Dobrobit svinja

Svinjogojska proizvodnja u Hrvatskoj posljednjih godina bilježi značajne promjene. Osnovni razlog tome je sve manja dobit po jedinci proizvoda, što dovodi u pitanje opstojnost i održivost te proizvodnje u našoj zemlji. Da bi proizvodnja svinja bila održiva povećava se broj jedinki po pojedinom proizvodnom subjektu. Na taj način uzgoj svinja je sve intenzivniji a pojedinačni pristup životinjama je sve manji odnosno u tovu svinja i ne postoji. Zanemaruju se osnovne životne potrebe svinja, a pažnja se usmjerava na što bolje proizvodne rezultate.

Svinja je izrazito socijalna, odnosno društvena domaća životinja. Stoga, posebice u intenzivnom uzgoju treba poznavati i društveno, odnosno socijalno ponašanje svinja.

Svinje (domaće i divlje) koje žive na otvorenom potroše i do 70 % vremena na istraživanje i sakupljanje hrane (sa tla, korijenja) što je u sustavu uzgoja u zatvorenim objektima onemogućeno, te životinjama ostavlja previše slobodnog vremena tako da se razvijaju nepoželjna ponašanja kao što su grizenje repova i uški, pojava agresivnosti, anksioznost, kanibalizam i stereotipno ponašanje.

Ispunjavanjem nekih od kriterija dobrobiti svinja djelomično ili u potpunosti izbjegavamo takvo ponašanje svinja.

Materijali za zanimaciju - u oborima je potrebno osigurati predmete (igračke) koji će služiti za zanimaciju. Pri tome se isključuju lanci ili gume od kotača. Igračke moraju biti živih boja, lako dostupne, te da ne postoji mogućnost ozljeđivanja ili proždiranja. Ukoliko se životinje premještaju u drugi obor, potrebno je premjestiti i njihove igračke.

Prostor za ležanje i odmor - potrebno je u svakom oboru osigurati toliko slobodnog prostora kako bi sve životinje istovremeno imale mogućnost ležanja.

Socijalni kontakt - budući da su svinje druželjubive životinje, potrebno im je osigurati vizualni kontakt s ostalim svinjama u objektu, najbolje preko prozirnih ograda. Ova mjera se isključuje kod obora za prasenje krmača.

Sloboda kretanja svinja - podrazumjeva da je strogo zabranjeno vezanje svinja (ova mjera se odnosi na krmače, jer su nerijetki slučajevi u praksi da se krmače vežu); zatim, da je obvezno držanje odbite prasadi i tovnih svinja u skupinama te da se bređe nazimice i krmače drže u skupinama uz osiguranu slobodu kretanja.

U Europskoj uniji propisne su mjere ruralnog razvoja, a jedna od mjera odnosi se na dobrobit životinja. Neke zemlje članice EU povlače značajna sredstva kroz ruralni razvoj ispunjavajući kriterije dobrobiti životinja.

Autor: Željko Kucjenić, dipl. ing. agr.