Crkvena zvona spriječila vuka da pojede ovcu Anice Čirjak

Vuk je uskočio u pritorak, provukao se kroz rupu pri dnu vrata štalice i preciznim ugrizima za vrat usmrtio jednu od 10-ak ovca Anice Čirjak (80) iz Popovića kod Benkovca. Zaklao, ali tek što je počeo jesti, odustao je od gozbe. Što ga je omelo?, upitala se i iskusna vještakinja za štete od zaštićenih predatora magistrica Ana Grgas.

U svojoj dugogodišnjoj praksi ona je, obavljajući očevide štetenih događaja, nailazila na raznorazne slučajeve, ali na ovakav, kaže, još nije. "Vuk dnevno pojede oko dva kilograma mesa, a ako je gladan može odjednom pojesti i do 10-ak kilograma mesa, a ovaj nije ni zalogaj“, govori Ana.

Smrtonosni ugrizi za vrat

Da se stvarno radilo o vuku ona je utvrdila po ugrizima. Od svih životinja vuk isključivo usmrćuje plijen preciznim ugrizima za vrat, dok primjerice krvoločni pas ili čopor pasa svoju lovinu masakrira(ju) ugrizima po cijelom tijelu, od glave do anusa, kao što se nedavno u Podgradini kod Posedarja gdje su psi lutalice napravi krvoločni pir na ovcama Ružice i Jerka Čerina.

Dakle, u slučaju ovce Anice Čirjak, vještakinja je nepobitno utvrdila počinitelja i način usmrćenja, ali zašto vuk, kad se već domogao tako ukusnog plijena, nije nastavio s gozbom? Nešto ga je očito omelo, ali što? Zadaću tešku i za isljednike poput Sherlocka Holmesa, Ana Grgas je riješila na svoj, domišljat i zanimljiv način.

Priča je zanimljiva i napeta, pomalo asocira i na bajku o Tri praščića i vuku, iako je u ovoj priči jedna ovca i vuk. Ide ovako:

Ovca izdvojena iz stada

U malom Aničinom stadu od desetak grla ovaca jedna se razboljela, šepala je i vlasnica ju je izdvojila od ostalih. Naime, sve ovce borave u starim - tradicijskim nastambama u kojima su nekad davno živjeli ljudi. Izvorne, kamene kućice nalaze se pedesetak metara od novoizgrađenih kuća na suprotnoj strani glavne seoske prometnice koja vodi do Karina.

U tijesnom dvorištu nalazi se nekoliko kućica, a u dvije, jedna do druge su tijekom noći smještene ovce. Bolesna ovca je dobila kućicu koja je odvojena malim pritorkom, sklepanim od željeza, farmerske žice i drvenih vrata. Vrata su bila zavezana za zid kućice čvrstom najlonskom špagom. Iz pritorka u kućicu se ulazi kroz drvena vrata s kračunom. U prostoriji iza tih vrata bila je bolesna ovca, zdrave su bile u kućici u koju se ulazi direktno iz dvorišta.

Privuklo ga meketanje, a otjerala zvonjava

"Iznenađenje, čuđenje i nevjerica zatečenog je dio onog što mi je Anica usput ispričala, no sve bih to i ja dodala s moje strane. Razudbom sam utvrdila da je štetu počinio vuk, usmrtio ovcu, pa je logično da je i sve ostale radnje izveo sam“, prepostavlja vještakinja Ana. Pregrizao je čvrsti PVC konac, nije otpuhnuo daske kao onaj zli vuk u Tri praščića, ali je napravio otvor u drvenim vratima kroz koji se mogao uvući i izvući van, a ostao je jednako gladan kao i onaj iz bajke. Nije stigao jesti niti jedan zalogaj, a toliko se trudio.

"Vjerojatno ga je nešto omelo i dok razmišljam što bi to bilo, čujem crkveni sat. Pitam Anicu kada se oglašava jutarnje zvono jer znam da je crkva Sv. Ante u neposrednoj blizini. Točno u 6.00 sati, a ja sam došla odmah iza šest, kaže Anica i sve nam postaje puno razgovjetnije pa čak i to zašto je upao u kućicu s tom jedinkom, a nije u drugu s puno više ovaca bez pritorka sa špagom. Bila je sama i uplašena pa je meketala i tako privukla pozornost vuka", zaključile su Ana Grgas i Anica Čirjak.

Tko se boji vuka još?

U ovom zanimljivom slučaju vlasnica ovce je, po svemu sudeći, stekla pravo na naknadu štete koja, prema važećem pravilniku Ministarstva zaštite okoliša i energetike, za usmrćenu ovcu iznosi 600 kuna.

Inače, Ana Grgas tvrdi da se u posljednje vrijeme smanjuje broj napada vukova na domaće životinje. "Primjerice, listopad ove godine je s najnižim brojem šteta u proteklih dvadeset godina, do danas, ukupno šest, dok je u listopadu 2013. Godine na području Zadarske županije  bilo 25 štetnih događaja“, govori Ana Grgas.

Trend ima veze sa mjerama zaštite kojih se sve više pridržavaju vlasnici životinja, a najvažnije su da blago ne smije biti na ispaši bez pastira i pastirskog psa, da noću treba biti zatvoreno i da je oko tora podignuta ograda od 1.80 metara. U akcijskom planu nadležnog ministarstva razrađene su i druge mjere kako bi se „u što skladnijem suživotu s ljudima očuvala populacija vuka u Hrvatskoj“.

Prema službenim podatcima sada na području devet hrvatskih županija egzistira oko 212 jedinki u 23 čopora. Naslužbeno, broj vukova je višestruko veći. No, to je tema za neku novu priču, a ovu mi dođe da zaključim, pjesmicom trojice praščića, koji su nadmudrivši zločestog vuka smislili i pjesmicu koju otad rado pjevaju i ako pažljivo slušate možete je čuti dok šetate šumom:

 "Tko se boji vuka još, tri za groš, tri za groš. Vuka se ne bojim ja, tra-la-la-la-la!"