Moja mala kala - vratila dah prošlosti kroz okuse, mirise, rukotvorine, melodije i priče

Stara jezgra Crikvenice proteklog je vikenda postala pulsirajuća pozornica prohujalih vremena, pretvorivši se u jedinstveni vremeplov ispunjen tradicijom, pjesmom i iznimnom solidarnošću domaćih ljudi. Manifestacija "Moja mala kala" ponovno je dokazala da najljepše priče pišu upravo ljudi, oživljavajući zaboravljene kutke grada mirisima domaće kuhinje, zvucima starinskih napjeva i dragocjenostima izvučenima iz škrinja naših baka.

Dvorišta, uske uličice i kamene kale nisu bile samo prolaz, već živi organizam koji je disao punim plućima, spajajući prošlost i sadašnjost na najljepši mogući način. Održane su brojne radionice za djecu i odrasle, a cijeli prostor staroga grada bi je ukrašen slikama i starim fotografijama.

Okusi i mirisi koji bude sjećanja

Gastronomski dio manifestacije bio je pravo putovanje kroz autohtonu tradiciju crikveničkoga kraja. Umjesto modernih jelovnika, dvorištima i kalama dominirali su mirisi jela koja su othranila generacije. Autentične gastro delicije pripremane polako i s ljubavlju sljubljivale su se s najboljim domaćim vinima.

Posjetitelji su mogli kušati tradicionalne batude, svježe frigane ribice, domaći kruh i nezaobilazne slastice rađene po receptima koji se ljubomorno čuvaju u obiteljskim bilježnicama. Batuda (poznata i kao primorski lonac) gusta je, tradicionalna težačka juha ili maneštra koja se najčešće priprema u Hrvatskom primorju i Kvarneru, s posebnim naglaskom na Crikvenicu i okolicu.

Zeleni Kastav više je od sajma - to je simbol zajedništva, povjerenja i održivosti

Hrana se pripremala baš onako kako su to nekada radile naše none, a svaki zalogaj pratio je gutljaj vrhunskih lokalnih vina, podsjećajući na važnost očuvanja domaće kapljice i vinogradarske tradicije ovog kraja.

Stanari Ulice Dvorac počastili su goste s 200 crikveničkih rupica, objašnjavajući da je riječ o crikveničkoj verziji ribljih polpeta. Na stolu se našlo i 500 kanapea, slana riba na palenti i kruhu te tuna i bob sa špekom, a u pripremi specijaliteta pomogli su im lokalni ribari, doniravši 25 kilograma svježeg ulova.

Predmeti izvučeni iz zaborava

Posebnu čar manifestaciji dali su stari predmeti koji su samo za ovu prigodu ugledali svjetlo dana nakon desetljeća čuvanja na tavanima i u konobama. Stari ribarski alati, drvene škrinje, izvezeni lancuni i starinsko posuđe poslužili su kao scenografija koja je oživjela nekadašnji način života.

Uz njih, lokalni kreativci i čuvari baštine predstavili su svoje rukotvorine - od unikatnih predmeta inspiriranih morem do demonstracije starih zanata. Bio je to jasan podsjetnik na vrijeme kada se uporabni i ukrasni predmeti nisu olako bacali, već su se cijenili, popravljali i stvarali novi vlastitim rukama.

Ono što je manifestaciju učinilo uistinu posebnom nije bila samo materijalna baština, već oživljavanje duha zajedništva. Kale su na nekoliko sati kroz istinsko druženje, pjesmu i smijeh postale zajednički dnevni boravak.

Susjedi i gosti su se okupili na 'ćakuli' - kao nekada, bez ekrana i užurbanosti modernog života. Starije generacije rado su s mlađima i posjetiteljima dijelile anegdote iz mladosti, prepričavajući kako se nekada živjelo, radilo i voljelo u Crikvenici.

Tradicija koja živi

Ulicama se razlijegala autohtona, spontana pjesma klapa i akustičnih instrumenata koja je poticala prolaznike da zastanu, zapjevaju i postanu dio ove neraskidive tradicijske niti. A koliko su uživali, pokazali su razdragani pogledi i osmjesi na njihovim licima.

Manifestacija "Moja mala kala" pokazala je kako baština nije nešto što pripada muzejima, ona živi u mirisu tradicijskih jela, zvuku primorske pjesme i u toplom stisku ruke susjeda kojeg odavno nismo vidjeli. Oživljavanjem tradicije, Crikvenica je svojim stanovnicima i gostima darovala ono najvrjednije – osjećaj pripadnosti i toplinu doma urezanu u kamene zidove stare jezgre grada.