Nekada je 90 lađa vozilo žito Kupom, a danas je u Karlovcu ostala samo Zora

Grad na četiri rijeke, Karlovac bio je još u 18. stoljeću zadnja luka na riječnom putu prema Jadranskom moru, koji je vodio Dunavom iz Temišvara i Banata sve od Crnog mora do Kupe. Zzbog trženja žitaricama, što je obavljalo čak 90 lađa bio je bogat lučki grad. Tako je bilo nekada, a tu tradiciju danas nastavlja žitna lađa Zora, koja umjesto žita, prevozi turiste Kupom i Koranom.

"Naša lađa je replika broda iz 18. stoljeća, koji su prije više od 200 godina plovili karlovačkim rijekama, a Zora je danas izletnički brod koji prevozi 60 putnika, u prvom redu turista po najavi dok vikendom redovito plovimo", kazala nam je vlasnica broda Jasmina Cvetković, koja je posao povlačenja novaca iz EU fondova zamijenila onim puno dinamičnijim na rijeci koju danas poznaje jako dobro.

Lađu vukli ljudi i konji

Kupa, dodaje, zna biti jako plitka, svega jedan do jedan i pol metar, a lađa ima ravno dno. Brod je težak 25 do 30 tona, te dugačak 24,5 metara, a ima gaz od samo 70 cm, ističe kapetanica, iako je pravi kapetan lađe zamozatajni Ivica Špelić, koji je imao pune ruke posla. Informacije smo stoga dobili od vlasnice te mornara unutarnje plovidbe na rijekama i jezerima Daria, koji nas je dočekao s pravim mornarskim pozdravom – Ahojjj, za koga smo čuli da potječe iz srednje Engleske, još iz 17. stoljeća, kada su rijeke bile prometne žile kucavice, posebno što se tiče teretnih brodova.

Kako se čulo, za suživot na uskim rijekama, gdje je nekada bilo jako živo, potrebno je znati čemu služi zvono na brodu. Ono signalizira smjer broda, što znači, ako se zvoni jednom brod ide desno, ako se zvoni dva puta, ide lijevo, dok se tri puta zvoni ako krmom ide unatrag. Za prijevoz žita koristile su se čak tri vrste lađa, otkrivaju naši domaćini. 

No, nije ih pokretao vjetar, već su originalnu katarku vukli ljudi, a potom konji, koji su hodali obalom i putem dugačkih konopa, vukli lađu niz rijeku. To su najčešće bili robijaši, njih osam do devet, u vremena kada je grof Janko Drašković držao lijevu i desnu obalu Kupe i naplaćivao porez za prolazak brodova.

Štekavac prati lađu na Kupi  

Ideja o povratku lađe na Kupu, kaže ponosna vlasnica, nastala je još 2008. godine za jedne duge šetenje uz obalu velike zelene rijeke. No, zahtjevan projekt je došao na red tek 2016. godine. Brod je izgrađen u Zagrebu u potpunosti od hastovine, što je bio veliki izazov prvo je naći, a onda od nje izgraditi jako lijep brod, koji, primjerice, nema kuhinju, kao ni originalna žitna lađa. Prva sredstva za projekt dalo je Ministarstvo turizma i Grad Karlovac, a potom je on saživio i u prekograničenoj IPA suradnje s BiH te je porinut 2017. godine. Sagradila ga je domaća tvrtka, čiji brodovi plove i Dravom kod Osijeka.

Zora je porinuta u Sisku, i onda je povoljnim vodostajem plovila Savom, odnosno Kupom sve do Karlovca, te mu je "matična luka" selo Brođani, devet kilometara od centra Karlovca, a na putu do njega možete vidjeti i dosta goveda koja mirno pasu.

Brod iz antičkog doba

Sa Zore se u 90 minuta vožnje uzvodno ili u onoj od tri sata, može vidjeti Pavlinski samostan, brojne utvrde iz burne povijesti, te bunkeri iz Drugog svjetskog rata. Osim toga, u koritu Kupe i dalje leži brod iz antičkog doba, što je jedan od samo dva takva pronađena u Hrvatskoj. Potječe, dakle, iz prvog stoljeća, a dužine je 12 metara, što upućuje da su još Rimljani plovili Kupom.

Nezaboravna putovanja rijekom često prati zaštićeni orao štekavac, čije je ovo stanište. Tu su i prelijepi vodomari, male ptičice, te jako živa riječna flora i fauna ove krške ljepotice, čije se bogastvo, kao i Korane, može vidjeti u slatkovodnom akvariju u Karlovcu (Aguatika, op.a.) o kojem smo već pisali.

Čuli smo i da se brodom mora upravljati puna 24 sata, te ga redovito održavati da bi on bio posve siguran za plovidbu. No, davno su minula stara vremena kad je od Karlovca do Siska bilo čak 18 mlinova za žito, koje se u njima prerađivalo te vozilo put Sredozemnog mora. Ali su ostale velike rijeke koje valja obići.