužilo kao gorivo, stvaraju prekide u vegetaciji što može zaustaviti širenje požara. 

Smanjuje rast invazivnih trava

Također, ispaša može dovesti do promjena u sastavu biljne zajednice (fitocenoze), potičući rast onih  vrsta za koje je manje vjerojatno da će se zapaliti. Na primjer, proljetna može smanjiti broj invazivnih jednogodišnjih trava te potaknuti rast domaćih, autohtonih.

No, ključno ju je prilagoditi samom ekosustavu kako bi se spriječila degradacija i gubitak bioraznolikosti. Naime, ako je pretjerana, može narušiti ekološku ravnotežu i sam krajolik.

Tada treba primijeniti rotacijsku ispašu u kojoj se tijekom određenog broja dana stoka premješta na različite dijelove, manje jedinice, takozvane pregone, a što se radi pomoću trajne ili privremene ograde. Naime, livadske trave i djetelina mogu izgubiti sposobnost za ponovni rast ako im se ne dopusti da se oporave, posebno kod dugotrajne suše i visokih temperatura.

Dobar primjer iz Italije

Ova metoda hranidbe ne samo da pomaže u učinkovitom upravljanju količinama goriva, nego i promiče održivo korištenje zemljišta te podržava ruralni razvoj. Pored toga, Zajednička poljoprivredna politika potiče ekstenzivan sustav ispaše preživača kao što su goveda, ovce i koze u većini mediteranskih zemalja Unije budući da upravo na ovom području dinamika klimatskih promjena povećava rizike od šumskih požara.

Dobar primjer iz prakse je talijanska ekološka farma Tenuta Di Paganico, u južnoj Toskani.

Ondje uzgajaju autohtone pasmine goveda maremma i svinja cinta senese, staru pasminu koja se drži na otvorenom. Imanje se sastoji od 1.500 ha šuma, pašnjaka, maslinika, vinograda i drugih usjeva. Dakle, životinje sve vrijeme borave u svom prirodnom staništu kojega čuvaju tako da - slobodno pasu. 

Na taj način smanjuju količinu vegetacije koja bi se mogla zapaliti, a onda i vjerojatnost šumskih požara tijekom ekstremnih vremenskih uvjeta, kojih je iz godine u godinu sve više.