Peku kruh od kiselog tijesta već 20 godina, a sada grade kuću od blata - bili smo u Karancu

U srcu Baranje, u Karancu, nalazi se mjesto koje je odavno preraslo okvire klasičnog restorana. Baranjska kuća danas je spoj gastronomije, kulturne baštine, smještaja i sadržaja koji gostima omogućuju da ovaj kraj Hrvatske dožive svim osjetilima.

"Nismo samo restoran, nego mjesto doživljaja", kaže Stanko Škrobo, voditelj Baranjske kuće, dok nas vodi kroz imanje na kojem se nalazi i muzej, Ulica zaboravljenog vremena, smještajni kapaciteti te prostrano dvorište namijenjeno odmoru i druženju.

Ulica koja čuva stare zanate

Posebnu pažnju posjetitelja privlači Ulica zaboravljenog vremena, projekt koji je započeo još 2005. godine s idejom očuvanja tradicionalnih baranjskih zanata. Danas se ondje mogu vidjeti lončarska, stolarska i bačvarska radionica, kovačnica, brijačnica, gostionica, mlin, replika ledare, pa čak i željeznički vagon koji je posljednji put vozio 1914. godine.

"Gosti često dođu samo na ručak, a onda ostanu satima jer nisu očekivali da će pronaći cijeli mali svijet prošlih vremena", objašnjava Škrobo.

Na imanju je uređen i dio dvorišta s ležaljkama i prirodnom hladovinom, gdje posjetitelji nakon obroka mogu odmoriti uz cvrkut ptica i tišinu koja je, kako kaže domaćin, danas postala pravi luksuz.

Od seoske gostione do baranjske destinacije

Priča o Baranjskoj kući započela je skromno. Ideju je pokrenuo Stankov otac Vladimir, a razvoj imanja događao se postupno, kroz razgovore s gostima i prepoznavanje onoga što nedostaje lokalnoj zajednici.

Tako je nastao i Čvarak fest, danas prepoznatljiva manifestacija koja se održava posljednje subote u studenome i okuplja natjecatelje u topljenju čvaraka. U proljeće slijedi Princeza pušnice, izbor najveće i najljepše table slanine, dok srpanj donosi Akademiju blata, radionice gradnje zemljom i očuvanja tradicijskih tehnika.

"Ono što danas nazivamo održivom gradnjom radili su još Vučedolci. Mi samo ponovno otkrivamo znanja koja su nekad bila sasvim normalna", kaže naš sugovornik.

Evo kako nastaje vučedolska kuća od blata

Dok gosti razgledavaju Ulicu zaboravljenog vremena ili uživaju u gastronomiji, u dvorištu nastaje još jedan projekt koji spaja tradiciju i suvremenost. Tijekom ovogodišnje Akademije blata gradi se replika dijela vučedolske kuće, izrađena isključivo od prirodnih materijala i tradicijskim tehnikama.

Autor ideje i voditelj radionica je Vladimir Škrobo – Bajo, jedan od začetnika cijele priče Baranjske kuće, koji se tradicijskom gradnjom bavi već četvrt stoljeća.

„Ovo što sada pletemo zapravo je četvrtina vučedolske kuće. Ne radimo cijeli objekt, nego jedan segment koji će biti ožbukan blatom i pokriven trskom“, objašnjava.

Gradnja kao prije pet tisuća godina

Tehnika gradnje gotovo je identična onoj kakvu su koristili stanovnici vučedolske kulture prije gotovo pet tisuća godina. Konstrukcija se izrađuje od drvenih greda, između kojih se plete šiblje, a potom se sve premazuje mješavinom zemlje, vode i slame. Krov će biti pokriven trskom, baš kao nekada.

"Kod nas nije bilo kamena pa su se kuće gradile od onoga što je bilo dostupno, odnosno od drveta, zemlje, trske i granja. To su bili potpuno prirodni materijali i upravo njima danas ponovno dajemo život“, kaže Bajo i dodaje kako ovakve građevine mogu biti privremene, ali i vrlo dugotrajne ako se pravilno izvedu i održavaju.

Njegov interes za gradnju blatom nije nastao iz hobija, nego iz praktične potrebe. "Prije 25 godina trebali smo napraviti prvu zemljanu krušnu peć. Nismo imali odgovarajuće cigle pa smo ih odlučili sami izraditi. Kad smo napravili ciglu, prirodno je bilo nastaviti istraživati i druge stare tehnike gradnje.“

Od tada se tradicijska arhitektura neprestano razvija kroz projekte Baranjske kuće. "Svake godine tema nam je primjena tradicijske arhitekture u gastronomiji. Sve što napravimo od zemlje mora imati svoju funkciju da se u tome može kuhati, peći ili na neki drugi način koristiti.“

Posebnost radionica je i činjenica da se gotovo sav materijal pronalazi u neposrednoj okolici. "Koristimo stare grede koje bi inače završile kao otpad. Šiblje smo posjekli uz rub šume, a zemlju smo iskopali ovdje u dvorištu. Sve je na jednom mjestu i cijela priča je potpuno samoodrživa.“

Posjetitelji tako mogu vidjeti i presjek tla iz kojeg nastaje građevinski materijal te pratiti cijeli proces, od pripreme zemlje do završnog premazivanja zidova.

Akademija blata tradicionalno u srpnju

Akademija blata održava se od ponedjeljka do petka, a program je zamišljen tako da se svatko može uključiti, bez obzira na prethodno iskustvo.

"Netko dođe samo pogledati, netko pita za savjet, a ima i onih koji zasuku rukave i zajedno s nama rade", pripovijeda Vladimir dok spretno namješta šiblje s dvojicom prijatelja. Kaže kako je poseban dio programa namijenjen najmlađima. Ovoga puta djeca će izrađivati maske od gline inspirirane baranjskim bušama.

„Djeca vole blato jednako kao i odrasli. Do sada smo izrađivali kućice, a ove godine odlučili smo napraviti maske. Malo ćemo se igrati, nešto naučiti i dobro zabaviti“, zaključuje Vladimir Škrobo.

Kruh od kiselog tijesta prije nego što je postao trend

Jedan od zanimljivijih detalja ove priče jest da su u Baranjskoj kući kruh od kiselog tijesta pekli godinama prije nego što je sourdough postao globalni hit. Još 2006. godine izgradili su zemljanu krušnu peć i nastavili praksu koju su naslijedili od baka i djedova, odnosno odvajanje dijela tijesta za sljedeće pečenje.

"Kad je tijekom pandemije cijeli svijet počeo peći sourdough, shvatili smo da mi to radimo već gotovo dvadeset godina", kaže nam Stanko kroz smijeh.

Vino po ukusu gostiju

Osim domaćih rakija, likera, ajvara i pekmeza, razvijaju i vlastitu vinsku priču. Pod brendom Prapor nastale su dvije limitirane etikete – svježa graševina iz Erduta i cuvée iz zmajevačkog kraja, proizvedeni u suradnji s lokalnim vinarima.

"Vina smo birali prema ukusu naših gostiju, prema onome što su tražili i što im je nedostajalo", objašnjava Škrobo, najavljujući i mogućnost skorog izlaska crnog vina.

Suradnja s OPG-ovima kao ključ razvoja

Velik dio namirnica dolazi od lokalnih proizvođača, no Škrobo smatra da Baranja ima prostora za još snažniji zajednički nastup. Posebno ističe potrebu za boljom vidljivošću proizvoda poput ajvara, pekmeza, rakija i drugih sezonskih delicija.

"Volio bih da ljudi, kada krenu u Baranju, znaju da u Karancu mogu pronaći lokalne proizvode, a ako nešto nemamo, da ih možemo uputiti u Lug, Kopačevo ili neko drugo mjesto. Cilj je da obiđu cijelu Baranju, ostanu duže i potroše nešto više nego što su planirali", kaže.

Prošetali smo Ulicom zaboravljenog vremena u selu u kojem je proizveden prvi baranjski kulen

Što Karanac čini posebnim?

Na pitanje po čemu je selo najposebnije, odgovor ne stane u jednu riječ, ali kroz šalu Slavko kaže ime.

"Nije to jedna stvar. To su sve te sitnice zajedno. Tri crkve, vinarije, restoran, smještaj, Ulica zaboravljenog vremena i ljudi koji ovdje žive i rade", zaključuje Stanko Škrobo.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor