Bijeli korijen, vrtni turovac

Bijeli korijen, vrtni turovac slabo je poznato povrće. Masovnim monokulturnim uzgojem druge vrste povrća istisnule su ga s tržnica, većinom zbog činjenice da se korijen, glavni jestivi dio biljke, lako lomi pri strojnom vađenju čime mu se umanjuje trajnost i tržna vrijednost. Zbog velike količine vlakana i malo kalorija, turovac povoljno utječe na regulaciju probave što ga čini namirnicom prikladnom za sve dobne skupine.

Uzgaja se zbog zadebljalog korijena, koji je po hranjivoj vrijednosti sličan crnom korijenu, a ponegdje se koristi i mlado lišće i cvjetna stabljika u drugoj godini. Dvogodišnja je biljka korijena dugog 15 – 30 cm s 2 – 3,5 cm promjera. U provodnim snopovima ima lateks, koji na zraku posmeđi, ali nakon kuhanja tkivo je opet bijelo. U vegetativnoj fazi na skraćenoj stabljici ima rozetu lišća, koje po obliku podsjeća na poriluk, po kojem je vrsta dobila ime. Cvjetovi su u glavičastim cvatovima ružičaste do ljubičaste boje. U 1g ima 60 – 90 plodova, koji su ujedno i sjeme.

Agroekološki uvjeti za uzgoj bijelog korijena

Temperatura

Minimalna temperatura klijanja je 5 °C, a optimalna za rast u vegetativnoj fazi 16 – 20 °C. Razvijena biljka dobro podnosi niske temperature i u nas može prezimtiti bez zaštite.

Voda

Iako podnosi sušu, redovito zalijevanje omogućit će razvoj sočnijeg korijena i spriječiti razvoj vlaknaste strukture. 

Tlo

Bijeli korijen najbolje uspijeva na lakšim tlima neutralne ili blago alkalične reakcije.

Agrotehničke mjere uzgoja bijelog korijena

Plodored

Bijeli korijen zauzima površinu gotovo cijele godine. Najmanje 5 godina ne smije se sijati na istu površinu. Najbolje predkulture su žitarice ili krumpir.

Obrada tla

Tlo se duboko obrađuje uz primjenu podrivača u zimu, a predsjetvena se obrada obavlja u proljeće.

Njega nasada

U fazi početnog sporog rasta nije preporučiva međuredna obrada jer su u to vrijeme biljke vrlo osjetljive. Kada se biljke bolje razviju, potrebne su još dvije kultivacije uz prihranu. Kad razvije nekoliko listića, razrjeđuje se u redu na razmake oko 8 - 10 cm biljka od biljke.

Gnojidba

U predsjetvenoj pripremi ili još pri jesenskoj obradi gnoji se kalijevim i fosfornim gnojivima, a dušik se dodaje u dvije prihrane, prvi put kada počne intezivniji rast, a drugi put početkom kolovoza. Za prinos korijena od 20 t/ha gnoji se s 110 kg/ha dušika, 45 kg/ha fosfora i 150 kg/ha kalija.

Sjetva bijelog korijena

Može se sijati i nešto ranije od crnog korijena, u veljači i ožujku, na međuredni razmak 30 – 50 cm i 10 – 15 cm u redu. Sije se na otvoreno u rano proljeće, na sunčanu gredicu, za jesensku berbu, ili u ranu jesen za proljetnu berbu. Bolje uspijeva i veći prinos daje za hladnijih ljeta. 

Berba i skladištenje bijelog korijena

Berba je ovisno o vrsti i vremenskim prilikama za 120 - 150 dana. Prilikom berbe potrebno je obratiti pozornost na činjenicu da korijen može biti duboko u zemlji i da se lako lomi, a oštećen znatno kraće zadržava svježinu. Zbog sporog rasta u vegetativnoj fazi korijen je prikladan za vađenje tek u listopadu i studenom, a ako zemlja nije smrznuta može se vaditi i tijekom zime. Uz dobru njegu tijekom vegetacije može se postići prinos od 25 t/ha.

Izvor:

• R. Lešić, J. Borošić, I. Buturac, M. Ćustić, M. Poljak, D. Romić; Povrćarstvo; Čakovec, 2002.
• R. Lešić, P. Pavlek, J. Borošić; Povrće iz vlastitog vrta; Zagreb, 1983.