Pistacio

Pistacio je drvenasta kultura koja pripada porodici rujevki (Anacardiaceae). Radi se o listopadnoj kulturi, uz iznimku jedne zimzelene sorte. Potječe iz jugozapadne Azije, odakle se raširila po cijelome svijetu. Pistacio zadržava grmoliku formu ili formu niskog drveta, a prilagođen je toplijim uvjetima klime te se na našim prostorima uzgaja u primorju. Prema arheološkim nalazima pistacio se uzgajao već prije 9.000 godina, što ukazuje na njegovu veliku gospodarsku korist.

Morfološke osobine pistacija

Pistacio je grmolika voćna vrsta. Može narasti do 10 m i imati životni vijek od 100 godina. U konvencionalnoj se proizvodnji teži nižim uzgojnim oblicima radi lakše berbe, a najbolji se rod ploda može očekivati u dvadesetoj godini. Kora drveta je sivkasta, listovi su tamnozeleni, neparno perasti. Mlađe su grane smeđe boje. Na jednoj se peteljci nalazi tri do pet ovalih listova. Cvjetovi su sitni, smješteni u metličaste cvatove, a cvjetanje se odvija tijekom ožujka, prije listanja. Korijen je razgranat i može prodrijeti u tlo i do 7 metara. Plod pistacija je koštunica, duga 1 do 2 cm i široka 2 cm. Obavijen je kopulom bež boje koja lagano puca tijekom sazrijevanja ploda. U koštunici je smještena jestiva zelenkasta sjemenka.

Agroekološki uvjeti uzgoja pistacija

Temperatura

Pistacio je biljka toplog podneblja i u našim područjima najbolje rezultate uzgoja postiže u uvjetima mediteranske klime. Ipak, nije osjetljiv na niske temperature. Može pretrpjeti velike temperaturne amplitude od -30 °C do + 42 °C i uzgajati se na terenima do 1.200 m n/v.

Voda

Radi se o kulturi koja traži osunčane prostore te može izdržati dugu sušu i visoke temperature. Korijen prodire duboko i omogućuje iskorištavanje vode i na velikim dubinama u tlu. Preporuča se saditi na dobro dreniranom tlu.

Tlo

Budući da razgranati korijen raste duboko, pistacio nema prevelike zahtjeve prema tlu. Treba imati na umu da se radi o dugoživućoj kulturi kod koje se prerađivanje ne preporuča pa je pistacio potrebno odmah zasaditi na teren na kojem je planiran uzgoj. Pogoduju mu duboka i glinena tla.

Sadnja pistacija

Kako bi se postigle najbolje uzgojne osobine, pistacio se kao ostale voćne vrste, preporučava saditi cijepljenjem. Sadnju je najbolje obaviti u jesen, kako bi se do proljeća mlada biljka mogla pripremiti i razviti korijen. Budući da se radi o dvodomnoj vrsti, potrebno je obratiti pažnju da se u nasadu u stabla sa ženskim cvjetovima, nalazi i stablo s muškim cvjetovima kako bi se omogućilo oprašivanje. „Muška“ i „ženska“ stabla mogu se razlikovati oblikom lista – „muški“ su listovi tamnozelene boje s duguljastim listićima, a „ženski“ svjetlozeleni s velikim ovalnim listićima.

Berba i prinos pistacija

Pistacio obično donosi plod u desetoj godini ukoliko je biljka uzgojena iz sjemena (sjemenjak), a u petoj ukoliko je biljka cijepljena. Plodovi sazrijevaju od srpnja do kolovoza. Rod se može očekivati svake godine, a biljka obilno rodi svake treće do pete godine. Smatra se da starija stabla mogu dati 50 kg ploda s ovojem, odnosno 30 kg ploda bez ovoja.

Uporaba pistacija

Sjeme pistacija je izuzetno hranjivo. Sadržava 20% proteina, 50% masnog ulja, 20% ugljikohidrata i 2% vlakana. Od minerala sadržava kalij, kalcij, magnezij i željezo, a znanstveno je dokazan njegov utjecaj na smanjenje rizika od srčanih bolesti. Obično se konzumira u svježem stanju, a često se koristi i u industriji proizvodnje sladoleda, maslaca i drugih prerađenih i konditorskih proizvoda. Budući da ima okruglu krošnju i raste u formi grma, smatra se vrlo dekorativnom kulturom.

Izvor:

• Tolić, I.: Gospodarske i druge vrijednosti vrsta roda pistacija, Šumarski list br. 9, 2003. (pristupljeno 12. ožujka 2014.)