Sobe s pogledom na - kokošinjac!

Grad su odlučili zamijeniti selom, i nisu pogriješili. Iz Osijeka su se preselili u Bilje, a potom u Karanac. Oni su Gordana i Denis Sklepić, pioniri seoskog turizma u Baranji. Njihova priča se zakotrljala još 2000. godine kada su odlučili registrirati prve postelje.

Seoskim turizmom počeli su se baviti, reći će, sasvim spontano. Danas, pak, od toga isključivo živi ovaj bračni par sa sinom Stipanom u Karancu, mjestu u podnožju Banske kose, čije obronke prekrivaju čokoti vinove loze iz koje se cijedi najpoznatnija graševina.

Nekoliko dana zamijenili sa nekoliko godina na selu

"U Osijeku smo živjeli do prije 15 godina kada smo odlučili kupiti staru kuću na selu, da nam posluži kao vikendica." Prvo su u nju često navraćali prijatelji koji su se zadržavali preko vikenda, pa su onda poželjeli doći i njihovi prijatelji koji su smještaj namjeravali platiti. Tako se krug onih koji su htjeli provesti nekoliko dana na selu počeo širiti – prisjećaju se svojih početaka Sklepićevi.

Potaknulo ih je to na razmišljanje o registraciji seoskog gospodarstva te preseljenju iz Osijeka u Bilje kako bi se bavili, do tada, svojim osnovnim biznisom kojega su pokrenuli - poljoprivredno-veterinarskom ljekarnom, uzgojem peradi i proizvodnjom konzumnih jaja.

"Prve prave turiste doveo nam je prvi ravnatelj Javne ustanove Park prirode Kopački rit Joszef Mikuška. Bili su to promatrači ptica iz Austrije. Prilikom odlaska, pitali su nas koliko košta njihov boravak. Rekli smo da ništa ne moraju platiti jer smještaj nije registriran", kaže Denis.

Prvi seoski smještaj u Baranji

Presudilo je to te su napravili iskorak u svojoj karijeri. Registrirali su se i postali prvi službeni seoski smještaj u Baranji. Krenuli su tek s dvije sobe u Bilju, a danas imaju njih 11 s 20 kreveta i to samo u Karancu. Kada su se na početku preselili u Bilje, istovremeno su krenuli u potragu za još jednom tradicionalnom seoskom kućom. I pronašli su je - u Karancu. Kreditno se zadužili, kupili ju te polako počeli uređivati. Kako im se posao širio, tako su i svoj posao morali širiti te kupiti i prvu susjednu kuću. U nova zaduženja nisu više ulazili, a stara su isplatili. Sada su, reći će, čisti. No, njihova formula uspjeha, otkrivaju, leži u trudu i odnosu koji izgrađuju s gostima.

"Seoski turizam je svaki oblik turizma na selu, a mi smo se usmjerili na smještaj, što znači da gosti kod nas dobiju noćenje i doručak. No, seoskim turizmom se bave i vinogradari te vinari u svojim podrumima, ali i oni koji turistima nude, primjerice, adrenalinsku zabavu u Baranji poput off roada", objašnjava u glas ovaj bračni par koji ponudu za svoje goste upotpunjuje povezujući se s vlasnicima obližnjih baranjskih vinarija u Suzi i Zmajevcu, ali i onih koji prikazuju stare zanate poput lončara Daniela Asztalosa.

Poljoprivreda u službi turizma

Sklepićevi žive na autohtonom seoskom gospodarstvu i to u, reći će, living history houseu. Turistima to najlakše opisuju kao mjesto, odnosno tradicionalnu kuću u kojoj će provesti vrijeme s obitelji koja u njoj inače živi.

"Gosti, zapravo, ulaze u naš svakodnevni život i mogu vidjeti kako je to biti na selu", tumači gazda Denis. Na ovom gospodarstvu radi samo njih dvoje, Gordana i Denis koji će turiste svako jutro probuditi uz miris svježih lepinjica ispečenih u krušnoj peći zamiješanih od brašna izmljevenog u mlinu, a nastalog od pšenice koju su sami posijali na vlastitom polju. Na meniju će se naći sve od čega će se na kraju mogu samo prsti polizati - sir, pekmez, čvarci, kobasica, kulenova seka. Sve što sami proizvedu, stavit će pred gosta.

"Poljoprivreda je kod nas u službi turizma. Imamo svoje povrće koje uzgajamo u vlastitom vrtu. Ovisno koje je doba godine, pred goste ga iznosimo svježe, a ako je zima onda iznosimo ono što smo spremili, poput turšije, kiselih krastava ili koje druge zimnice", dodaje Gordana. Sobe su namještene u stilu tradicionalnih seoskih gospodarstava. Iz jedne, kroz posebno staklo puca pogled na kokošinjac. Ovdje se, pored toga, može i prespavati i u nekadašnjem uredu Mađarske kraljevske pošte iz 1922. godine. Glavna sezona počinje im u proljeće i traje do zime.

Living history house uz baranjske pijetlove

Sobe su namještene u stilu tradicionalnih seoskih gospodarstava, ali i uz dodatnu specifičnu ponudu – s pogledom na kokošinjac! Može se ovdje prespavati i u nekadašnjem uredu Mađarske kraljevske pošte iz 1922. godine. "Najmanje gostiju je zimi, a tada baš u selu i Baranji vrvi različitim događanjima. Sezona počinje već u ožujku", kažu Sklepićevi na čijem je seoskom gospodarstvu prošle godine noćilo oko 1.300 gostiju. Najviše je među njima stranaca dok tek 10% čine domaći gosti iz većih hrvatskih gradova poput Zagreba, Rijeke i Splita.

"Najviše je Amerikanaca koji ovdje prespavaju jednu noć, a u Hrvatsku stižu prekooceanskim kruzerima koji dolaze u Dubrovnik. Ponekad se zalete i Nijemci, Austrijanci, a rjeđe Talijani", opisuje svoje goste Denis napominjući kako je kod njih noćilo i nekoliko poznatih hrvatskih glumaca i pjevača, čija imena ne želi otkriti.

Iako posao koji su započeli prije 15 godina ne bi sada mijenjali za niti jedan drugi, napominju kako je nekada bilo jednostavnije poslovati jer je bilo manje nameta, kao i zakonskih propisa s kojima su se morali usklađivati. "Najveći problem čini nam prevelika administracija i papiri. Smiješno zvuči i kada imaš autohtono seosko gospodarstvo na kojemu država traži da obaviš deratizaciju, dezinsekciju i dezinfekciju. Naravno da muhe i miševe ne želimo u kuhinji, niti u sobama, ali kada radiš i živiš na selu, nije dobro ni sve živo potamaniti", kažu Sklepićevi.

Potpore za unapređenje turizma

Poticaje ne koriste, ali se po potrebi javljaju s projektima na natječaje Ministarstva turizma za potpore za unapređenje turizma na nerazvijenim područjima.

"Ne prijavljujemo se svake godine, nego po potrebi kada, primjerice želimo popraviti krov na staroj, tradicionalnoj seoskoj kući. Polovicu novca kojega tada dobijemo ne moramo vratiti", tumače Sklepićevi koji svoju ponudi i broj postelja, za sada, ne planiraju proširivati.

"Ako se budemo nastavili proširivati, izgubit će se ono bitno što svaki gost treba doživjeti na seoskom gospodarstvu, a to je duh zajedništva i kontakta s obitelji kod koje dolazi", napominje Gordana. Na sajmove gdje bi promovirali svoju ponudu, dodaju, više ne odlaze, ali na početku su ih posjećivali.

"Na njima se može susresti potencijalne goste. Svaki je gost važan, kao i njihovo zadovoljstvo jer je to najbolja promocija", slažu se Sklepići koji do novih posjetitelja dolaze putem svoje web stranice. Za one koji se planiraju početi baviti seoskim turizmom, kratko poručuju:

Oni koji se odluče baviti seoskim turizmom trebaju imati dobru ideju i početna sredstva, ali trebaju ostati dosljedni i kreativni. Na kraju se to i isplati, a seoski život s gradskim se ne može mjeriti!