Pšenoraž

Pšenoraž (tritikale) je sitnozrna žitarica, križanac pšenice (Triticum) i raži (Secale). Stvoreni su brojni kultivari koji imaju bolji aminokiselinski sastav od raži, a po sadržaju energije je slična pšenici. Raž kao i pšenica ima znatnu količinu enzima fitaze te je bolji izvor dostupnog fosfora nego ostale žitarice. U pravilu, u hrani pilića do 4 tjedna starosti može sudjelovati sa 2 %, a starijih 15 % te kokši 10 %, odnosno, može zamijeniti 1/3 pšenice i 1/2 kukuruza u hrani odraslih kategorija domaćih životinja. Zelena masa krmnih sorti pšenoraži je nježna i sladunjava, zbog čega ju stoka vrlo rado jede. Intenzivno busanje te rani i ubrzani proljetni porast uzrokuju zasjenjenje tla i onemogućavaju rast korova, pa upotreba herbicida i nije potrebna.

Agroekološki uvjeti za uzgoj pšenoraži

Pšenoraž je jako prilagodljiva, dobro uspijeva i u sušnim područjima. Pokazuje dobru otpornost prema niskim temperaturama, pa dobre rezultate postiže i u planinskim područjima. Prezimljava bolje od pšenice, otpornija je na nagla otapanja snijega i pojavu ledene kore.

Agrotehničke mjere uzgoja pšenoraži

Plodored

Kao i ostale žitarice pšenoraž ne podnosi proizvodnju u monokulturi. Na istu parcelu dolazi nakon tri godine. Najbolji rezultati u proizvodnji postižu se sjetvom nakon kultura koje ranije napuštaju tlo, npr. nakon suncokreta, ranih hibrida kukuruza, krumpira, graška i višegodišnjih travno-djetelinskih smjesa.

Obrada tla

Osnovna i dopunska obrada tla identična je obradi tla za sjetvu pšenice. Oranje se treba obaviti na 25-30 cm dubine, a predsjetvenom pripremom tla treba stvoriti što idealnije uvjete za sjetvu. Ako je moguće, sjetveni sloj treba biti orašasto mrvičaste strukture. Kao i sva strna žita traži kvalitetnu obradu zemljišta kojoj treba posvetiti dosta pažnje s obzirom na to da pšenoraž ima slabo razvijen žiličast korijen slabe usisne moći.

Gnojidba

Pored kvalitetne obrade, predsjetvene pripreme i sjetve, bez mineralnih gnojiva nema visokih i kvalitetnih prinosa, s tim da je obavezno obaviti analizu zemljišta, a na osnovu rezultata analize unijeti potrebna hraniva. Orijentacijske količine mineralnih gnojiva kreću se oko 300 kg/ha NPK (8:16:24), a za prihranu koriste se dušična lako topljiva gnojiva u rano proljeće.

Primjer gnojidbe pošenoraži:

• u osnovnoj obradi: 300 kg /ha NPK 7-20-30,
• prva prihrana u fazi proljetnog kretanja vegetacije: 200 kg/ha KAN-a,
• druga prihrana u početku klasanja: 150 kg/ha KAN-a.

Sjetva pšenoraži

Optimalni je rok sjetve prva polovica listopada. Sjetvena je norma 450-500 klijavih zrna/m2, odnosno 200-220 kg/ha sjemena. Dubina sjetve kreće se od 3 do 5 cm (na težim tlima: pliće, a na lakšim tlima: dublje).

Žetva pšenoraži

Žetvu obavljamo kad vlaga zrna padne na približno 13 %, što se događa pri kraju žetve pšenice. Prinosi pšenoraži mogu biti i 5 t/ha. Žetva se vrši na prijelazu voštane u punu zrelost, a način žetve zavisi od stupnja polegljivosti usjeva. Sorte za zrno imaju čvrsto i nisko stablo, pa ne polegnu, dok krmne sorte koje imaju visoko stablo u vremenu sazrijevanja jako polegnu. Prinosi su izuzetno visoki uz odgovarajuću agrotehniku.

Izvor:

• Savjetodavna služba u biljnoj proizvodnji

Jara pšenoraž sije se u proljeće od polovice veljače do sredine ožujka. Ima kraću vegetaciju od ozime i slabije busa. Ima kraći stadij jarovizacije od ozime i otpornija je na visoke temperature i sušu te daje kvalitetnije zrno.

Ozima pšenoraž sije se u jesen (listopad) te prezimljuje u fazi nicanja do busanja, ima dužu vegetaciju od jare, jače busa i otpornija je na niske temperature.