Pun autobus turista svaki dan stiže na pršut

Kod nas se događa turizam koji nije dobar, grade se apartmani, svi misle da će od toga dobro živjeti, a cijela nam je obala zapuštena.

Proizvodnje uopće nema, premda bi prvo trebala postojati proizvodnja, na koju bi se onda logično nadovezao i turizam − tako svoje gotovo petnaestogodišnje iskustvo iz prve ruke sažima Frano Milina Bire iz Lumbarde na Korčuli, vlasnik velikog agroturističkog imanja Bire koje se prostire na oko pet tisuća kvadrata s nekoliko obnovljenih starih kuća, vinarijom, stadima tovara, koza, uzgojem svinja...

Godišnje to lijepo imanje posjete na tisuće turista, no unatoč tome, Frano sebe u prvom redu smatra poljoprivrednikom i proizvođačem, a tek onda turističkim djelatnikom.

− Gotovo da nema dana da nam ne dođe barem jedan autobus turista, najviše onih koji kruzerima dolaze u Korčulu, ali iz osobnog iskustva mogu reći da nema ništa od svega ako nam se ponuda u agroturizmu zasniva na trgovini ili ako se sve svede na ugostiteljstvo.

Bio sam na nekoliko studijskih putovanja po jugu Italije i tamo je 80 posto proizvodnje, a turizma samo devet posto, dok je kod nas 80 posto turizma, a proizvodnje gotovo da nema − kazuje Frano, dodajući da on s cijelom obitelji − suprugom, troje djece i roditeljima − na svojem imanju proizvodi gotovo sve, od kozjeg sira i pršuta, do vina, likera, mjendula, suhih smokava...

Unatoč svemu tome, kao i gostima koji odlaze više nego zadovoljni i puni pozitivnih dojmova, samo od agroturizma ne može se živjeti, tvrdi Frano Mlina Bire, koji se sve više okreće proizvodnji vina.

− U četiri godine dva sam puta imao šampionsko vino grk i sada krećem u znatno širenje proizvodnje. Dobio sam povoljan kredit svjetske mreže UN-a za razvoj i, uz postojeći vinograd na jednom hektaru površine, idem na nove nasade.

Na padinama na južnoj strani otoka prema Lastovu posadit ću 11 tisuća loza, a cilj mi je vrhunska kvaliteta − kaže Frano.

Takvu specijalizaciju u proizvodnji jednog proizvoda, bez obzira na to je li riječ o vinu, medu, ulju, siru ili nečemu drugome, preporučuje svima koji za to imaju mogućnosti, uvjete, ali i afinitete.

− Kvaliteta osigurava plasman, nikako količina. Prije se puno pilo i tražila se niska kvaliteta, a sada se pije malo, ali na cijeni je samo najkvalitetnije i to ima prođu − dodaje, napominjući da je uz trud cijele obitelji i poprilična ulaganja u proteklih četrnaest godina uspio obnoviti velik dio djedovine, no na tome se neće zaustaviti.

− Svake smo godine ulagali najmanje desetak tisuća eura, pa vi računajte. Iznos je već prešao milijun kuna − navodi naš sugovornik i prisjeća se kako je sve počelo s iznajmljivanjem deset soba i tri apartmana.

Vrlo brzo je, međutim, shvatio da neće stići daleko ako turizam ne iskoristi za plasman svojih proizvoda, pa je kapacitete smanjio na sedam luksuznih soba i tri apartmana i bacio se na posao, odnosno na proizvodnju.

Slijedio je svoju viziju koja je tijekom godina brušena i dorađivana, a sada, desetljeće i pol nakon početka, on i njegova obitelj imaju posve zaokruženu sliku o tome što žele i koji je njihov put.

Kredit za vinograd

Za sadnju vinograda na jugu otoka, Frano Milina Bire dobio je kredit iz programa za zeleno poduzetništvo i priprema se na ekološku proizvodnju, bez upotrebe kemikalija.

Vinograd će se prostirati na površinama koje su zapuštene i napuštene već skoro stotinu godina, od 20-ih godina prošlog stoljeća, kad je filoksera poharala dalmatinske vinograde i nagnala tisuće otočana da se isele i odu trbuhom za kruhom.

Autor: OLIVIJA GUSTIN-ČULJAK