Awassi ovce u Gorskom kotaru

Nakon što je tijekom protekle četiri godine vrlo uspješno na području Općine Fužine, točnije u Ličkom polju, pokrenuo uzgoj škotskog goveda vrste crveni angus te na 100 hektara površine realizirao uzgoj zobi i raži, riječki poduzetnik Željko Mihelić planira od sljedeće godine iskorak prema novoj goranskoj sredini, točnije Općini Ravna Gora. Naime, njegovo poduzeće »Vitek« d.o.o. Lič ovog je ljeta u zakup uzelo 57 hektara pašnjaka na području Stare Sušice, govori Mihelić.

»Tu namjeravamo uzgajati awassi ovce, vrstu izraelske ovce poznate po izuzetno kvalitetnom mlijeku. U planu je, uz pomoć Izraelaca koji su jako zainteresirani za ovaj projekt, kupnja oko 300 takvih ovaca te osnivanje matičnog stada za cjelokupno područje bivše države, osim Makedonije gdje ta vrsta već postoji. Nadamo se da će nam pomoći Primorsko-goranska županija čiji bi nam prostor u bivšem Zavodu za krumpir idealno došao za dvije štale u koje bismo smjestili te ovce. Bude li sve išlo po planu početkom sljedeće godine ušli bismo u taj projekt koji bi u prvoj fazi značio zapošljavanje bar četvero ljudi, a uložili bismo kao firma oko dva milijuna kuna za koje vjerujem da bi nam se brzo vratili, jer bi iz našeg matičnog stada tim awassi ovcama opskrbljivali ostala područja bivše države, osim Makedonije«, rekao je Mihelić.

Pik na Staru Sušicu

- U Županiji, koliko smo uspjeli saznati u trenucima kad je većina ljudi na godišnjem odmoru, još nisu primili nikakav službeni dopis vezan uz iznajmljivanje tog prostora, ali u načelu nemaju ništa protiv takve ideje vezane uz korištenje njihovog zemljišta, tim više što se, saznajemo, priprema natječaj za zakup tog prostora. Sudeći po tome »Vitek« d.o.o. moći će najvjerojatnije realizirati svoju zamisao te pokrenuti u Staroj Sušici poslove vezane uz uzgoj awassi ovce.

Riječ je o, u svijetu ovčarstva, jednoj od najcjenjenijih vrsta ovaca. Ime joj potječe od naziva istoimenog beduinskog plemena, a zavičaj joj je Bliski istok (Jordan, Egipat, Sirija, Iran, Irak, Izrael...). Ovoj vrlo kvalitetnoj rasi ovce Izraelci su tijekom pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća posvetili brojna istraživanja zahvaljujući kojima je došlo do unaprjeđenja, razvoja i rasta populacije awassi ovce koja se danas smatra jednom od najvitalnijih, najljepših i ekonomski najisplativijih vrsta. Ženke dosežu težinu od 55 - 75 kg, a mužjaci od 80 do čak 125 kilograma.

Prepuna mlijeka i mesa

Awassi ovca uzgaja se ponajprije zbog mlijeka, pri čemu je prosječna mliječnost u Izraelu u najboljim stadima između 400-500 litara mlijeka od kojeg se, uz direktnu prodaju, može izrađivati i vrlo kvalitetan sir. Tercijarni proizvod je vuna koje po prosjeku grlo daje oko 2 do 2,5 kg, a ova vrsta vrlo je zanimljiva i kao izvor hrane. Naime, awassi ovce sav loj talože u repu pa stoga u drugim dijelovima tijela gotovo i nemaju masnih naslaga, zbog čega im je meso izvrsne kvalitete pa je, primjerice, na području Bliskog istoka meso ove rase znatno skuplje od mesa ostalih vrsta ovaca.

Iako joj je domovina Bliski istok, awassi ovca prilagodljiva je i drugačim zemljopisnim uvjetima pa je tako već niz godina prisutna u Makedoniji čiji su stočari ostvarili zaista sjajne rezultate zabilježivši čak i za Izraelce fantastičan prinos od 634,5 litara mlijeka po grlu! Upravo zbog dobrih makedonskih iskustava Izraelce zanima širenje ove lijepe životinje i na ostala područja Balkana pa stoga Željko Mihelić i »Vitek« imaju dobru priliku biti prvi u Hrvatskoj koji će uz stručnu pomoć uzgajati awassi ovce.

Prilagodljiva i na niske temperature

Temeljno pitanje koje mnogi postavljaju je može li se ova pustinjska ovca prilagoditi klimatskim uvjetima Gorskog kotara. Željko Mihelić, koji se sa sličnim sumnjama susreo i pri uvođenju goveda vrste crveni angus, koji bez problema, kako je najavljivao, na otvorenom podnose goranske zime, tvrdi da će isto biti i s awassi ovcama: »Svi pustinju zamišljamo s ekstremno visokim temperaturama, a manji broj ljudi zna da su noći vrlo hladne. Awassi ovca stoljećima živi u tim uvjetima i prilagođava se i visokim i niskim temperaturama. Naravno, određeno vrijeme prilagodbe bit će joj potrebno, ali ne sumnjam da će i Gorski kotar postati područje u kojem ova vrsta može živjeti«, smatra Mihelić.

Autor: Marinko Krmpotić