Ogrozd

Ogrozd pripada porodici kamenika (Grossulariaceae). To je grm srednjeg rasta koji počinje roditi druge godine, a punu rodnost daje s 5-8 godina. U prosjeku živi oko 15 godina, no može doživjeti i 20.

Agroekološki uvjeti

Temperatura

Otporan je na niske temperature, te u vrijeme dubokog zimskog mirovanja izdrži i do -25 °C, a izmrzava na -35 °C. Ipak, ne pogoduju mu nagla zahlađenja u vrijeme cvatnje jer mogu dovesti do smanjenja uroda i do formiranja sitnijih plodova. Osjetljiv je i na ljetne visoke temperature kada se javlja palež lišća.

Voda

Ogrozdu je dovoljno 800 mm oborina u godini ali pravilno raspoređenih što se može postići i određenim sistemom navodnjavanja.

Tlo

Daje dobre rezultate ako je uzgojen na težem, ilovasto-pjeskovitom tlu koje je umjereno vlažno i hladno i u kojem se ne zadržava voda. Ne podnosi pjeskovita i jako topla tla.

Izbor položaja za podizanje nasada

Najpovoljniji su zasjenjeni položaji izloženi cirkulaciji zraka i zaštićeni od jakih vjetrova.

Priprema tla za sadnju

Tlo za uzgoj ogrozda treba biti dobro drenirano, nezakorovljeno i obrađeno barem 40 cm duboko. Zaorava se 500 kg/ha NPK gnojiva u omjeru 7:20:30. Nakon dubljeg zaoravanja mineralnih gnojiva unosi se i pliće zaorava 10 t stajskog gnojiva.

Razmnožavanje

Ogrozd se može razmnožavati sjemenom, zrelim ili zelenim reznicama i položenicama. Ožiljeni izbojci ili reznice trebaju biti godinu do dvije u rasadniku prije nego se posade u plantažne nasade.

Sadni materijal

Kako bi se postiglo dobro ožiljenje, treba izabrati odrvenjene jednogodišnje ljetoraste i odrezati ih od matične biljke u jesen prije no opadne lišće. Reznice se krate na 30 cm i sade duboko u brazde ili jarke na razmaku 0,6-0,75 m između redova i 8-15 cm u redu. Pupoljci i trnje u donjem dijelu uklanjaju se, a ostavlja se 4-5 vršnih pupova.

Podizanje nasada

Sadi se u jesen ili, ako je vrijeme prikladno, zimi, a iznimno u proljeće. Sade se ožiljeni izdanci ili rezice, stare dvije ili tri godine ili jednogodišnje, ako su razvijene. Sade se nešto dublje no što su bili nagrnuti zbog ožiljavanja. Poslije sadnje izbojci se orežu na 3-5 okaca. Na jako osunčanim mjestima ogrozd se sadi kao međukultura ili se u njegov nasad posadi nekoliko redova voćaka radi sjene. Ogrozd se može uzgajati u obliku grma, kordona ili žive ograde (špalira). Najčešće se uzgaja u obliku grma na razmaku 1,3-1,5 ili 2-3 m.

Održavanje nasada

Obrada tla sastoji se od uništavanja korova i razbijanja pokorice 4-5 puta godišnje. Navodnjavanjem se tlo održava vlažnim i hladnim. Nasad se nasipa malčevima raznih vrsta u sloju od 12-15 cm. Gnoji se prema rezultatima analize tla i lista, sa 250-30 kg dušićnih i kalijevih gnojiva i 300-400 kg fosfornih gnojiva. Svake druge do treće godine dodaje se 30-60 t stajskog gnojiva ili se zaoravaju biljke za zelenu gnojidbu. Gnojidba kalijem treba biti pojačana jer je ogrozd osjetljiv na njegov nedostatak.

Rezidba se sastoji od skraćivanja razvijenih ljetorasta na polovicu ili trećinu duljine, uklanjaju se slabo razvijene, stare i zakržljale grane kao i one koje su slabo rodne. Na grmu se ostavi 6-8 grana, starih 3-6 godina s više rodnih grančica koje daju glavni rod, a žive prosječno 2-4 godine.

Berba i skladištenje

Ogrozd sazrijeva od početka srpnja do sredine kolovoza. Bere se kad je plod zelenkast, a često se u toj fazi beru i sorte čiji je plod crvene boje. Berba se obavlja ručno, a ubrani plod ne smije se ostaviti na suncu jer se lako kvari. Plodovi se sortiraju za vrijeme berbe i stavljaju u ambalažu koja je ista kao i kod ribiza. Ogrozd se može čuvati 1-3 dana u skladištima s prozračivanjem.

Izvor: dipl.ing. B. Volčević; Jagoda, malina, kupina; Bjelovar, 2005.

Ogrozd hibridni nastao je križanjem crnog ribiza i ogrozda, a ime je dobio po početnim slovima njemačkih naziva za crni ribiz (schwarze Johannisbeere) i ogrozd (Stachelbeere).

Novi hibrid je naslijedio sva dobra svojstva obje vrste: veliku količinu vitamina i minerala i otpornost na bolesti, pa ga nije potrebno tretirati zaštitnim sredstvima. Cvjeta u prvoj polovici travnja, samooplodan je i bere u srpnju. Plodovi su krupniji nego kod ribiza, a stabljike su bez trnja.

Uspijeva i na sjenovitom položaju, pa se može saditi i ispod voćaka. Za sadnju se koriste ožiljene reznice. Sadi se u jesen i u rano proljeće s međurednim razmakom od 3 m, a u redovima 0,7 – 1 m što znači da se po hektaru se može imati 3 333 – 5 600 sadnica. Prinos po grmu u prve 4 godine iznosi oko 3,6 kg.