Zeleni Kastav više je od sajma - to je simbol zajedništva, povjerenja i održivosti

Promicanje prirodnog uzgoja, očuvanje okoliša i poticanje kratkih lanaca opskrbe - vizija je to s kojom je prije deset godina pokrenut sajam Zeleni Kastav. Danas ova hvalevrijedna manifestacija okuplja brojne izlagače koji njeguju tradiciju, ekologiju i kvalitetu iznad kvantitete.

To prepoznaju i vjerni kupci kao što je Marica, rodom iz Like, no desetljećima živi na Kastavštini. Ona je dijete sa sela i dobro zna što znači domaći proizvod te ga iznimno cijeni. Stoga na ovaj sajam dolazi od samih početaka i kaže da je vjerojatno jedna od prvih kupaca. Danas dolazi kod točno određenih proizvođača i nije se - izričito naglašava - nikada razočarala.

Namirnice posebnog okusa

"Kad sam s jednim zadovoljna, dalje ne tražim”, rekla nam je odlučno Marica, referirajući se na OPG Dešković iz Lignja nedaleko Lovrana, redovnog sudionika ovog sajma. Njihova ponuda temelji se na organskom uzgoju, a ovisno o sezoni, na štandu redovito nude sezonsko povrće (mladi krumpir i rajčice: jabučar, pelat, cherry) kao i sezonsko voće (autohtone lovranske marune, smokve, grožđe, jabuke).

Budući da Dešković živi u Lovranu, a radi u mjestu Čavle, može usput kupiti i dostaviti namirnice na kućni prag prema prethodnom dogovoru. "To je hrana drugog okusa na koji sam naučena i tome sam vjerna”, kaže naša sugovornica dodajući kako je nekih 15 godina imala vlastiti vrt i razumije što znači domaći, ničim tretirani proizvod.

"I ako je skuplje, isplati se. Treba podržati lokalne proizvođače, morali bismo se svi potruditi, a važno je razmišljati i o zdravoj prehrani. Naravno, ne postoji idealno jer ne znamo što iz zraka pada na zemlju, ali ovi poljoprivrednici se doista jako trude”, apelira Marica.

Sviđa joj se osim toga i što se ovdje svi međusobno jako dobro poznaju. Ako se ponekad dogodi da netko iz nekog razloga ne može platiti, riješit će to neki drugi puta. I svi svima uskaču što god zatreba - atmosfera je prava obiteljska.

Za to ogromne zasluge pripadaju organizatorici Ireni Kukurin Barić koja je taj dan u ponudi imala blitvicu.

"To je blitva posijana krajem studenog, ima je vrlo malo i s njom je baš jako puno posla - treba ju porezati, pa listić po listić tretirati. I zapravo ju je šteta kuhati”, savjetuje Irena.

Ona ju najradije stavi na malo maslinovog ulja i samo začini češnjakom. Nudila je također salatinu (matovilac), radič, koromač, tikvice, peršin, celer, kruškice i ronklo - voće iz porodice šljiva za koje smatra da je nedovoljno cijenjeno.

Domaći mliječni proizvodi

EKO Kmetija Žgajnar iz slovenske Postojne, na sajmu Zeleni Kastav redovito nudi širok asortiman certificiranih ekoloških proizvoda. Njihova se ponuda najčešće sastoji od svježeg mesa, domaćih mliječnih proizvoda (sirevi, jogurti, maslac), suhomesnatih prerađevina, kokošjih jaja te kravlje skute.

Zaposlenica Safeta ovamo dolazi već oko osam godina, a ovaj puta je u ponudi imala kravlji, kozji i ovčji sir s različitim dodacima (tartufi, vlasac, bazilika, pikantna paprika, ružmarin i drugo), jogurte i sušeno meso, dok svježe po velikim vrućinama ne nude.

Zeleni Kastav obilježava 10 godina: Dok odrasli kupuju na eko sajmu, djeca izrađuju prirodnu kozmetiku

"Kupci jedva čekaju da dođemo, svi ovdje znaju za nas. Redovni smo jer nam se isplati dolaziti. Vjerni kupci nam najtraženije proizvode naručuju putem interneta, a mi onda donesemo malo više da imamo i za druge”, opisuje.

Kaže kako je u Kastvu ”posebna vibra”, ljudi su jako povezani i uvijek su sretni što se vide. Tako je između proizvođača, ali i s kupcima - svi su kao jedna velika obitelj. Proizvođači obilježavaju razne obljetnice i općenito se jako lijepo druže, pa tako, između ostaloga, krajem godine odu na zajednički objed.

Hobi koji je uzeo previše maha

Maja Degmečić, nositeljica SOPG-a iz Buzeta, kaže kako su ona i suprug zadnjih godina jako gurali poljoprivredu, no sada su odlučili usporiti. Bilo je zadnjih mjeseci određenih problema, a nedavno ih je pogodila i jaka tuča. Oni oboje redovno rade, a ”ovo je krenulo kao hobi koji je s vremenom uzeo previše maha”.

Ponekad se uhvate s mišlju da su zaboravili na sebe - uzgajaju za druge, umjesto da se posvete onome što bi oni htjeli. I sada su u fazi preispitivanja prioriteta. Odlučili su smanjiti broj kultura jer svaka zahtjeva svoje, pa dok se jednoj posvećuju, druga se otme kontroli.

"Problem je što nemamo gdje prodati neku kulturu onda kada je optimalno. Tako sada imamo korabice koje su bile najbolje prije dva tjedna. Razmišljamo se više posvetiti kulturama koje nakon branja mogu duže trajati, kao što je češnjak”, analizira Maja.

Ona i suprug prakticiraju 'no-dig' metodu, odnosno vrt bez kopanja, zbog čega su se nadali da će imati manje korova. No, prevarili su se - imaju podosta muke s korovom, vjerojatno zato što kao kompost koriste odstajali gnoj iz kojeg svašta nikne. Inače, nabavljaju kravlji gnoj od lokalnog stočara koji je u ekološkoj proizvodnji.

Organski uzgoj američkih borovnica

Nositelj OPG-a Petrinjčica, poznatog po prirodnom i organskom uzgoju američkih borovnica, Davor Lugomer, živi u Svetoj Nedjelji, a plantažu ima u blizini Petrinje. Kvalitetne sorte borovnica, poput sorte Chandler čiji plodovi mogu doseći težinu i do četiri grama, uzgaja na površini od jednog hektara.

Opisuje kako je prije kretanja u poljoprivredu tražio zemlju s optimalnom pH vrijednošću - pH između 4,3 i 4,8 za borovnice je idealan. Obišao je više terena, sa svakog uzeo uzorak i odnio ih na analizu prije konačne odluke o kupnji.

Uspoređuje to s ljudima, kaže da su njegovi grmovi visoki oko dva metra, a to je zato što borovnice uživaju na ovakvoj zemlji. Ako nije odgovarajući pH, one će rasti, ali će zapravo životariti. Pa će stručnjaci davati preporuke čime ih sve prskati, a biljka se tako samo muči.

Tako je i s čovjekom - kada imamo slabi imunitet, medikamenti će možda neke posljedice malo ublažiti, ali teško će nas ozdraviti, kaže Lugomer, nekadašnji ”dečko s asfalta” kako sam sebe opisuje.

Nije mu teško putovati 85 km do nasada u jednom smjeru. Navodi kako tamo ima nekoliko plantaža borovnica, a njegova je s 2000 biljaka među manjima. Ničim ih ne tretira, ali ne zanima ga certifikat i nije ga nikada tražio. Cijela proizvodnja je apsolutno pod njegovom kontrolom pa ističe kako svatko može uzeti njegove borovnice i poslati ih u bilo koju instituciju na analizu - vidjet će da u njima nema apsolutno nikakvih štetnih tvari.

Lugomer se nikada prije nije bavio poljoprivredom, pa ga iz znatiželje pitamo kako je sada do toga došlo. „To je jednostavno jedan trenutak u životu kada osjetimo da trebamo promjenu”, odgovara.

Degmečići povrće uzgajaju bez kopanja, svake godine nadodaju sloj komposta

S asfalta su pobjegli također Morena i Darko Labaš koji u selu Dobrenići na rijeci Mrežnici (nedaleko Generalskog Stola) posljednjih šest godina uzgajaju gljive. Posebnu pažnju posvećuju na Istoku vrlo popularnoj lavljoj grivi, koja je sada ušla na velika vrata na naše tržište.

Doznajemo kako su živjeli u Zagrebu, ali im je ”pukao film i pobjegli su u šumu”. Ovdje uživaju u predivnoj prirodi, miru i tišini, a problema s plasmanom gljiva apsolutno nemaju.

Desetljeće kontinuiteta

Od prvog postavljenog štanda do više od 260 uspješnih izdanja, Zeleni Kastav prešao je put od skromnog okupljališta do nezaobilazne točke za sve ljubitelje zdrave i domaće hrane na Kvarneru - pa i šire.

Ove godine, dok obilježava desetljeće rada, ovaj prepoznatljivi sajam nastavlja svoju misiju povezivanja malih OPG-ova i kupaca, dokazujući da su lokalno uzgojene namirnice temelj zdravlja zajednice.