Lupina bijela slatka

Sinonim: - | Engleski naziv: White lupin | Latinski naziv: Lupinus albus L.

Lupina bijela slatka

Lupina bijela slatka uzgaja se za proizvodnju zelene mase i sjemena. Sjeme lupine sadrži 38 – 52 % bjelančevina, 26 – 39 % ugljikohidrata, 5 – 20 % masti i oko 3,5 % mineralne tvari. U zelenoj masi ima oko 18 % bjelančevina. Pored korisnih sastojaka, bijela lupina sadrži i neke štetne sastojke poput alkaloida lupinina, lupinidinina i lupanina, koji joj ograničavaju širu primjenu u ishrani stoke. Najmanji sadržaj alkaloida je u žutoj lupini, u plavoj je nešto veći, a u bijeloj najveći. Slatka lupina sklona je gljivičnim i bakterijskim oboljenjima. U poljoprivrednoj proizvodnji zastupljene su tri jednogodišnje vrste: plava (uskolisna) lupina, žuta lupina i bijela lupina. Zelena masa slatkih sorata može se koristiti za hranidbu stoke u fazi pune cvatnje jer je tada sadržaj alkaloida najmanji. Biljna masa lupina se može silirati u fazi nalivenih mahuna.

Morfološka svojstva bijele slatke lupine

Bijela lupina je jednogodišnja biljka razgranate stabljike, visoke do 1,5 m. Korijen je vretenast, dobro razvijen, razgranat i duboko prodire u tlo. Ima veliku moć upijanja hranjiva i vode. Korijen lupine na sebi ima kvržice koje su sposobne vezati dušik iz zraka i tako obogatiti tlo ovim važnim hranjivom, koje se inače dodaje kao gnojivo. Na taj se način, nakon zaoravanja zelene mase lupine, tlo može obogatiti sa 180 – 200 kg dušika/ha.

List je sastavljen od 7 – 9 izduženih ovalnih jajastih plojki. Cvjetovi su bijeli, rjeđe sivi ili svijetloplavi i leptirasti kao kod ostalih leguminoza, a oprašivanje se obavlja uglavnom samooplodnjom. Plod je kožasta mahuna različite veličine i oblika. U mahuni se nalazi nekoliko sjemenki različitog oblika, boje i krupnoće. Sjeme je krupno, s masom 1 000 zrna od 400 – 450 grama. Dužina vegetacije iznosi 90 – 140 dana.

Agroekološki uvjeti za uzgoj bijele slatke lupine

Lupine su biljke umjereno tople klime, iako se mogu uzgajati i u hladnijim sjevernim predjelima. Potrebe za vlagom su umjerene. Osjetljiva je na visoke temperature i nedostatak vode u fazi cvatnje, formiranja mahuna i nalijevanja sjemena kada suša može uzrokovati značajno smanjenje prinosa. Ako se lupine posiju na vrijeme, dobro razvijen korijenov sustav može biljku opskrbljivati vodom iz dubljih slojeva tla, pa se mogu umanjiti posljedice suše. Najbolje uspijeva na pjeskovitim i glinasto pjeskovitim tlima siromašnim kalcijem (kisela tla). Mogu se uzgajati na različitim tipovima tala poput onih manje plodnih s obzirom na to da mogu koristiti hranjiva i iz teže topivih oblika. Lupine su tolerantnije na kiselost tla u usporedbi s ostalim mahunarkama.

Agrotehničke mjere pri uzgoju bijele slatke lupine

Plodored

Lupina se uzgaja u plodoredu, iako dobro podnosi monokulturu. Odličan je predusjev za gotovo sve ratarske usjeve. Najbolji predusjevi za lupinu su okopavine i strne žitarice. Mogu se sijati kao glavni i naknadni usjev i za proizvodnju kvalitetne krme.

Obrada tla

Obrada tla je ista kao i za ostale jare kulture (npr. soju). Iako lupine dio svojih potreba za dušikom podmiruju iz simbioznog odnosa s kvržičnim bakterijama, potrebna je i gnojidba mineralnim gnojivima.

Gnojidba

Količina hranjiva ovisi o predusjevu, sorti, plodnosti tla. Lupine za proizvodnju sjemena gnoje se sa 30 - 40 kg/ha dušika, 80 - 90 kg/ha fosfora i 90 - 100 kg/ha kalija. Za proizvodnju zelene mase treba dodati 60 - 80 kg/ha dušika.

Sjetva bijele slatke lupine

Lupina se može sijati i u smjesi sa silažnim kukuruzom, sirkom ili sudanskom travom te silirati. Lupine za sjeme siju se širokoredno na međuredni razmak od 45 ili 50 cm ili 24 – 30 cm. Za proizvodnju zelene krme i zelenu gnojidbu siju se na razmak redova od 15 cm. Bijela lupina se sije u sklopu od 50 do 65 biljaka/m2, a žuta i plava 80 do 90 bilj/m2. Obično se sije 150 – 210 kg sjemena lupine po hektaru.

Za lupinu namijenjenu zelenoj gnojidbi potrebno je 180 – 200 kg/ha sjemena. Sije se na dubinu od 3 – 5 cm na lakšim tlima i 2 – 4 cm na težim tlima. Neposredno pred sjetvu potrebno je sjeme tretirati nitraginom (kvržišnim bakterijama) jer se tako može povećati prinos i do 36 %, uz manju količinu gnojidbe dušikom.

Lupina se zaorava krajem cvatnje ili početkom zametanja sitnih boba. Usjev se prethodno povalja i isjecka tanjuračom. Zaorava se na dubini od oko 15 cm. Ovisno o tlu, klimatskim uvjetima i agrotehnici, prinosi zelene mase kreću se od 20 – 80 t/ha. Lupina se gnoji prije sjetve s 40 – 50 kg/ha fosfora, isto toliko dušika i 100 – 120 kg/ha kalija.

Sklop

Ako je lupina zasijana u gušćem sklopu i brzo zatvori redove, korovi će se slabije razvijati. Ako se sije širokoredno, kontrola korova se može obaviti kultivacijom tijekom vegetacije. Žetva se obavlja adaptiranim žitnim kombajnom.

Izvor:

  • Dr. S. Mađar, dr. V. Kovačević, dr. I. Jurić; Postrne kulture - proizvodnja i korištenje - ; Sarajevo, 1984.
  • Gospodarski list

Lupina bijela slatka - Sorte

ukupno: 2, aktivno: 0, neaktivno: 2

MAKSIMIRKA

ZRINKA

Za pregled svih sredstava zaštite bilja za biljnu vrstu Lupina bijela slatka.