Kelj pupčar

Kelj pupčar ima stabljiku visoku 60-80 cm sa spiralno raspoređenim listovima na dugim peteljkama, koji rastu uzduž stabljike. U pazušcima listova razvijaju se male glavice (pupovi), promjera 3-5 cm. Pod utjecajem niskih temperatura ukusnost za jelo mu se povećava. S primjenom dušikovih gnojiva u prihrani treba biti oprezan da se ne produži njegova vegetacija i da plodovi ne ostanu rastresiti. Uzgaja se iz presadnica koje se uzgajaju u zaštićenom prostoru u proljetnom razdoblju. Poslije se može uzgajati u plastenicima ili na otvorenome. Sadi se u sklopu 75 x 45 cm, a kao spororastuća vrsta zahtjeva hladnija ljeta i veći postotak vlage u zraku. Mladu biljku treba zagrnuti zemljom kako bi bila otporna na vjetrovito vrijeme. Potrebno je navodnjavanje u tijeku toplih ljetnih mjeseci jer pomanjkanje vlage onemogućuje pravilan razvoj pupova te će ostati sitni, gorki i nepodobni za jelo. Tijekom rasta redovno se obavlja navodnjavanje, međuredna kultivacija i jedna prihrana. Da bi se poticao rast glavica u pazušcima listova, mora se odrezati vršni pup na biljkama najkasnije do početka rujna. Bere se u više navrata i to odozdo prema gore jer tako i dospijeva. S berbom se počinje potkraj studenog, a berba traje kroz cijeli prosinac i siječanj. U unutrašnjosti RH se mogu brati i pod snijegom jer bez oštećenja podnosi temperaturu i do -10 °C, kroz kraće vrijeme. Za niskih temperatura biljka sama štiti pupove od izmrzavanja spuštanjem listova. Smrznute pupove ne treba brati, oni se ostavljaju na biljci da se odmrznu.

Izvor: prof.dr.sc. N. Parađiković i suradnici; Osnove proizvodnje povrća; Koprivnica, 2011.