Sve popularniji istarski agroturizam

Oko 400 objekata s 3100 kreveta, svrstanih u istarska agroturistička gospodarstva, u ovom trenutku ima pet posto više rezervacija nego lani, ali je boravak turista nešto kraći u odnosu na ranije godine«, rekao je Robert Baćac, direktor Ruralisa, konzorcija agroturizma i ruralnog turizma Istre.
Oko 85 posto agroturističkih kapaciteta prodaje se posredstvom agencija, a tek petnaestak posto gostiju dolazi individualno. Individualci dolaze nenajavljeno, pa se ni sada ne može procijeniti njihov udio u sezoni 2010.
»Popunjenost nam je dobra, ima dosta najava za špicu sezone, ali činjenica je da su boravci kraći nego lanjskih godina, što se jednim dijelom može pripisati i recesiji u Europi. Ljudi sada na našim agroturističkim gospodarstvima u prosjeku ostaju četiri dana, preko agencije do sedam, a nekada, kada smo tek kretali s tom vrstom ponude, gosti su nam znali ostajati i po dva tjedna. Danas više toga nema«, kaže Baćac, jedan od najzaslužnijih za to što je Istra svoje ruralne turističke kapacitete digla na visoku razinu.

Priča je poznata: istarski se agroturizam počeo razvijati prije petnaestak godina, točnije 1996., zahvaljujući trudu nekolicine Istrana što su uspjeli isposlovati povoljnije bankovne kredite. Ostalo je povijest i agroturizam je sada iznimno važan segment ponude tog poluotoka. Istodobno je podignuta i vrijednost cijelog odredišta. Nekada su se kuće u istarskoj unutrašnjosti mogle kupiti za nekoliko tisuća tadašnjih njemačkih maraka, danas se njihova vrijednost procjenjuje u stotinama tisuća eura. Lanjske je godine istarska agroturistička gospodarstva posjetilo 12.000 turista koji su ostvarili 125.000 noćenja. Domaćinstva, odnosno gospodarstva, prosječno su bila popunjena 92 dana, što je nerijetko bilo bolje i od njihovih kolega iznajmljivača na obali.
»Lani smo imali nekoliko zanimljivih situacija«, navodi Baćac, »da su ljudi koji su imali plaćen smještaj na obali došli na izlet u unutrašnjost Istre, pogledali ovdašnje smještajne kapacitete, vratili se na obalu samo da se odjave, da bi ostatak odmora proveli u nekom agroturističkom gospodarstvu.«
Gosti što se odmaraju u miru i tišini istarske unutrašnjosti vrlo rijetko odlaze na kupanje do obale, pogotovo ako je u sklopu objekta bazen.
Cijene nisu baš niske, dnevni najam kuće sa šest ležajeva, što je prosjek, stoji od 200 do 250 eura u špici sezone. Najelitnije kuće cijene se 700 eura dnevno i takve se najlakše prodaju, jer imaju svoju stalnu, probranu klijentelu. Ima, međutim, kuća sa samo dva do tri ležaja gdje dnevni najam stoji podnošljivijih 130 eura.
U posezoni cijene padaju za desetak do dvadesetak posto.
Nijemci su daleko najbrojniji konzumenti istarskog agroturizma, slijede Englezi, a lani je bilo i dosta Francuza. Takav vid odmora, međutim, gotovo da i ne zanima Talijane, jer nešto slično imaju i kod kuće, ali ni Slovence. Austrijanaca bi, s druge strane, zasigurno bilo mnogo više da se kvalitetno promidžbeno obrade.

Seoski turizam gostu nudi kupovne namirnice

Gosti najviše traže ruralne kuće za odmor, a u posljednje je vrijeme popularan i smještaj kod domaćina, 'ruralni B&B'. U ponudi su još i seoski obiteljski hoteli, odmori na vinskoj cesti i kušaonice. I seoski turizam Istre, kao i cijele države, na svojevrsnoj je prekretnici, odnosno pitanje je hoće li, kako je to na početku i zamišljeno, biti turizam malih serija, za manje grupe gostiju koji će konzumirati proizvode uzgojene na samom gospodarstvu, ili će se u potpunosti pretvoriti u 'masovku' (a sve ide prema tome) gdje će se gostima servirati kupovne namirnice. Iznajmljivači, nekad poljoprivrednici kojima je turizam bio dodatni izvor prihoda, brzo su, naime, zaboravili na obrađivanje zemlje čim su osjetili da im turizam donosi mnogo više novca uz puno manje truda.

Autor: Davor Verković