Dobar glas o Hrvaticama daleko se čuje!

Prije otvaranja svog OPG-a, obitelj Siketić iz Bedekovčine, kao uglavnom svaka zagorska obitelj, prije no što je registrirala OPG, imala je nekoliko svinja, kokica, malo vrta, voćnjaka i vinograda, našla se tu i pokoja purica, zasijalo se malo kukuruza ili ječma.

No kad su stariji članovi obitelji, baka Dragica i djed Dragutin prije 10 godina otišli u mirovinu, došli su na ideju da bi svega toga moglo biti i više ukoliko bi se našlo tržište. Bilo je to baš u vrijeme kada je zaštićen zagorski puran, a na nivou Krapinsko-zagorske županije osnovana je Zadruga Puran zagorskih bregov preko koje se ta delicija, koja je svakog Božića bila nezaobilazna na bečkom dvoru, plasirala na tržište.

Tako je iz zagorskog uobičajenog gospodarstva registriran OPG Siketić u kojem danas, osim njih dvoje, rade i mladi iako zaposleni, sin Darko i snaha Anita, a sve više i osmogodišnja unuka Katarina.

Na jajima sjede kvočke

"Sve što uzgojimo to i prodamo. Počeli smo sa oko sto do 150 purana i purica, a toliko ih imamo i danas", rekli su nam Siketići. Ograničavajući faktor im je prostor, ali i činjenica da prelijepe purane brončanog soja žele i uzgajati i hraniti na tradicionalan način što znači da trebaju biti vani na ispaši.

Uzgajaju ih toliko koliko purice iznesu jaja i koliko se iz njih izvalja, ali ispod purice kvočke, a ne u inkubatoru. Iako bi se moglo činiti da s tolikom količinom nema previše posla, oni su svjedoci da ako želiš uzgojiti kvalitetnu perad, posla ima od jutra do večeri. Treba ih hraniti, čistiti im, svaki čas, osobito ljeti, mijenjati vodu, paziti kad se nasađuju jaja, valjaju purići.

Problemi zbog uvoza hrane i smanjena poticaja

Stoga, niti da imaju uvjete, proizvodnju ne bi povećavali. Jer, treba obraditi i oko 10 četvornih metara zemlje, što vinograda, voćnjaka ili vrta za osobne potrebe, što oranice s kuruzom i ječmom za hranu peradi purana i kokoši. Važno im je da jedu samo domaću hranu koju ne kupuju, već kukuruz i ječam sami proizvode.

Problemi s kojima su se susreli su uvoz hrane nakon ulaska u EU te poticaji po kljunu matičnog stada koji su od 150 kuna prije nekoliko godina pali na prošlogodišnje 64 kune. Drugih problema svih ovih godina nisu imali jer pravilnom hranom i njegom uspiju očuvati purane od bolesti, kod otvaranja OPG-a nema previše administracije, a jedino moraju paziti da za vrijeme kišnih perioda purane zatvore u svoju nastambu. U suprotnom, ako bi pokisli, mogli bi se razboljeti.

Purani po toplicama, Dalmaciji i Istri

Plasman purana prvih godina bio je isključivo preko spomenute zadruge, no sada, kako se već zna da su dugogodišnji uzgajivači, kupci ih sami zovu. Tako većina zagorskih purica i purana završi u hotelima zagorskih toplica, a za njima je velika potražnja i iz Dalmacije i Istre.

Purica sjedi na jajima

"Koliko god purica i purana dovezemo na sajam u Benkovac, prodamo za čas", kažu Siketići. Tamo se prodaju živi purani, a baka Dragica zadužena je za klanje i čišćenje za narudžbe u kojima kupci dođu na kućni prag. Cijena je 60 kuna po kilogramu za očišćenog purana, a 65 za puricu.

Pobjedničko jelo je od kokoši Hrvatice

Ipak, na neki način proširili su svoju proizvodnju. Uz tri matična stada zaštićenih purana brončanog soja, što znači da imaju tri purana i 18 purica, prije dvije godine nabavili su također zaštićene kokoši Hrvatice - po dva pijetla i svakom 10 kokoši. Za prodaju ni u ovom slučaju nema nikakvih problema, a samo se treba držati svih propisa i uzgajati doista zaštićenu kvalitetnu perad. Na natjecanjima u pripremi hrane, ukoliko se priprema kokoš, uvijek će pobijediti hrana od kokoši Hrvatice. Niti za kokoši Hrvatice nemaju unaprijed dogovoren otkup.

Dobar glas daleko se čuje

Iako se uglavnom ne reklamiraju, sljedeći onu "dobar glas daleko se čuje", po kokice se također dolazi na kućni prag i prodaju se uglavnom dok su pilići. Cijena jednog je 15 kuna. Ljudi nabavljaju kokoši kod njih baš na način kako su i oni nabavili svoja prva jata, od sigurnog uzgajivača. Hranu, kako za purane, tako i za kokoši, proizvode sami jer je domaća hrana najsigurniji način da budu kvalitetne, ali i da se sačuvaju od mogućih bolesti.

Upornost i strpljivost će se isplatiti

U ovom poslu, kažu Siketići, nema problema s plasmanom. Zato preporučuju svima, osobito mladima, koji se žele baviti uzgojem zaštićenih vrsta peradi, da krenu u posao. "Trebaju biti samo uporni i jako strpljivi budući da se puran izliježe u travnju, a za klanje je spreman tek u studenom ili oko Božića", kaže Darko Siketić.