Lovor

Lovor (Laurus nobilis) je višegodišnja biljka iz porodice lovora (Lauraceae), najviše rasprostranjena na području Mediterana. Osobito su je štovali Grci i Rimljani - nagrada na godišnjem atletskom natjecanju u čast boga Apolona, bila je kruna od lovorovog vijenca. Rimska je kultura lovor prigrlila kao simbol pobjede, a grane lovora i danas se nalaze na grbu Republike Grčke. Latinski naziv za lovor - Laurus nobilis dolazi od latinske riječi laurus = hvaljen i nobilis = plemenit. List lovora čest je dodatak raznim jelima koje obogaćuje svojom osobitom aromom.

Morfološke osobine lovora

Lovor je drvenasta višegodišnja zimzelena kultura. Raste u formi grma, a može narasti od 10 do 15 m. Listovi lovora su duguljasti, prema vrhu zašiljeni te dorzoventralni, odnosno može se razlikovati gornja i donja strana (lice i naličje). Listovi su dugi 8 do 12 cm, široki 3 – 5 cm. Lovor cvjeta sitnim, prljavobijelim do žutim cvjetovima. Budući da se radi o dvodomnoj biljci, stablo može nositi muške ili ženske cvjetove. Plod je koštunica, ovalnog oblika, crne boje, a nastaje oplodnjom iz jednog cvijeta. Sadržava samo jednu sjemenku.

Agroekološki uvjeti uzgoja lovora

Temperatura

Lovor je mediteranska kultura kojoj odgovaraju sunčani položaji. Ipak, tijekom ljetnih dana, potrebno ga je zaštititi od predugog izravnog sunčevog svjetla i osigurati sjenu. Može ga se uzgajati do 400 m n/v.

Voda

Zahtjevi lovora prema vodi nisu veliki, ali potrebno ga je redovito zalijevati. Nakon zalijevanja tlo treba ostaviti neko vrijeme da upije vodu, budući da na previše vlažnom tlu lovor neće uspijevati. Redovno zalijevanje utjecat će na pravilan razvoj korijena, koji će na taj način postati razgranat i rasti dovoljno duboko kako bi osigurao stabilnost biljci.

Tlo

Lovor zahtjeva dobro drenirano tlo. Raste sporo, ali se radi o dugovječnoj kulturi. Vodu je svakako potrebno redovno dodavati.

Tehnologija uzgoja lovora

Lovor izvorno potječe sa stjenovitih padina Grčke, ali dobro se prilagođava uzgoju kao kućna biljka te ga je moguće uzgajati na balkonu ili u žardinjerama. Preporuka je za prihranu koristiti tekuće gnojivo ili granule sa sporo otpuštajućim hranjivima.

Razmnožavanje lovora

Razmnožavanje lovora može biti generativno i vegetativno. Lovor se generativno razmnožava sjemenkama koje nastaju u plodovima, a vegetativno uporabom reznica ili položenica.

Sjetva/sadnja lovora

Sjeme za generativno razmnožavanje lovora, odnosno sjetvu, potrebno je prikupiti u jesen. Ukoliko nije prikupljeno vlastito sjeme, već kupljeno ili osušeno, potrebno ga je potopiti u toplu vodu 24 sata prije sjetve. Ukoliko se planira uporaba reznica, njih je potrebno uzeti krajem ljeta. Moguća je i uporaba položenica, ali iako se često radi o učinkovitijem postupku, razvoj biljke iz položenice svakako će teći sporije nego kod razvoja biljke iz reznica.

Berba lovora

Lišće lovora moguće je brati tokom cijele godine. Može se držati i osušeno, ali u slučaju dugog stajanja, izgubit će jačinu okusa. Najduže bi ga trebalo držati osušeno godinu dana.

Uporaba lovora

Lovor se koristi kao dodatak jelima, kojima daje ugodnu aromu, a vadi se prije posluživanja. Također, utječe na smirivanje želuca i olakšavanje nadutosti, a potiče aktivnost imunološkog sustava. Lovorovo se ulje koristi za ublažavanje reumatskih tegoba. U farmaceutskoj se industriji koristi u izradi sapuna, krema, parfema i slično, a ima baktericidno, antiseptičko i fungicidno djelovanje.

Izvor:

• Mihovilović, I.: Proizvodnja i prerada ljekovitog i aromatičnog bilja, pdf (pristupljeno 17. ožujka 2014.)
• http://apps.rhs.org.uk/advicesearch/Profile.aspx?pid=251 (pristupljeno 17. ožujka 2014.)
• http://www.organicgardening.com/learn-and-grow/flower-power-bay-laurel?page=0,0 (pristupljeno 17. ožujka 2014.)