Sinonim: mak.: francuski rajgras; slo.: visoka pahovka; srp.: ovsenica, pahovka | Engleski naziv: Tall oatgrass | Latinski naziv: Arrhenatherum elatius L.
Ljuj francuski (Pahovka rana) vrlo je rasprostranjena u prirodnim i sijanim travnjacima. Rasprostranjena je u Europi, sjevernoj Africi, sjevernoj Americi i Australiji. Ima visoku bioprodukciju mase i izuzetno je značajna za proizvodnju sijena na nizinskim i brdskim travnjacima. U svježem stanju malo je gorka, pa ju stoka nerado jede. Sije se u djetelinsko-travnim smjesama s lucernom, smiljkitom roškastom i crvenom djetelinom, kao i u travnim livadnim smjesama za košnju (ljuljevi, divlja djetelina, stoklasa). Prinosi zelene mase iznose do 60 t/ha, a sijena 12 t/ha.
Korijen je dobro razvijen, prodire duboko u tlo i formira kratki rahli busen. Stabljika je uspravna, glatka, sjajna, s malo lišća, brzo otvrdne te naraste do 150 cm i više. Listovi su ravni, 12 – 20 cm dugi, 4 – 8 mm široki, hrapavi s golim ili slabo dlakavim rukavcima. Cvat je metlica duguljastog oblika, dužine 25 cm, koja je prije cvatnje skupljena, a u cvatnji raširena, uspravna i s mnogo klasića. Dužina sjemena je 8 do 9 mm, a širina oko 2 mm.
Nakon sjetve se brzo razvija. U proljeće rano započinje s vegetacijom. Ponovni porast nakon košnje je dobar i vlati su bogatije lišćem jer prevladavaju vegetativni izdanci i prizemno dugo lišće. Najbolje uspijeva na lakšim do srednje teškim tlima dobre prozračnosti. Osjetljiva je na visoke podzemne vode, ali dobro reagira na navodnjavanje. Niske temperature podnosi slabije od vlasulje i mačjeg repka, tako da ju duže vrijeme s mrazom oštećuje, kao i niske temperature u proljeće. Sušu dobro podnosi. Cvjeta u jutarnjim satima, a ono počinje s vrha metlice prema dolje. Cvjetanje usjeva obično traje 14 do 15 dana.
Sjetvu treba obaviti krajem kolovoza i početkom rujna kada se obavlja i osnovna obrada tla; tada se u slijedećoj godini može očekivati dobar prinos voluminozne krme i sjemena. Sustav obrade tla je kao i za ozimne kulture. Iako se ova trava ponaša kao trave ozimo-jarog tipa, sjetvom u proljeće može se ostvariti niska proizvodnja sjemena. Za proizvodnju voluminozne krme najčešće se sije u smjesama s višegodišnjim mahunarkama (lucerna, smiljkita roškasta), kao i u drugim smjesama za kosidbu na svježim do umjereno suhim tlima. U smjesama za ispašu nije pogodna jer ne podnosi ispašu i gaženje, zbog čega se povlači iz tratine. Za proizvodnju sjemena usjev se koristi u drugoj i trećoj godini, ubraja se u rane trave, a u našim klimatskim uvjetima dozrijeva već sredinom lipnja. U brdskim uvjetima cvjeta krajem svibnja i početkom lipnja. Za proizvodnju sjemena gnoji se dušičnim gnojivima u količini od 60 – 90 kg/ha dušika. U čistoj kulturi za proizvodnju krme sije se s oko 50 kg/ha sjemena, a za proizvodnju sjemena sije se od 15 – 20 kg/ha na međuredni razmak 30 – 36 cm.
Za proizvodnju voluminozne krme (zelena masa, sijeno, konzervirana krma) treba ju kositi tijekom metličanja. Kada počinje cvjetati kvaliteta joj jako opada jer stabljika postaje gruba. Nakon košnje dobro se oporavlja. Najveće prinose daje u prvom porastu (oko 70 %), iako u povoljnim uvjetima može dati 2 - 4 porasta.
Sjeme nejednolično sazrijeva i jako se osipa, pa je važno utvrditi vrijeme početka žetve kako bi se gubici sjemena smanjili. Žetva se, kao i kod ostalih trava, izvodi kombajnom u vrijeme kada je sjeme u voštanoj i djelomično u punoj zrelosti, odnosno kada se sjeme s vrha cvata počinje slabo osipati (vlaga oko 41 %). Prinosi sjemena su od 800 – 1 200 kg/ha. Sjeme nakon žetve treba dosušiti.
Izvor: prof.dr.sc. M. Stjepanović, prof.dr.sc. Z. Štafa, prof.dr.sc. G. Bukvić; Trave za proizvodnju krme i sjemena; Zagreb, 2008.
ukupno: 2, aktivno: 0, neaktivno: 2
B-16
WENA
