Sinonim: mak.: italijanski rajgras; slo.: mnogocvetna ljuljika; srp.: talijansi ljulj | Engleski naziv: Italyan Rye grass | Latinski naziv: Lolium multiflorum Lam. - syn. L. Italicum A. Br.
Ljulj talijanski (Mnogocvijetni ljulj) u našim uvjetima je najproduktivnija i najkvalitetnija trava na oranicama koja se sije kao čisti usjev ili u smjesama s crvenom djetelinom, lucernom i drugim djetelinama i travama. Koristi se u zelenom stanju za izravnu hranidbu te za proizvodnju sijena, sjenaže i silaže. Poslije košnje brzo se obnavlja i u povoljnim uvjetima može dati 3 i više porasta tijekom godine, a u uvjetima navodnjavanja i do 6 otkosa. Prinosi zelene mase iznose 40 – 80 t/ha, a sijena 12 t/ha i više.
Korijen je žiličast. Stabljika naraste 70 – 80 cm pa i više. Listovi su svijetlozelene boje s izrazito sjajnim naličjem. Cvat je klas, a klasići imaju osje. Sjeme je žuto-smeđe do sive boje i dužine od 5 do 6,5 mm. Masa 1 000 zrna iznosi oko 2,2 grama.
U jesenskom razdoblju podnosi niske temperature i do -10 °C. Zimske temperature izdrži do -20 °C. Najbolje uspijeva na srednje teškim, dubokim, umjereno vležnim tlima.
Obično se sije iza žitarica kao ozima kultura. Dobar predusjev su mu jednogodišnje mahunarke. Nakon skidanja predusjeva potrebno je odmah obaviti plitku obradu. Osnovno oranje i gruba obrada obavlja se krajem kolovoza ili početkom rujna. Fina priprema tla obavlja se pred sjetvu.
Ako se talijanski ljulj sije u smjesi s crvenom djetelinom, tada se sije u vrijeme sjetve crvene djeteline, krajem kolovoza i početkom rujna. Ako se sije kao čista kultura za proizodnju voluminozne mase onda se sije s 20 – 25 kg/ha sjemena. Ovisno o sklopu lucerne i crvene djeteline u drugoj, trećoj, a ponekad i prvoj godini korištenja, u lucerište i djetelište usijava se talijanski ljulj u količini od 5 – 10 kg/ha, pa se tako produžava vijek korištenja i povećava prinos. Kvalitetna krma dobije se košnjom do početka klasanja. Za proizvodnju krme, ovisno o svojstvima tla, usjev treba gnojiti za svaki otkos dušičnim gnojivima s ukupno 140 – 250 kg/ha dušika godišnje.
Za proizvodnju sjemena sije se u čistoj kulturi s 10 – 12 kg/ha sjemena na međuredni razmak od 25 cm. Žetva sjemena obavlja se kada je sjeme visoke vlažnosti jer se suho sjeme osipa kao i kod engleskog ljulja. U uvjetima Slavonije i Baranje to je obično krajem lipnja i u prvoj polovici srpnja. Kod vršidbe se ne preporučuje bunker kombajna napuniti do kraja jer se sjeme zbog vlažnosti zbije i teško istovari u prikolice. Osim toga, sjeme se zagrijava, pa ako duže stoji, može doći do pada klijavosti. Nakon žetve sjeme se odvozi na sušenje. Ako nema sušara, sjeme treba u vrlo tankom sloju staviti u natkriveni prostor i prevrtati kako ne bi došlo do zagrijavanja i pada klijavosti.
Po uklanjanju žetvenih ostataka tlo se gnoji dušičnim gnojivima u količini od 25 kg/ha jer se u drugom porastu može ostvariti, ovisno o vremenskim prilikama, prinos sjemena od 300 – 500 kg/ha.
Izvor: prof.dr.sc. M. Stjepanović, prof.dr.sc. Z. Štafa, prof.dr.sc. G. Bukvić; Trave za proizvodnju krme i sjemena; Zagreb, 2008.
ukupno: 12, aktivno: 6, neaktivno: 6
